Genijalnost animirane serije „Big Mouth“, fokusirane na pubertetlije, leži u tome što je uspjela da pođe dublje od paradigme „Američke pite“ koja je godinama služila kao jedini vodič za adolescenciju i ono što je ona oduvijek bila - nesumnjivo najgori period u našim životima kakvi god da smo bili kao tinejdžeri. Od majki koje se bore sa menopauzom, do očeva koji nemaju dovoljno vremena za djecu, u ovoj seriji apsolutno niko nije bezbjedan. To je više nego očigledno u trećoj instalaciji koja je odnedavno dostupna na Netfliksu.
U prvoj i drugoj sezoni, kreatori Nik Krol, Endrju Goldberg, Mark Levin i Dženifer Flaket bavili su se univerzalnom istinom o tinejdžerima i njihovim roditeljima. U trećem poglavlju zakoračili su na novu teritoriju odlučivši da istraže svijet u kojem tinejdžeri žive baš sada, u ovom trenutku.
Pokret #MeToo
U ovom bizarnom univerzumu naglašene su i vrline i mane načina života novih pubertetlija, naročito njihovih svakodnevnih navika i količine vremena koje provode tipkajući na telefonima i kompjuterima.
Dok budu gledali „Big Mouth“ malo stariji gledaoci osjetiće zahvalnost što su uspjeli da preguraju odrastanje sa dial-up internetom i bez mogućnosti da se prikače na wireless u baš svakoj prostoriji. Činjenica da nam je za skidanje jedne obične pjesme trebalo u prosjeku 48 minuta jeste bila agonija, ali je, s ove tačke gledišta, možda spriječila nešto gore. Na primjer, očajnički pokušaj da steknemo obožavaoce okačivši klip golišavog oca pred ogledalom, kao što to radi jedan od dječaka u trećoj sezoni ovog serijala.
Iako se teme novih 11 polučasovnih epizoda uglavnom čine poznatim, kreatorska četvorka briljira istražujući „već viđeno“, smještajući glavne junake u do sada nepoznate situacije i navodeći ih da nam daju neke neočekivane primjere. Tako, na primjer, epizoda posvećena pokretu #MeToo nije pretrčana kao u većini novijih serija i filmova, niti ubačena samo radi reda.
Umjesto toga, provučena je kroz jednostavnu priču o školskim uniformama i naizgled blagi incident između jedne od djevojčica i njenog profesora drame. Na ovaj način, dječaci pred malim ekranima uče zajedno sa glavnim muškim likovima serijala i počinju da primjećuju nešto na što do juče nijesu obraćali pažnju i u okruženju i u sopstvenom ponašanju.
Kvarni dječak
Čini se da su kreatori u trećoj sezoni željeli da stave do znanja i adolescentima i odraslima koliko je važno biti svjestan problema u okruženju i sopstvene uloge u njihovom stvaranju/rješavanju. Naravno, samim tim i koliko takve stvari mogu da utiču na djecu, njihov odnos prema odrastanju i uopšte razumijevanje međusobnih veza i seksualnosti.
No, ne plašite se. Koliko god sve ovo zvučalo ozbiljno, teško i komplikovano, ovaj animirani svijet ostao je satkan od izvanrednog crnog humora. Kreatori serije bave se ozbiljnim temama, ali ni u jednom trenutku ne propuštaju priliku da neko poput Džeja ili Endrjua izvuče pogrešnu poruku i stvori situaciju koja je neprijatna svima u prostoriji osim nama ispred malih ekrana.
Treća sezona ima i novog antagonistu. Ovog puta to nije ni pubertet, ni hormonsko čudovište, već jedan dobro poznat dječak. Endrju je već na kraju druge sezone doživio mali „Breaking Bad“ momenat neuspješno pokušajući da vrati naklonost simpatije Misi. U trećoj sezoni, različitim (ne)djelima doveo je do toga da pokvari odnos i sa Nikom, Džesi i Džejom.
Glavni dramski sukob u ovoj sezoni odvijao se između Endrjua i njegovog najboljeg druga Nika. U prethodnim sezonama, Nik je bio osjetljivi, pametni dječak koji se strahovito opterećivao „kašnjenjem“ puberteta, dok je Endrju od starta prikazivan kao mali pomahnitali perverznjak u pratnji još perverznijeg hormonskog čudovišta Morisa koje ga konstatno gura u „nenormalne“ situacije. Sada kada je Nik dobio novo hormonsko čudovište Koni, situacija se konačno promijenila.
