Prema tim navodima, ranijih godina je u okviru velikog migrantskog talasa i jedan broj avganistanskih i pakistanskih migranata bio prisiljen da seksualnim uslugama otplati troškove ilegalnog transporta.
Index navodi, pozivajući se na članak iz naučnog studentskog časopisa “Mali Levijatan”, da hrvatska politika rješavanja problema trgovine ljudima u fokus stavlja zločin, a u zemljama sa znatno osjetljivijom politikom to je zaštita žrtava.
U Hrvatskoj je, u poređenju sa drugim državama, premala kazna za vršenje i učešće u trgovini ljudima. Od 17 osumnjičenih 2016. godina, sud je osudio tri počinioca na manje od tri godine zatvora.
Dalje se navodi da u Hrvatskoj napori za zbrinjavanje žrtve uslijede tek nakon učinjene štete, dok na primjer Švedska najveći napor čini da spriječi mogućnosti da građani uopšte postanu žrtve.
Razlike u pristupu i rezultatima vide se i u ocjenama koje te države dobijaju u analizama uspješnosti suzbijanja trgovine ljudima. U ocjenama američkog ministarstva spoljnih poslova Hrvatska je od tri moguća ranga stavljena u drugi, a Švedska u prvi.
Indeks ropstva u Hrvatskoj iznosi 5,99, što znači da je šest stanovnika izloženo nekom obliku trgovine ljudima na njih 1.000, dok švedski indeks iznosi 1.58.
Zbog niskog rizika i visokog profita trgovanje ljudima jedan je od najprofitabilnijih kriminala, odmah iza trgovine drogom i oružjem.
Žrtva najčešće budu prevarene, ponude im se razni legalni poslovi za primamljive naknade, individualno, preko agencija ili oglasa, a potom dolazi do otmice u kojoj se žrtvi oduzimaju sva prava, objašnjeno je u tekstu.
UN procjenjuju da oko 70 odsto ukupne trgovine ljudima ima svrhu seksualne eksploatacije, te da je polovina žrtava maloljetna.
