Žrtva nasilja: Doživljavala sam šamaranja, čupanja, bacanja na pod, još uvijek se borim za djecu

Bila je žrtva porodičnog nasilja punih šesnaest godina, a onda je smogla snagu i napustila porodični dom. Kaže da je  muževljevu kontrolu na početku braka, doživljavala kao izrazitu prvrženost,  smatrala je kao odraz velike ljubavi i posvećenosti. Međutim, život joj se ubrzo pretvorio u agoniju koja je krenula sa psihičkim nasiljem, koje je s vremenom preraslo u fizičko, a  kulminiralo strahom za sopstveni život i prijetnjom srmću. 
Objavljeno: 30. 11. 2019 - 18:14 Promjenite veličinu teksta: A A A

Udala se mlada sa devetnaest godina i bila je nespremna za stvari koje joj je  život kasnije nametnuo. Ispočetka nije htjela da prizna da nešto u vezi nije u redu, te da se  ponašanje njenog supruga znatno promijenilo.

„S vremenom je počeo sa omalovažavanjem karaktera, inteligencije, izgleda, primarne porodice, prijatelje, izolacije uz priče da me jedino on voli i jedno on zna da se brine o meni i zna šta je meni potrebno“, kaže ona za Novu M.

Obruč se sve više stezao, kontrola je bila sve jača, a  psihično nasilje zamijenlo je fizičko.

„S vremenom je dolazilo i do fizičkog nasilja ukoliko ja ne bih potvrdila neku njegovu priču, dolazilo bi do šamaranja čupanja, bacanja na zid, pod, guranja i izbacivanja. U tim situacijama, djeca bi izlazila iz sobe i sprečavala ga u tome“, dodaje ona.

Nakon fizičkog maltretiranja, uslijedile su prijetnje smrću.

„Nisam ga nikada prijavila iz straha jer je znao da mi kaže da će on brže stići do mene nego policija, ili da ukoliko bude u zatvoru odležaće koliko treba a nakon toga će me naći gdje god da odem i uništiti mi život“, kaže.

Strah, neizvjesnost, sumnja u sebe, uvlačili su je dublje u mrak nasilja.

„Živjeti sa saznanjem, mišljenjem da niste dobri, da nikada ne uradite ništa dobro, da nikada ne razmišljate ispravno, da vam svaki pokret bude iskontrolisan je stvarno bolesno. Trenutak kada sam se odlučila da napustim kuću je trenutak kada sam se bojala sam se za svoj život.. Otišla sam tokom noći u kojoj nisam bila sigurna da li ću da dočekam naredni dan“, priča kako je izašla iz začaranog kruga.

Poslije odlaska uslijedila je borba za strateljstvom nad djecom, koja i danas traje.

„Nemam redovan kontakt sa njima iako imamo podijeljeno starateljstvo, ali u tim kontaktima vidi se razlika između verbalne i neverbalne komunikacije, vidi se njihova nesigurnost i strah da iskažu prave emocije prema meni. Obraćala sam se Centru za socijalni rad koji ne obraća dovoljno pažnje na manipulaciju sa djecom“, objašnjava.

Ni nakon odlaska iz porodičnog doma, nije našla  mir.

Možete li udahnuti duboko?

 “Sjedne strane sam srećna što sam izašla iz začaranog kruga, s druge strane sam u problemu jer sam svjesna u kakvom su problemu moja djeca, a ja ne znam kako da im pomognem“, odgovara.

Njena borba tek predstoji i neće odustati od namjere da istraje. Za sve žene žrtve nasilja, ima i poruku.

„Da čim prepoznaju vid nasilja da se obrate instituciji... da budu jake i hrabre jer to sigurno mogu“, zaključuje ona.

 

Komentari: 1

Tamara

02. 12. 2019 - 02:59

E, sad recite: zar ne treba da se stidi taj monstrum koji je priredio ovakav život jednoj ženi? Pritom majci njegove djece? Ma, treba takve skotove hapsiti i tući tačno onoliko koliko su oni tukli ženu! Zatim ga treba izbaciti sa posla i ograničiti u socijalnom smislu - da se ne druži ni sa kim i da ne dođe u situaciju da se opet oženi i ponovi svoj zločin. Pi! Splačina od čovjeka, pa to ti je. Najgore od svega i najsmješnije, ako se ikome da da se nasmije, jeste istina da svoje žene tuku kukavice! Najčešće one impotentne! jadni muškarci na što su spali. Baš pi!
Novi komentar