Nepovezane teme
Iako je osjetno odsustvo zlog Čarobnjaka srama i one male blesave bubamare iz prethodne sezone, u trećoj instalaciji ima zanimljivih novih likova. Među njima je Ali (Ali Vong), nova djevojčica u školi koja postaje predmet želje skoro svih dječaka i djevojčica nakon što im saopšti da je panseksualka.
Jedan od najljepših podrukavaca priče posvećen je Metjuu, dežurnom geju u razredu koji je konačno našao simpatiju. Kreatori serije ni u jednom trenutku nijesu voajeristički potencirali njegovo homoseksualno opredjeljenje, već su pokazali kroz što prolazi akcentujući njegov prvi razgovor na fejstajmu i tremu koju tinejdžer osjeća pripremajući se za video-razgovor sa simpatijom.
Prva sezona pokazala je da djeca na različite načine doživljavaju pubertet. U drugoj, gledali smo njihove pobješnjele hormone i čuvali im leđa dok su polako učili da prihvate nove verzije sebe. Na koncu, dobili smo treću sezonu koja je više nalik skupu epizoda sa individualnim, nepovezanim temama.
To je istovremeno i adut i najveća mana nove instalacije. S jedne strane imamo sukob dva dječaka, prouzrokovan ne samo hormonima već i Nikovom novopronađenom zavisnošću od socijalnih mreža. S druge imamo Džeja koji se muči da prihvati novootkriveno biseksualno opredjeljenje, ali i činjenicu da već godinama živi u nezdravom porodičnom okruženju.
S treće strane, imamo Misi koja pokušava da savlada dugo potiskivani bijes, a sa četvrte Džesi koja u jednoj od najboljih epizoda sezone uči o masturbaciji. Neki od ovih segmenata jesu napisani i urađeni možda i najbolje do sada, ali to ne mijenja činjenicu da nam nedostaju glavna tema i još veza među likovima.
Gubitak intime
Pisci su pokušali da uvežu sve junake fantastičnom finalnom epizodom u kojoj svi dobijaju supermoći koje su direktno povezane sa stvarima koje ih muče. No, onda se priča samo naprasno završila ostavljajući neke od njih mizernije i zbunjenije nego ikada.
Srećom, serija je dobila zeleno svjetlo za još tri sezone, tako da će ovi dječaci i djevojčice imati sasvim dovoljno vremena da nastave da rastu i sramote se. Proces će sigurno biti čudnjikav, zbunjujući i bolan kao i pubertet, ali za sada, saosjećanje i humor koji su kreatori uspjeli da uvežu u ovaj edukativni proces, čine ovaj serijal ekstremno zabavnim.
U trećoj sezoni, u nekim manje digicentričnim epizodama, kreatori su nesumnjivo uspjeli da pokažu koliko se svijet promijenio. To je najbolje dočarao famozni duh Djuka Elingtona (Džordan Pil) pričajući kako je izgubio nevinost, i to tako da na kraju uopšte ne shvatimo kako se sve to zapravo dogodilo. Njegova odluka da ipak ne podijeli ovaj intimni podatak sa nama suptilno nam stavlja do znanja koliko se privatnost nekada cijenila i koliko je sada malo što u našim životima skriveno od tuđeg pogleda.
I baš tu shvatamo značaj ovog beskrajno zabavnog vodiča za pubertetlije. Sada ne postoji nijedna druga komedija na malim ekranima koja je u stanju da nam pokaže koliko je čupavo i često teško biti tinejdžer u 2019, a da pritom stigne i da nas nasmije svim onim glupavim, blamirajućim momentima koji su dio skoro svačijeg odrastanja.
U kancelariji sa čudovištima
Koni, Moris i druga hormonska čudovišta, među kojima se u ovoj sezoni posebno ističe Misina nova čupava prijateljica, ostaju najbolji dio ovog serijala. Toliko dobar, da je Netfliks najavio i spin-of pod nazivom „Human Resources“. Radnja ovog serijala biće smještena u kancelarijama hormonskih čudovišta, tako da slobodno možemo da očekujemo neku animiranu verziju kultne „The Office“ sa baš mnogo, mnogo prljavih šala. I bezbroj klijenata pubertetlija!
