Uz Vukovo ime cijelo srpstvo dodaje (da bi mu se umanjile zasluge) da je bio "reformator jezika", no reforma "srpskog" jezika njemu je bila samo sredstvo da dođe do cilja - izgradnje savremene srpske nacije. Vuk je, kako je jedan američki istoričar napisao, bio "graditelj nacije".
Njegova želja je bila, radi ostvarenja te želje uložio je neizmjerni trud, i uspio je - da se na Iliriku kao standard u školama uvede jedno narječje - koje je on konstruisao. Kao osnovicu za jezički standard koji je predložio uzeo je jezik ljudi kojim se govorilo u Crnoj Gori, Hercegovini i Dubrovniku. Tako su i stanovnik Zagreba i stanovnik Zrenjanina i Vranjanac i Nišlija i Cetinjanin i Zadranin i Sarajlija i Mostarac i Banjalučanin..., dobili u školama jedan, Vukov jezički standard.
Bukvalno govoreći, Vukov maternji jezik je crnogorski jezik, jer mu je majka bila Jegda Zrnić iz Ozrinića.
Narodna biblioteka Radosav Ljumović je 1997. godine objavila u jednoj knjizi dvije studije etnologa Jovana Erdeljanovića - "Stara Crna Gora" i "Etničko srodstvo Bokelja i Crnogoraca". U podnaslovu druge studije stoji - "Primljeno na skupu Akademije Društvenih Nauka, 12. februara 1912. godine".
Možete pročitati sa faksimilâ što su Vuk, Rovinski, Milaković i drugi govorili oe etničkom srodstvu Bokelja i Crnogoraca. Danas srpski popovi u Boki kotorskoj čine sve da razdvoje i razbiju jednu, crnogorsku naciju u Boki i da ponovo uspostave izmišljotinu iz 19. vijeka, srpsku narodnost u Boki, o kojoj u tom kraju naše države nema nikakvih pomena prije druge četvrtine 19. vijeka. Dok Bokeljima formiraju lažni identitet, srpski popovi ove iskaze prećute, uvijek:
