Doktor Tomčuk, za člana CPT-ja izabran je na 1356 sjednici Komiteta Ministara Savjeta Evrope, koja je održana u Strazburu0.
“To je još jedna u nizu potvrda za ostvaren napredak NPM-a, što je evidentirano i u Radnom dokumentu Evropske komisije za Crnu Goru 2019”, saopšteno je iz kancelarije Ombudsmana.
NPM Crne Gore jedini je u Evropi u svom sastavu objedinio članove dva međunarodna tijela za prevenciju torture, na evropskom i globalnom nivou, budući da je zamjenica Zaštitnika za NPM i zaštitu od torture, Zdenka Perović, članica UN Potkomiteta za prevenciju torture (SPT).
“Izbor Tomčuka priznanje je njemu lično, ali i crnogorskom NPM-u i čini pretpostavku za dalji napredak u primjeni međunarodnih standarda u prevenciji torture, što u krajnjem utiče i na napredak Crne Gore u pristupnom procesu Evropskoj Uniji”, navodi se u saopštenju.
Evropski komitet za sprečavanje mučenja i nečovečnih ili ponižavajućih kazni ili postupaka (CPT) ustanovljen je 1987, konvencijom Savjeta Evrope sa istim nazivom. CPT sprovodi svoju, u suštini, preventivnu funkciju putem dvije vrste posjeta – perodičnih i ad hoc. Periodične posjete se redovno vrše svim državama potpisnicama Konvencije. Ad hoc posjete se organizuju ovim državama kada Komitet smatra "da je to potrebno u datim okolnostima".
Prema Konvenciji, CPT ima široka ovlašćenja prilikom posjeta: pristup teritoriji države u pitanju i pravo na putovanje po zemlji bez ograničenja; neograničen pristup svakom mjestu gde se nalaze osobe lišene slobode, uključujući i pravo kretanja unutar takvih mjesta bez ograničenja; pristup potpunim informacijama o mjestima gdje se drže osobe lišene slobode kao i drugim informacijama na raspolaganju državi ugovornici koje su neophodne da bi Komitet obavio svoj zadatak. Komitet takođe ima pravo da sa osobama lišenim slobode razgovara bez prisustva svjedoka i da slobodno razgovara sa bilo kojom osobom za koju vjeruje da posjeduje relevantne informacije.
Dva osnovna principa uređuju odnose između CPT i Stranâ potpisnica Konvencije – saradnja i povjerljivost. U odnosu na ovo treba naglasiti da uloga Komiteta nije da osudi države ugovornice, već da im pomogne u sprječavanju zlostavljanja osoba lišenih slobode. Posle svake posjete, Komitet sastavlja izvještaj u kome iznosi svoje nalaze i koji sadrži, ukoliko je potrebno, preporuke i druge savjete, a na kome se temelji dijalog sa državom u pitanju. Izvještaj Komiteta je u principu povjerljive prirode; međutim države ugovornice mogu objaviti izvještaj, ukoliko to žele.
