Višednevni nestanak električne energije na sjeveru Crne Gore ponovo je aktuelizovao pitanje koji iznos mjesečnog računa potrošači plaćaju za utrošenu energiju, a koliko za mrežne troškove.
Odgovor na to pitanje dala je Regulatorna agencija za energetiku u kome se kaže da se polovina računa odnosi na utrošenu električnu energiju, dok ostatak čine troškovi prenosa, održavanja i korišćenja distrubutivnog sistema.
- Tačno 50,5 odsto računa čini utrošena energija i snabdijevanje – kazali su Pobjedi iz RAE u odgovoru na pitanja kakva je struktura računa i da li su pravu potrošači koji se često žale da im je jeftinija struja od distributivnih troškova, odnosno zašto i prilikom najmanje kiše i snijega ostaju bez struje.
Savjetnik Odbora Agencije Branko Kotri objasnio je da je za četiri mjeseca primjene važećih cijena struje, u ukupnim troškovima za isporučenu električnu energiju, domaćinstvima isporučena aktivna električna energija učestvovala sa 43,7 odsto, a troškovi snabdijevanja sa 6,7.
Troškovi rada operatora tržišta učestvovali su sa 0,2 odsto, oni koji se odnose na korišćenja prenosnog sistema, uključujući gubitke, sa 7,8 odsto, a troškovi korišćenja distributivnog sistema, uključujući gubitke, sa 41,5 odsto.
Kotri je objasnio da se navedeno odnosi samo na učešće troškova koje odobrava RAE za obezbjeđenje poslovanja energetskih subjekata, navodeći da se porezi i takse obračunavaju po posebnim zakonima i izvor su prihoda državnog budžeta.
Prema njegovim riječima, prenos i distribucija električne energije su djelatnosti od javnog interesa, a da nadležni operatori tih sistema shodno zakonu pružaju javne usluge. Troškove usluga tih djelatnosti odobrava ili utvrđuje regulator ili drugi nadležni državni organ u svim zemljama. Cijene njihovog korišćenja u jednoj zemlji su iste, čime se postižu ravnopravni uslovi za razvoj konkurencije proizvođača i snabdjevača kao tržišnih djelatnosti.
- Visina troškova mrežnih djelatnosti, samim tim i njihovo učešće u ukupnim troškovima isporučene energije svim potrošačima, pa i domaćinstvima, zavisi od veličine i konfiguracije sistema, rasporeda proizvodnih objekata, primijenjenog broja naponskih nivoa u sistemu, vrste, kvaliteta i starosti objekata i opreme vezano za obim potrebnog održavanja, eventualne potrebe da se nadoknadi održavanje propušteno u dužem prethodnom periodu, konfiguracije terena, broja i stručnosti radnika, kao i izloženosti nepovoljnim klimatskim i meteorološkim uticajima – objasnio je Kotri.
On je dodao da je kod prenosa značajan faktor uticaja i mogući specifičan položaj sistema u odnosu na one u okruženju, prije svega vezano za potreban broj i veličinu povezanih dalekovoda.
- Primjera radi, prenosni sistem Crne Gore preko kojega se godišnje prenese za potrebe domaćih potrošača i u tranzitu oko 6 milijardi kWh, povezan je sa susjednim sistemima sa ukupno osam 400 kV i 220 kV dalekovoda, dok je elektroprenosni sistem Srbije za ukupan godišnji prenos 42 milijarde kWh električne energije, povezan sa susjednim sistemima sa devet 400 kV i 220 kV dalekovoda – naveo je Kotri.
On je kazao da su proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom takođe djelatnosti od javnog interesa i da bi u skladu sa evropskim energetskim zakonodavstvom trebalo da budu potpuno tržišne djelatnosti.
- Međutim, kako još nije stvoreno jedinstveno tržište električne energije u Evropi, dobar dio zemalja u Uniji i država koje teže članstvu podešavaju zakonodavstvo na način da regulatorni ili drugi nadležni državni organi imaju određeni uticaj na cijenu električne energije, makar kada je u pitanju isporuka malim nezaštićenim kupcima. Najčešći model je imenovanje javnog snabdjevača koji snabdijeva te kupce po regulisanim tarifama u koje je uključena i cijena električne energije, kako je to urađeno i u Crnoj Gori – naveo je Kotri.
Zbog čega je učešće troška električne energije u ukupnim troškovima snabdijevanja domaćinstava veće u zemljama u kojima proizvodnja električne energije nije regulisana djelatnost, odnosno tamo gdje se cijena električne energije formira na konkurentnom tržištu?
- Značajan uticaj na troškove sistema ima energetska politika države, samim tim i regulatorna politika kako u dijelu tarifne politike, tako i u dijelu odobravanja kapitalnih troškova vezano za potrebu očuvanja postojećih sredstava, ali i intenzivnijeg investiranja koje je u slučaju crnogorskih mrežnih sistema neophodno – rekao je Kotri.
On je dodao da Eurostat, između ostalog, povremeno objavljuje statističke podatke o učešću troškova energije i snabdijevanja i mrežnih troškova. Prema tim podacima, učešće energije i snabdijevanja u računima za struju na Malti i Kipru su veći od 80 odsto, dok su u Češkoj najniži i iznose tek 38 odsto. Sljedstveno tome i troškovi prenosa i distribucije su najveći u Češkoj, a najmanji na Malti i Kipru.
Od bivših jugoslovenskih republika najveće učešće energije i snabdijevanja u računima imaju Hrvatska i Slovenija, gotovo 60, odnosno 53 odsto, dok je u Crnoj Gori taj procenat 50,5 odsto.
Izvor: Pobjeda.me
