Dr Danilo Radojević je u radu "O pojavi lika Miloša Obilića kao mitskog junaka u svijesti Crnogoraca" (www.montenegrina.net), citirao Putilova:
"B. N. Putilov, op. cit., 70, veli da od "kosovskih pjesama iz zbirke V. Karadžića nijedna nije zapisana u Crnoj Gori. Istraživači srpskog epa nijesu pronašli kosovskih pjesama ni u zbirci S. Milutinovića"..."
Boris Putilov je citirano naveo u knjizi "Junački ep Crnogoraca" (Univerzitetska riječ, Titograd, 1985)
Živko Đurković o Obiliću kod Crnogoraca: Univerzitetski profesor, književni istoričar dr Živko Đurković, napisao je osam knjiga o Njegošu, među njima i knjigu "Sarajlija i Njegoš". Živko Đurković je dio crnogorskog srpstva, često je gost na promocijama knjiga i književnim večerima koje organizuje SPC.
Đurković piše da je Obilića među Crnogorcima propagirao Njegošev učitelj Sarajlija:
“Sarajlija je znao dosta junaka iz crnogorske istorije odnosno narodne poezije i o njima često razmjenjivao mišljenje sa vaspitanikom, ali je nastojao da među Crnogorce unese kult Miloša Obilića” (Živko Đurković, Sarajlija i Njegoš, Unireks, Nikšić, 1992. str 22). U Gorskom vijencu Njegoš kroz lik Mustaj-Kadije pjeva o Crnogorcima:
"Malo ljudstvo, što si zasl'jepilo? . . .
Krstu služiš, a Milošem živiš!
Krst je riječ jedna suhoparna,
Miloš baca u nesvijest ljude
al' u pjanstvo neko prećerano."
Vjerujući da Njegoš prenosi istinu iz crnogorskog naroda, ne shvatajući da su ovi stihovi samo plod njegove i Simove političke mašte, mnogi veliki intelektualci pomislili su da Crnogorci zaista vjekovima "krstu služe, a Milošem žive". Živko Đurković o tome piše:
"Ustaljeno i do dana današnjeg opšte važeće mišljenje, a to je: da Crnogorci vjekovima žive sa kultom Kosova i Obilića, koji su ih istrajno nadahnjivali u njihovoj oslobodilačkoj borbi. Ni blistavi umovi poput Jovana Cvijića i Iva Andrića, ni savremeni istraživači i interpretatori kosovske legende (npr R. Kovijanić, M. Pavlović, R. Mihaljčić i dr) ne mogu da se otmu tom utisku." (ista knjiga Đurkovića, strana 197).
Nasuprot mišljenju čak i velikih umova, koje je opila Njegoševa poezija, Đurković pokazuje ono što je u našim plemenima bila realnost:
"Kosovo i kosovska legenda, kao najdublji i najinspirativniji motivi cjelokupne naše narodne epike, pojavljuju se i prezentuju u "Pjevaniji" Sime Milutinovića Sarajlije na specifičan način. Naime, u pozamašnoj zbirci od 174 pjesme sa blizu 30.000 stihova, u koju je Sarajlija ugradio preko tri godine istrajnog skupljačkog rada po Staroj Crnoj Gori i pribrežnim plemenima i oblastima, nema ni jedne pjesme koja bi se neposredno, u detalju ili cjelini, odnosila na Kosovsku bitku iz 1389. godine." (ista knjiga str 196).
Kosovski mit je jedan od nosećih stubova srpske ideologije u Crnoj Gori. Taj stub nije izgradio narod u Crnoj Gori, već Simo Milutinović Sarajlija, koji je sa već osmišljenim identitetskim bajkama došao u Crnu Goru 1827. godine i usvijestio ih svome učeniku Radivoju Tomovu, budućem Petru II Petroviću Njegošu.
