Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, Goran Macanović, pozdravio je skup, zahvalio se što su učesnici našli vremena da prisustvuju okruglom stolu.
“U okviru ovog projekta realizovano je značajno istraživanje, koje će doprinijeti poboljšanju položaja OSI i procesa profesionalne rehabilitacije. Imali smo i niz radionica sa predstavnicima izvođača profesionalne rehabilitacije, sa organizacijama OSI, sa savjetodavcima sa Biroa rada, samim OSI kako bi unaprijedili položaj OSI u CG. Moram da naglasim da se nalazite u prostorijama organizacije koja zapošljava 15 OSI, od ukupno 17 zaposlenih, a od decembra mjeseca ćemo imati 23 zaposlene osobe, od čega 21 osobu sa invaliditetom”.
Takođe je dodao da kroz svakodnevno djelovanje Savez slijepih daje primjer drugim poslodavcima, što pokazuju i rezultati našeg rada.
Sekretar Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Valon Dasharami, srdačno je pozdravio skup. Raduje ga činjenica da institucija u kojoj radi sarađuje sa Savezom slijepih CG, ne samo po pitanju finansiranja projekata, već i u drugim aktivnostima, i ne samo ove godine, već i godinama unazad. Podsjetio je da je prošle godine Ministarstvo podržalo ukupno 23 projekta u vrijednosti od 440.000 eur, a ove godine 25 projekta u ukupnom iznosu od 490.000 eur.
Katarina Bigović, savjetnica za međunarodne odnose u Savezu slijepih Crne Gore i koordinatorka projekta, predstavila je istraživanje o zapošljavanju OSI u Crnoj Gori, koje je sproveo Savez slijepih u okviru istoimenog projekta.
“Metodologija koju smo upotrijebili u ovom istraživanju se bazira na anketnoj metodi. Uzorkom smo obuhvatili 70 ispitanika iz javnog sektora, 73 ispitanika iz privrednog sektora, 51 ispitanika iz NVO sektora. 37 predstavnika javnog sektora ima zaposlene osobe sa invaliditetom, dok 33 nemaju zaposlene osobe sa invaliditetom. Kad govorimo o broju zaposlenih OSI, čak 29 slučajeva je sa 1 zaposlenom OSI, 2 sa 2 OSI, 3 sa 4 OSI i 1 sa 5 OSI, dok preko 5 OSI je zaposleno kod dva predstavnika, i to 10 OSI, odnosno 19 OSI. Samo 11 predstavnika privrednog sektora ima zaposlene osobe sa invaliditetom, dok 62 nema zaposlene osobe sa invaliditetom. Kad govorimo o broju zaposlenih OSI, on se kreće od 1-5 OSI kod 9 predstavnika privrednog sektora i to u po 4 slučaja sa 1 i 2 zaposlene OSi i jednim slučajem sa 5 zaposlenih OSI, dok preko 5 OSI je zaposleno kod dva predstavnika i to 9 OSI, odnosno 16 OSI. U 21 NVO su zaposlene osobe sa invaliditetom, dok u 30 organizacija nema zaposlenih osoba sa invaliditetom. Kad govorimo o broju zaposlenih OSI, on se kreće od 1-5 OSI u čak 17 NVO, dok preko 5 OSI je zaposleno u svega 4 NVO“, navela je ona.
Kada je riječ o radnim mjestima, u sva tri sektora, preovladava odgovor „u skladu sa kvalifikacijama“, dok su navodili i: u odnosu na stručnu spremu, stepen invaliditeta, ono što može raditi, sekretar, higijeničar, komunikacije, socijalni radnik, tehnička služba, pravna služba, ljudski resursi, savjetnik, pomoćni radnik, mjesto predviđeno aktom kompanije, prilagođeno mogućnostima, trenutnom sistematizacijom nije moguće zaposlenje OSI.
U svim sektorima su ispitanici upoznati na prvom mjestu sa subvencijom zarade zaposlene OSI, i sa angažovanjem asistenta u radu, manje sa benefitom opremanje radnog mjesta, i benefitom kreditne mogućnosti.
U odnosu na broj zaposlenih, u svim sektorima se manje koriste prava predviđena Zakonom. Zanimljiva je činjenica da prestavnik javnog sektora koji zapošljava 19 OSI ne koristi benefite prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI. Takođe, par ispitanika iz sva tri sektora, navodi da su koristili benefit kreditne mogućnosti.
