Radulović: Neprihvatljivo je da konkurs još nije raspisan

Tužilačka organizacija ponovo se, nakon pet godina, našla u takozvanom „v.d. stanju“ nakon što je Ivici Stankoviću 7. oktobra istekao mandat, a na konkurs se niko nije prijavio. Iako je od septembra u žiži afere u kojoj je „optužen“ da je primao mito, Stankovića je Tužilački savjet, većinom glasova, izabrao za vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca. Interesantno je i da, bez obzira na to što je član Tužilačkog savjeta koji je „obezbijedio“ prolaz Stankoviću, prof. dr Velimir Rakočević insistirao da se u hitnom roku raspiše novi konkurs, to još nije urađeno.

ČINJENICE

Na pitanje da prokomentariše izbor Stankovića za vršioca dužnosti, Radulović kaže da ga „kao sudiju sa višedecenijskim iskustvom i kao kolegu“ uvažava i građanski cijeni. - Međutim, pozicija predsjednika Udruženja pravnika Crne Gore obavezuje da se u sistemskim stvarima izbjegne ličan odnos. Stoga, tri stvari bi trebalo, na nivou neupitnih činjenica, da budu u prvom planu. Prvo, da je „v.d. stanje“ privremeno i da Tužilački savjet nije ponovo raspisao javni poziv za izbor novog vrhovnog državnog tužioca.

Drugo, da Tužilački savjet nije bio jedinstven u odluci o izboru vršioca dužnosti i konačno činjenica da postoji otvoren tužilački postupak koji je direktno vezan za lica u Tužilaštvu, u kojem je neophodno obezbijediti nepristrasnu i profesionalnu istragu – kaže Radulović. Ove tri nesporne činjenice, ističe on, „opterećuju rad ovog, važnog državnog organa i dok se one ne eliminišu, prirodna je reakcija i prigovori stručne i ukupne javnosti, koji traže da se navedeni sistemski problemi što prije otklone“. Našem sagovorniku neprihvatljivo je da konkurs za vrhovnog tužioca još nije raspisan i poručuje da je Tužilački savjet u obavezi da odgovori zašto nema oglasa. - Tim prije što se Tužilački savjet tri puta nakon neuspjelog konkursa i prema dostupnim informacijama sastao i još nije došlo da raspisivanja novog oglasa, odnosno javnog poziva za izbor vrhovnog državnog tužioca – dodaje Radulović. Imenovanje vršioca dužnosti je, kaže on, samo odgovor na privremeno, vanredno stanje, iz kojeg se izlazi jedino izborom novog vrhovnog tužioca sa punim legitimitetom.

 - Stoga, javnost sa pravom očekuje da Tužilački savjet što prije raspiše oglas i time učini prvi procesni, zakonom utvrđeni, korak u obezbjeđivanju redovnog stanja u Vrhovnom državnom tužilaštvu – ističe prvi čovjek Udruženja pravnika. Način izbora vrhovnog tužioca – dvotrećinska većina u prvom krugu, odnosno tropetinska u drugom, u parlamentu, kaže sagovornik Pobjede, jeste aktuelno pitanje, „ali ono ni u kom dijelu ne bi smjelo biti razlog da se odustane ili odlaže raspisivanja novog oglasa“.

- Tužilački savjet bi se našao pred ozbiljnim problemom da (ne)pravnim razlozima objašnjava zašto ne ispunjava svoju zakonsku obavezu – kategoričan je Radulović. Procedure i definisane većine za izbor, uvedene ustavnim promjenama, ističe on, „imale su cilj da obezbijede demokratski iskorak i širu društvenu (političku) podršku za izbor vrhovnog državnog tužioca i taj model izbora je već testiran izborom dosadašnjeg vrhovnog tužioca“.

- Činjenica da postoji manjak odgovornosti za efektivan politički dijalog u parlamentu ne smije biti razlog da Tužilački savjet, sastavljen od samih tužilaca i istaknutih pravnika, dovede sam sebe u poziciju da bude prepoznat kao neko ko blokira zakonom definisane obaveze i procedure – upozorava sagovornik Pobjede. Upravo složenost aktuelne situacije u Vrhovnom državnom tužilaštvu, kategoričan je Radulović, trebalo bi da bude imperativ za sve, posebno Tužilački savjet, tužilačku i ukupnu pravničku zajednicu da se što prije izabere novi vrhovni državni tužilac.

AFERA

Pobjeda je objavila, pošto konkurs u avgustu nije uspio, da je dogovoreno da Stanković još godinu, kao vršilac dužnosti, ostane na čelu Tužilaštva. Ispostavilo se da nekima to nije bilo prihvatljivo, a među njima ni odbjeglom crnogorskom biznismenu i bankaru Dušku Kneževiću, optuženom za niz teških krivičnih djela povezanih sa milionskim finansijskim malverzacijama kojima je, kako se sumnja, oštetio brojne klijente, ali i državu. On je, od 5. septembra počeo da objavljuje audio zapise svojih razgovora sa generalnim sekretarom Vrhovnog tužilaštva Nenadom Vujoševićem koji je, kako je predstavio, bio njegov kurir za navodno podmićivanje vrhovnog tužioca Ivice Stankovića, ali i još nekih tužilaca.

U jednom od tih razgovora Knežević i konstatuje kako Stanković nakon objavljivanja tih snimaka više neće imati nikakvu šansu da bude izabran za vrhovnog tužioca. Vujošević koji je pobjegao iz zemlje prije nego je Knežević počeo da objavljuje snimke, nakon hapšenja izjavio je pred istražiteljima da je lagao da je novac predavao Stankoviću i da je samo ,,zamajavao“ Kneževića.

Članovima Tužilačkog savjeta iz reda uglednih pravnika, kao i predstavnici Ministarstva pravde u ovom tijelu, ova afera bila je povod da dovedu u pitanje kredibilitet izbora Stankovića za vrhovnog tužioca, iako je on, negirajući Kneževićeve optužbe, poručio da se neće povući. U međuvremenu, tužioci su stali uz Stankovića i dali mu javnu podršku saopštenjem koje je objavilo Udruženje tužilaca, a i državni tužioci u Vrhovnom tužilaštvu, na sjednici, bezrezervno su podržali Stankovića.

Od 30. septembra do 8. oktobra Tužilački savjet se sastao tri puta i Stanković je, zahvaljujući glasu profesora Rakočevića, dobio tijesnu većinu – šest za i četiri protiv. Povjerenje su mu uskratili predstavnica Vlade, odnosno Ministarstva pravde i troje predstavnika uglednih pravnika. Rakočević mu je dao uslovnu podršku i zatražio hitno raspisivanje novog konkursa. Zahtijevao je konkretne rezultate u istrazi afere o navodnom podmićivanju vrhovnog tužioca i najavio da će za tri mjeseca zatražiti da se Savjetu prezentuju podaci o toj istrazi.