Kako potcrtava, meteorska kiša je fenomen koji nastaje sagorijevanjem sitnih djelova neke komete u atmosferi Zemlje. Prilikom raspada kometa duž svoje putanje ostavlja trag sitnih čestica, a kada Zemlja na svom putu oko Sunca prođe kroz taj trag, čestice gravitacijom budu privučene i, nakon toga, sagore u atmosferi, čime ostave karakterističan trag na nebu.
„Meteorske kiše se dešavaju svakih nekoliko dana i možemo ih nerijetko vidjeti ako dovoljno dugo i uporno posmatramo vedro noćno nebo nekoliko noći za redom. U vremenskom intervalu od nekoliko minuta, pojaviće se svijetli tragovi na nebu i izgledaće kao da su došli iz iste tačke na nebu usljed efekta perspektive“, kazao je astronom Vukotić.
Bolid od nekoliko tona: Meteorske kiše jačeg inteziteta nazivaju se meteorskim olujama. One se, pak, rjeđe dešavaju, ali imaju veći broj čestica i traju duže. Ukoliko čestice nisu velikih dimenzija, sagore u gornjim slojevima Zemljine atmosfere i ne predstavljaju opasnost.
„Fenomen koji se dogodio u Rusiji i Kazahstanu je malo drugačije prirode i naziva se - bolid. To je meteor koji velikom brzinom ulazi u Zemljinu atmosferu, uslijed čega se raspada na sitnije djelove i sagorijeva, a što je praćeno spektakularnim eksplozijama. Na ulasku u atmosferu, nedavni bolid je imao veličinu od jednog do dva metara i težio je nekoliko tona, npr. kao prosječan automobil“, objašnjava za Portal Analitika Vukotić.
Za razliku od meteorskih kiša koje su predvidive, fenomen bolida je sporadičan i nepredvidljiv. Naš sagovornik podsjeća na sličan fenomen desio se krajem 2010. godine iznad juga Srbije, ali je, za razliku od uralskog, bio manje spektakularan po svojoj eksploziji. Astronomska opservatorija u Beogradu je, sa svoje posmatračke stanice na planini Vidojevica kod Prokuplja, zabilježila ovaj događaj, koji su takođe primijetili i stanovnici Leskovca, Vranja, Bujanovca i Preševa.„Smatra se da se sličan događaj, ali nešto većih razmjera, desio 1908. godine takođe u Rusiji, ovoga puta u Sibirskoj oblasti Tunguska, kada je nadaleko viđena sjajna eksplozija čiji je udarni talas oborio šumska stabla u radijusu od oko 20 km od mjesta gdje je objekat eksplodirao. Da se takva eksplozija desila blizu naseljenog područja, sasvim sigurno bi bilo i žrtava“, pojasnio je Vukotić.
Bolidi slični onima iz Čeljabinske oblasti, iako po svojim razmjerima spadaju u manje bolide, izazivaju materijalne štete na objektima, kao i povrede ljudi koji se nalaze u njima, s obzirom da je u pitanju naseljeno mjesto.
Kad priroda zaprijeti: Vukotić smatra da je priroda „puna sporadičnih događaja i iznenađenja“, ali da ljudi često ne razumiju prirodne pojave, pa ih smatraju iznenadnim, „što je posljedica gradualističkog pristupa nauci dominantnog tokom 19. i 20. vijeka“.
„Tome u prilog ide i činjenica da sebe smatramo apsolutnim gospodarima i prirode i planete Zemlje, pa nam, kao takvima, ne ide u prilog da se nešto nepredviđeno desi. U tom slučaju, pozivamo u pomoć teorije zavjere i diskreditujemo Majku Prirodu, zaslužnu za spektakularnije nepredvidive fenomene“, nastavlja naučni saradnik Astronomske opservatorije u Beogradu.
Kako dalje objašnjava, kada su u pitanju astronomski standardi, meteori predstavljaju male objekte koji su teški za uočavanje i, samim tim, teško ih je otkriti prije nego što počnu da sagorijevaju u Zemljinoj atmosferi i ostavljaju vidljivi trag. Tak na osnovu snimka traga može se predvidjeti oblast u kojoj su fragmenti meteora pali. Ukoliko do raspada dođe na većoj visini i biće veća i oblast na Zemlji zahvaćena fragmentima, a može iznositi nekoliko kilometara u prečniku.
„Dakle, teško da u vezi sporadičnih meteora bilo šta možemo znati unaprijed“ objasnio je Vukotić.
Nevidljivi asteroid od 45 metara: Kada je u pitanju asteroid 2012DA14d veličine olimpijskog bazena koji je u petak prošao pored Zemlje i koji je imao dužinu oko 45 metara, Vukotić je rekao da je to „manji asteroid koji je otkriven još prošle godine i čiji su se parametri putanje mogli odrediti, a samim tim i ocijeniti kuda će proći“.
„Što je asteroid veći, to ga je lakše ranije uočiti i odrediti njegovu putanju. Ako se ispostavi da bi neki od tih asteroida udario u Zemlju onda je neophodno angažovati neku vrstu odbrane od udara: bilo da je to skretanje aseroida sa putanje, njegovo uništenje ili pripreme za ono što slijedi nakon udara u Zemlju“, kazao je Vukotić za naš portal.
On smatra da bi katasrofu planetarnih razmjera i milione ljudskih žrtava mogao prozrokovati asteroid od oko jednom kilometra veličine, ali dodaje da „takvi objekti udare u Zemlju jednom u oko sto hiljada godina“.
A.STANKOVIĆ