Podaci ZZZCG pokazuju da ova vrsta benefita nikad nije iskorišćena ni od strane javnog, privrednog, NVO sektora, te se stoga može izvesti mišljenje da vrste benefita nijesu u potpunosti poznate ispitanicima u privrednom sektoru.
Ispitanici u velikom procentu nijesu upoznati sa podatkom gdje se usmjerava novac uplaćen kroz posebne doprinose u slučaju neispunjavanja kvotnog sistema prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI, a samim tim i na koji način se troši.
Da su OSI u neravnopravnom položaju u odnosu na druge građane preovladava kao odgovor na pitanje kakav je položaj OSI u oblasti zapošljavanja u Crnoj Gori.
“Sprovedeno istraživanje izoštrilo nam je trenutnu situaciju, stepen zastupljenosti i informisanosti u javnom, privrednom i nevladinom sektoru u Crnoj Gori. Većina naših ispitanika među svojim zaposlenima, odnosno kolegama nema osobu sa invaliditetom, iako smatraju da angažovanje osobe sa invaliditetom ne bi negativno uticalo na kvalitet poslovanja često ne znaju na kojoj poziciji bi ih zaposlili, što nas navodi na zaključak da je većina takvih odgovora ipak bila društveno poželjnog karaktera. Takođe, iako značajan procenat zna da postoji Zakon usmjeren prvenstveno na zapošljavanje osoba sa invaliditetom, vrste benefita koje on nudi uglavnom stvaraju nejasnoće i značajno se ne razlikuju sudeći po odgovorima dobijenim tokom tromjesečnog anketiranja, pa je to možda i najvažniji razlog njihovog nekorišćenja.”, ističe Bigović.
Dodaje, kao jedan od najvažnijih problema prilikom zapošljavanja osoba sa invaliditetom ističe se nepostojanje baze podataka sa istaknutim kvalifikacijama, stručnom spremom i sposobnostima osoba sa invaliditetom, ali je značajno mišljenje ispitanika da su OSI spremne za proces rada, ali da su poslodavci ti koji još uvijek sumnjaju u njihove kvalitete.
U zaključku, Katarina akcentuje da društvo još uvijek nema dovoljno razvijenu svijest o potencijalima i mogućnostima osoba sa invaliditetom, ali i da je Zakonska regulativa iz ove oblasti nepoznata u zadovoljavajućoj mjeri. Ono što bi svakako bilo najznačajnije za same osobe sa invaliditetom, ali i za društvo u cjelini jesto ravnopravno prihvatanje svih jedinki koje ga čine i jednakost šansi. Oblast zapošljavanja dobar je pokretač promjena i instrument za razbijanje predrasuda, stereotipa i stigme u društvu.
Stanko Laković ispred ZZZCG je istakao ono što je i u ovom istraživanju akcentovano, da Crna Gora ima najbolji Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI. Imao je priliku da čuje uporedne prakse, pa navodi da recimo u Letoniji, subvencije traju svega 3 godine. Ističe,
“Raste broj poslodavaca koji koriste subvencije, najviše za subvenciju zarade. Na današnji dan imamo 720 poslodavaca, 1300 OSI, od čega je njih 700 na neodređeno vrijeme. Kad uporedimo period danas i prije 5 godina uviđamo napredak na ovom polju. Imamo i dalje veliki broj OSI koji čekaju na zaposlenje, dugoročno, što vodi i do smanjenja radnih sposobnosti OSI.” Dodaje da su glavne prepreke u zapošljavanju OSI predrasude poslodavaca prema sposobnostima OSI, i nedovoljan stepen vještina i znanja OSI. “Uspjeli smo da smanjimo stepen predrasuda prema OSI raznim programima i kampanjama. Ali imamo još dosta toga da uradimo.”, kaže Laković.
Bojana Vuković, savjetnica za profesionalnu rehabilitaciju u Birou rada Podgorica, istakla je zadovoljstvo što može da istakne svoje viđenje iz ugla radnika koji je u direktnom kontaktu sa osobama sa invaliditetom.
“Neke OSI ne žele da rade, neki zaista i ne mogu. Problem nastaje kada osobe koje mogu i žele da rade, a mi moramo da im uskratimo mogućnost izlaska na tržište rada. Meni lično je vrlo neprijatno i neshvatljivo da nekoj OSI moramo da uskratimo šansu za zaposlenje.”, kaže Vuković.
Tokom diskusije istaknut je značaj istraživanja, i ono je potvrdilo stavove prisutnih o ključnim problemima zapošljavanja OSI.
Na okruglom stolu predstavljene su i preporuke za unaprjeđenje oblasti zapošljavanja OSI u CG.
