Da na Oskarima ponekad stvari ne idu onako kako se očekuje, to je već dobro poznato. T portal podsjeća na filmove i osobe koji su, po svim predviđanjima i očekivanjima, trebalo da dobiju priznanja, ali su kući otišli praznih ruku.
KLARK GEBL: Iako je 1939. pred kamerama izgovarao rečenice koje se i danas citiraju kao potporni stubovi moderne filmske istorije, Klark Gebl to očigledno nije radio dovoljno dobro da bi zadovoljio kriterije Akademije. Naime, za ulogu Reta Batlera u klasiku „Prohujalo s vihorom“ nije dobio Oskara. Još gore, izgubio ga je od Roberta Donata, koji ga je zaslužio ulogom u „Zbogom gospodine Čips“. Ko je Donat i kakav gospodin? Upravo tako...
„GRAĐANIN KEJN“: Kada danas uhvatite (nadobudnog) filmskog kritičara i pitate ga koji je najbolji film svih vremena, klasik Orsona Velsa izvući će iz rukava poput savršeno naučenog i pripremljenog odgovora. Ali, to ne znači da su 1941. godine filmski stvaraoci smatrali da je „Građanin Kejn“ najbolji film... Štoviše, nisu mu dodijelili ni Oskara, koji je otišao u ruke Džona Forda za „Zelena je bila moja dolina“. Da stvar bude još gora, „Građanin Kejn“ bio je nominovan u devet kategorija, a na kraju je osvojio samo priznanje za scenario.
PITER O'TUL: Osam nominacija, nula Oskara. Jedan od najvećih glumaca svih vremena, ujedno je i glumac s najviše nerealizovanih nominacija. Naravno, da bi izbjegla sramotu, Akademija mu je 2003. uručila počasnog Oskara, jer stvarno nije imalo smisla da, tada već 71-godišnji O'Tul, ode u grob kao istorijski primjer gubitnika. Takvog Oskara je prvo odbio, ali onda su ga nagovorili da ga primi. Srećom, Oskar za životno djelo nije ga pokopao – O'Tul je još uvijek živ, zdrav i glumi u pozorištu.
GLEN KLOUZ: Još uvijek previše aktivna da bi je „smirili“ Oskarom za životno djelo, Glen Klouz, za razliku od koleginice Meril Strip, nikada nije nagrađena Akademijinim priznanjem, iako je tokom karijere bila nominovana čak šest puta „uskočivši“ u društvo gubitnica s Deborom Ker i Telmom Riter, timom glumica koje uporno nominuju, ali ne i nagrađuju. Ni kao glavne, ni kao sporedne.
„RAZJARENI BIK“: Jedna od posljednjih šansi za Skorsezea da zasluži Oskara za ostvarenja koji su ga obilježila kao jednog od najvećih reditelja u istoriji, bila je nominacija za „Razjarenog bika“ u kategoriji najboljeg filma – alik, ništa od toga. Akademija je svoje greške 26 godina kasnije kompenzovala nagrađivanjem inferiornijih naslova iz opusa starog majstora („Pokojni“), a te 1980, film o bokseru, koji je obilježio kraj veličanstvene autorske epohe američkih filmskih sedamdesetih, izgubio je od „Običnih ljudi“, drame i rediteljskog prvijenca Roberta Redforda.
„DOBRI MOMCI“: Deset godina kasnije, Skorseze opet gubi od zanimljive konkurencije – Kevin Kostner danas se više pamti kao zanimljivi kratkoročni holivudski fenomen, a iako je Skorsezeov povratak gangsterskom filmu s „Dobrim momcima“ u međuvremenu zaradio status klasika, Oskara je izgubio zbog sveopšteg divljenja Kostnerovom „Plesu s vukovima“. Još jednom rediteljskom prvijencu još jednog poznatog glumca.
„SPAŠAVANJE VOJNIKA RAJANA“: Spilbergov ratni ep, revolucionarno prikazivanje akcije na velikom platnu, ugrijao je mnoga srca svojom pričom i napadnim patriotizmom, a potom zaradio pažnju svih „proroka“ koji su smatrali da je Oskar za najbolji film neizbježan. Ali, „Vojnik Rajan“ otišao je kući žive glave, ali praznih ruku – Oskara je dobio „Zaljubljeni Šekspir“, iako do danas niko ne može pronaći racionalni odgovor na pitanje - zašto?!
„PETPARAČKE PRIČE“: Ima li boljeg filma koji je obilježio vladavinu studija „Miramax“ i poetiku nezavisne produkcije postmodernih devedesetih, od Tarantinovog remek-djela? Pa, američki filmski kružok očito je smatrao da ima, te da se najbolji film 1994. zove „Forest Gamp“, s obzirom na to da je ova sveamerička komična drama preotela priznanje razuzdanoj posveti eksploatacijskim krimićima. Tarantino je dobio „utješnu nagradu“ za scenario, a još uvijek čeka Oskara za neki od svojih filmova. Možda mu se konačno posreći s „Đangom“?
MIKI RURK: Izgleda je neminovno – miljenik kritike, publike i drugih dodjela nagrada bio je Miki Rurk, veliki povratnik u velikoj drami „Rvač“ glumeći, u neku ruku, samog sebe, na način koji je zaslužio Oskara. Ali, je li? Akademija nije mislila tako, pa je ponovo nagradila Šona Pena za ulogu u „Milku“ (pet godina ranije već je dobio jednog za „Mističnu rijeku“). Rurk, kao i svi fanovi, nije krio šok i razočaranje na svom licu.
ROBERT ALTMAN: Reditelj s najviše „praznih“ nominacija – sedam puta u trci, nikada pobjednik. Altman je bio nominiran za sve - od „Nešvila“ i „Godsford Parka“ do „Meša“ i „Kratkih rezova“, ali tek je 2006. nagrađen počasnim Oskarom, s obzirom na to da je bilo jasno kako za svog života neće osvojiti niti jedan drugi. Nekoliko mjeseci nakon preuzimanja Oskara za životno djelo, Altman je preminuo.
Foto: guardian.co.uk
