- Sad je taj hram okupatorski, moj dobri prijatelj Marović kaže da druga država crnogorsku imovinu prepisuje na sebe, a ne znam gdje je to našao. Imovina koja je bila crkvna, sticana mukotrpno kroz vjekove i priloge, krvlju branjena, kako može da pripada tuđoj zemlji – dodao je poglavar Mitropolije crnogorsko-primorske Sprske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Korijen sukoba sa aktuelnom vlašću vidi u „ideologiji koja se rodila iz one ideologije koja je kod nas vladala od 1945. na ovamo“, karakterišući je kao „totalitarnu, antibožnu i anticrkvenu ideologija“. Po njemu, logično je da takva ideologija „sa plemenskom sviješću koji je jedno od prokletstava Crne Gore“ bude u sukobu sa crkvom koja je „biće Crne Gore otkad ona postoji i čime je Crna Gora postala ono što jeste, stekla svoj identitet“.
Amfilohije pojašnjava kako je crkva koju predstavlja „ostala na istom“ kao prije 20 godina, i podsjeća kako „u to vrijeme većina onih koji su sada u vlasti tada nisu bili zadojeni tim 'potemkinovskim' projektom“, referirajući na nezavisnost Crne Gore.
- Tada su to bili rijetki, od 1997. već ih je bilo nešto više, a sada ih je mnogo. Nije slučajno da se crkva našla u sukobu sa nečim što nije njen duh, negira njeno biće i prisustvo, i proglašava je za okupatorsku.
Na pitanje novinara i urednika Petra Komnenića da li to znači da je crkva i dalje na istim stavovima iz '90-ih koji su za posljedicu imali desetine hiljada žrtava, mitropolit SPC je odlučno stao u odbranu same crkve.
- Ako je Amfilohije '90-ih nešto rekao, to je stav crkve samo ukoliko je saglasno sa duhom crkve. Ukoliko nije, to je samo Amfilohije i ne treba to poistovjećivati sa crkvom. Nemojte da miješate ideologiju sa crkvom. Ali, neću da poreknem da sam možda doprinio tome da se to poistovjećuje... Mnogo sam riječi izgovorio, a „nije sav pas u lajanju, niti sav čovjek u onome što kaže“. Evo, desetine mojih knjiga su štampane, pa može i po tome da se provjeri da li su te moje riječi zaista ubitačne, ili su bile oštre, prejake.
Čudna prijateljska formulacija: Komnenić je citirao Marovića koji je rekao da je potrebna „pravoslavna crkva otvorenih vrata koja neće nositi ime samo jednog, spskog naroda i koja će služiti svojoj državi, umjesto da joj se imovina knjiži u zemljišne knjige drugih država“
- Moram da priznam da me čudi takva jedna formulacija Marović, jer znamo se iz vremena kada nije bio baš na takvim položajima na kakvim je kasnije bivao. Vjerujem da se i on slaže da smo i prijatelji, što ne znači da se ne razlikujemo u nekim stavovima. Treba pitati gospodina Marovića šta to predstavlja. Njegova konstatacija nije dovoljno artikulisana, prije svega u otvorenosti. Jeste da se naziva Srpska pravoslavna crkva, ali ne treba previdjeti da je njen osnovni, vjekovni naziv Zetska mitropolija, Crnogorska mitropolija. Tako je nazivana u vrijeme Kraljevine Crne Gore, i do danas nosi to ime. Pa, ako ima prefiks „srpska“, ona isto tako ima i naziv „crnogorska“, pa ko voli neka izvoli.
Na pitanje da li je on i čelni ljudi SPC svojim porukama učinili da se u toj crkvi nepoželjnim osjećaju Crnogorci, navodeći kao primjer njegovu izjavu „zbog koje se pokajao“ – da su Crnogorci „komunistička kopilad“, kao i riječi patrijarha Irineja kako će se „tek vidjeti da li će Crnogorci postati Italijani, Vatikanci možda Albanci“ mitropolit SPC je kazao kako aktuelni patrijarh Irinej „voli malo da se šali“ i na račun samog Amfilohija, i na račun drugih, i kako „nije baš tako mislio“.
- Moja centrala nije ni Beograd, ni u Moskva, ni Cetinje, nego Jerusalim – grob Hristov i Hram Hristovog Vaskrsenja. Ti koji forsiraju ideju da Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve nije registrovana, to apsolutno nije tačno. Gospodin Brajovićje dobio pismo od mene, mislim prošlog proljeća, da se - saglasno zakonu - Mitropolija crnogorsko-primorska prijavljuje. I taj zahtjev je ignorisan, nije ni zapisan. Nisam tražio pojašnjenje - kaže on.
Amfilohije je postavio i pitanje zbog čega, po zakonu iz 1977. godine, nije tražen upis SPC kao vjerske zajednice prije 2010. godine, „nego tek tada kada je došao ministar iz ne znam koje partije i koji je krenuo da vrši nasilje nad crkvom“.
U vrijeme kad je bilo pitanje samostalnosti, kaže, razgovarao je sa Milom Đukanovićem i rekao mu „da je za zajedništvo“.
- Poštujem vlast, Crnu Goru, njenu samostalnost. Mogu da imam svoja shvatanja, ali ne miješam se u politiku. Naročito ne sada.
Rado bih se povukao: Kad je riječ o povlačenju, mogućnosti da crkvu prepusti „mlađima, koji imaju više energije, manje predrasuda i drugačije, nove poglede na crvenu organizaciju“, Amfilohije odgovara kako se, onda, „osjeća veoma mlad“.
- Da nedostaje energije, ne bih bio do decembra u Argentini i tragao za vjernicima u deset država – kaže on, ali dodaje kako „razmišlja o kraju svoje misije“, jer – „svi smo smrtni, prolazni“.
- Ja bih se itekako rado povukao u kakav lijepi manastirčić, a – hvala Bogu – imamo ih dosta. Imam dosta knjiga, umijem ponešto i da napišem, a treba mi i malo molitve da se pripremim za izlazak pred Hristovo lice. Ali, drugo je pitanje potreba crkve – kaže Amfilohije.
Kada je riječ o finansijama, Amfilohije rekao je da budžet mitropolije, prema završnom računu za ovu godinu, ne premašuju 600.000 eura, da pojedini manastiri imaju veće prihode, ali se oni koriste za održavanje.
- Da nije hotelčića u Podmainama i priloga koje imamo, konkretno, od Manastira Ostrog, teško bismo mogli da pokrijemo elementarne potrebe kao mitropolija. A crkva je dužna da obezbijedi i stan, i kola, i mjesečna primanja za svakog sveštenika - kaže i dodaje da samo 20 odsto sveštenstva nije sa strane.
