Da li država dovoljno radi na resocijalizaciji zatvorenika?

Polovina robijaša povratnici, po izlasku iz zatvora prepušteni sami sebi

Iako su uslovi u zatvoru dobri, problem za zatvorenike nastaje nakon izlaska iz zatvora. Gdje tada? Kako se prilagoditi normalnom načinu života nakon više godina provedenih u četiri zida? Programi podrške za bivše robijaše nakon puštanja na slobodu ne postoje, teško im je da nađu posao, pa se često vraćaju lošim navikama. Zabrinjavajući je i podatak da su polovina zatvorenika povratnici.
Objavljeno: 29. 10. 2019 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A

Teško naći posao poslije zatvora: “Ja sam u zatvoru proveo dvije godine. Veoma je loša priprema za izlazak iz zatvora, pa se zbog toga većina vraća nazad. Imao sam sreće, pa sam se godinu dana nakon što sam izašao zaposlio u jednoj velikoj kompaniji”, navodi Podgoričanin, koji pet godina nakon odsluženja kazne živi običnim životom, ne zaboravljajući dane koje je proveo iza rešetaka.

“Osim sreće, postoje i drugi faktori. S obzirom da godinama kasnije radim u istoj firmi, mislim da sam se pokazao i kao radna osoba. Veliki je problem bivšim zatvorenicima da nađu posao, jer smo mala sredina, puna predrasuda i stigme”, dodaje on.

Da je teško prilagoditi se normalnom načinu života, pokazuju i podaci, prema kojima se veliki broj bivših zatvorenika nakon izlaska vraća starim navikama. Skoro polovina robijaša su povratnici.

„U Upravi za izvršenje krivičnih sankcija trenutno se nalazi 741 zatvorenik na izdržavanju kazne zatvora, od kojih je oko 50% povratnika, kao i 408 pritvorenih lica“, navodi se iz UIKS-a za naš portal.

Ne postoje pripreme za izlazak iz zatvora:

Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija je za naš portal pojašnjeno da postupak resocijalizacije zatvorenika počinje od trenutka prijema lica na izdržavanje kazne zatvora.

“Zaposleni u Upravi, sprovode vaspitno korektivni tretman zatvorenika, vrše resocijalizaciju, razvijaju individualni osjećaj odgovornosti i podstiču na reintegraciju u društvo, između ostalog i kroz radno angažovanje zatvorenika i obuke za razna zanimanja”, objašnjavaju u UIKS-u.

Problem za osuđenike nastaje tek nakon izlaska iz zatvora, jer su tada prepušteni sami sebi.

“Nakon što izađu u društvo, ne postoji nikakav program niti konkretna podrška za njih. U direktnom smo kontaktu sa zatvorenicima, njihova ocjena je da se ne pripremaju  dovoljno za izlazak. Naše informacije su da nema programa za zapošljavanje zatvorenika, niti posebnih programa preko centra za socijalni rad, oni jedino mogu da spadaju u grupu teže zapošljivih lica“, ističe socijalna radnica iz nevladine organizacije Juventas, Marija Radović.

marija-radovic

Težak proces za dugogodišnje zatvorenike:

Veliki je problem i taj što u našoj sredini vladaju predrasude prema zatvorenicima, smatra sociolog, Andrija Đukanović.

“Misli se da će ponoviti svoja djela i nikad im se ne može do kraja vjerovati. Takav stav utiče na teški proces resocijalizacije onih koji su bili u zatvoru. Nalaženje posla i uključivanje u društvo za bivše zatvorenike ide veoma teško. S druge strane, ogromno je pitanje koliko se u našim zatvorima radi sa zatvorenicima na promjeni njihovog ponašanja i izmjeni njihovih vrijednosti. Mislim da se malo radi i da su prepušteni sami sebi. Nerijetko iz zatvora izađu još gori nego što su bili kad su ušli”, navodi Đukanović.

Dodaje da smo svjedoci priča da u zatvorima postoje povlašćeni zatvorenici.

“Oni imaju posebno uređene sobe i sve moguće pogodnosti. S druge strane, veliki broj ostalih zatvorenika, naročito mladjih svoje vrijeme troši na treninge i tetoviranje. Moralo bi se malo više uložiti truda u rad sa zatvorenicima kako bi se njihovo ponašanje zaista promijenilo”, kaže sociolog.

andrijadjukanovic-previeworg

Najveću šansu za resocijalizaciju imaju oni koji su kraće bili u zatvoru, dok je za dugogodišnje zatvorenike taj proces teži.

“Oni se teže uklapaju u novu realnost i imaju ogroman problem da se prilagode novim procesima i načinu života u spoljnom svijetu. Navikli su na funkcionisanje u uslovima zatvora i imaju neki svoj ustaljeni red i način života koji napolju ne mogu da imaju. Poslije deceniju ili više u zatvoru dolazi do navikavanja na taj život. Zatvor postaje prihvatljivo mjesto za njih. Stariji ljudi pogotovo. Dugogodišnji robijaši propustili su veliki dio vremena napolju i vrlo teško mogu uhvatiti korak sa stvarnošću.”, objašnjava Đukanović.

Jedno od rješenja je podrška za bivše robijaše, u smislu određenih programa, pomoću kojih bi im se olakšao pristup tržištu rada

“Trebaju postojati program kojima bi se  omogućilo  finansiranje njihovog zaposlenja dok se ne stvore uslovi da njihova prošlost na neki način bude zaboravljena i data im nova šansa. Mora se raditi i sa društvom, odnosno ljudima na suzbijanju predrasuda prema bivšim osuđenicima i predstaviti im potrebu da se svakome da druga šansa”, zaključuje Đukanović za Portal Analitika.

ziks-1

Iz Zavoda za zapošljavanje su ranije naveli da bi mogli brže i efikasnije djelovati ukoliko bi imali potpune informacije o korisnicima, što bi spriječilo osobe da počine novo krivično djelo i postanu povratnici.

Radionice za zatvorenike:

Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, pored raspoloživih radnih aktivnosti za zatvorenike, u saradnji sa nevladinim sektorom, pruža psiho- socijalnu podršku, edukativne radionice, psihofizičko osnaživanje, kao i razvijanju i savladavanju kreativnih sposobnosti.

“Posredstvom nevladine organizacije “Help” u posljednjoj godini, realizovana je stručna obuka zatvorenika za poslove stolara, bravara, kuvara i plasteničke proizvodnje, te da je zatvorenicima uručen sertifikat o stečenom znanju. Takođe, u saradnji sa nevladinim sektorom, realizovane su edukativne radionice na temu komunikacije prilikom zapošljavanja nakon izdržane kazne zatvora“, ističu iz UIKS-a

Komentari: 1

resocijalizacij

29. 10. 2019 - 08:38

Ta drzava ne da sansu ni postenom ,obrazovanom covjeku da zivi dostojno . Pitanje je i kolko oni sami zele da rade teske fizicke poslove za bijednu platu kad za 5 minuta mogu uzeti vise nekom provalom ili dilovaqnjem .
Novi komentar