Državno preduzeće Regionalni vodovod Crnogorsko primorje postalo je žrtva pravne zavrzlame i slobodno se može reći sudske nepravde koja je ovu kompaniju koštalo 12 miliona eura. Iako je u pravnoj i laičkoj javnosti preovladavalo mišljenje da su svi argumenti bili na strani Regionalnog vodovoda, pariški Arbitražni sud je presudio u korist, u evropskim okvirima, veoma moćne kompanije Štrabag.
Nakon odluke Arbitražnog suda u Parizu, očekivala se odluka crnogorskih sudskih instanci da ne priznaju Odluku Arbitražnog suda u Parizu budući da taj sud, shodno Ugovoru, nije bio nadležan da odlučuje o sporovima iz tog akta.Dana 23.03.2015. godine, Privredni sud Crne Gore donosi prvu odluku o odbijanju predloga za priznanje Odluke Međunarodnog arbitražnog suda MTK u Parizu.
OBRAZLOŽENJE
U podužem obrazloženju Privredni sud je istakao da ne može da prizna odluku Arbitražnog suda jer se strane nijesu sporazumjele da njihove sporove iz Ugovora rješava taj sud.
“lzjašnjavajući se na navode protivnika predlagača da se Arbitražna odluka ne može priznati jer se strane nijesu sporazumjele da njihove sporove iz Ugovora rješava Međunarodni arbitražni sud u Parizu”, navodi se u odluci čiji faksimil objavljujemo.
Na zaprepašćenje crnogorske javnosti, Apelacioni sud u Podgorici preinačuje četvrtu odluku Privrednog suda i presuđuje u korist Štrabaga, a prethodno tri puta vraća na ponovno odlučivanje Privrednom sudu.
PRAVNA VRTEŠKA
Apelacioni sud je priznao odluku Međunarodnog arbitražnog suda Međunarodne trgovinske komore u Parizu, i konstatovao da je Regionalni vodovod propustio da u "podacima u Ugovoru unese odredbu kojom imenuje arbitražnu instituciju, a Štrabag je propustio da uoči da te odredbe nema".
Privredni sud, kao prvostepeni organ u ovom sporu, imao je drugačiji stav, pa je u četiri navrata odbio da prizna odluku arbitražne institucije, budući da u ugovoru nije navedeno pred kojim će sudom eventualni spor biti rješavan, dakle u kojem se MTK uopšte ne pominje, ali je Apelacioni sud odbio tri njegove odluke, a četvrtu preinačio, presuđujući u korist Štrabaga.
Dana 28.03.2018 godine dobijamo pravnosnažnu presuda Apelacionog suda u Podgorici kojom se preiničava odluka Privrednog suda i priznaje odluka Arbitražnog suda MTK u Parizu, u korist ŠtrabagaKao posljedicu ove odluke imali smo blokiran račun Regionalnog vodovoda koji je trajao gotovo 300 dana, i ugroženo poslovanje tog preduzeća koje opstalo zahvaljujući vještom menadžmentu.
Regionalni vodovod je, želeći da pravdu istjera do kraja, slučaj predao najvećim sudskim instancama Crne Gore – Vrhovnom i Ustavnom sudu.
REVIZORI NIJESU TRAŽILI DODATNA REZERVISANJA
U Studiji Fidelity consultinga jasno se navodi činjenica da je u svim izvještajima o radu RVCP postoji stavka koja se odnosi na spor sa Štrabagom, ali se nigdje ne pominje mogućnost da bi Regionalni vodovod mogao izgubiti spor.
Ne ulazeći u tumačenja pravnih normi ali i ukupnog sudskog spora između dva pravna lica, zapažanja, autora Studije, sa finansijskog stanovišta je sljedeće:“Iako spor sa Strabagom datira od 2010, godine, eksterni revizori nijesu vršili niti tražili dodatna rezervisanja za sudski spor sa Štrabagom, što se može (a ne mora) protumačiti kao uvjerenje revizora da će se ovaj sudski spor povoljno završiti po RVCP”, zaključuje se u Studiji.
Prva tri nastavka pročitajte: ovdje, ovdje i ovdje...
(Nastaviće se)
