Podgoričko Gradsko pozorište ovaj važan dan obilježava omiljenom predstavom za djecu „Pipi Duga Čarapa“ pred čiji je početak glumac Dejan Đonović, kako to tradicija i nalaže, pročitao poruku Međunarodne asocijacije teatara za djecu i mlade, koju je ove godine napisao pisac za djecu Majkl Morpurgo.
- Snaga pozorišta, bilo za djecu ili odrasle, leži u susretu priča i ideja, glumaca (i svih iza scene). I što je najvažnije, publike, svi mi zajedno činimo jednu predstavu, zajedno je proživljavamo, zajedno u nju vjerujemo, vođeni istom težnjom mašte. Kada mladi ljudi prvi put dođu u pozorište, ono ih potpuno obuzme. Ono živi pred njihovim očima – priča, spektakl, muzika, svjetlo, pokret, zvuk, glumci... To je iskustvo koje može da promijeni mlade živote. Ono nas oplemenjuje i obogaćuje – riječi su Morpurga.
- Mnogo je toga napisano o vrijednosti umjetnosti, i značajna ostvarenja su stvorena širom svijeta kroz istraživanja snage učinka umjetnosti na djecu kroz studije u neurologije, neuro- obrazovanja, razvojne psihologije i srodnih područja. Ali, koliko god pokušali da izmjerimo uticaj onoga što mi radimo, nailazimo na nivo na kojoj uticaj umjetnosti na svoju publiku ostaje tajanstven i nemjerljiv. To je duboka i jedinstvena tačka susreta teatarskog komada sa publikom u određenom vremenu i prostoru koji čini teatar tako nepredvidivim i uzbudljivim... Dakle, kada pravimo teatar za djecu i mlade, mi u isto vrijeme sijemo nemjerljivu snagu i pružamo neposrednost otkrivanja da ima „više“ - više radosti, smijeha, znatiželje, iznenadne realizacije, pomaka u percepciji, suza empatije, osjećaja čuđenja i duboke apsorpcije. Više od onoga što znači biti živ. Pridružite nam se u proslavi Svjetskog dana teatra za djecu i za mlade 2013. Ko može izbrojati jabuke u sjemenci koju ćete posaditi – zapisala je predsjednica ASSITEJ-a Uvet Hardi.
U saradnji sa NVO “Punkt”, Gradsko pozorište će u Sali DODEST od 18 časova promovisati bajku „Zlatna dolina“ koju su ilustrovala djeca sa posebnim potrebama u saradnji sa djecom koja se tipično razvijaju. Projekat je realizovan u saradnji sa Fondom za aktivno građanstvo (FAKT), uz podršku Kooperative holandskih fondacija za centralnoistočnu Evropu (CNF CEE). Autor bajke je Aleksandar Miličić, dok je vizuelno oblikovanje osmislila Vlatka Vujošević. Promociju bajke i distribuciju štampanog izdanja u predškolskim i školskim ustanovama širom zemlje pomogli su Ministarstvo prosvjete i sporta i Erste Banka.
Poruka crnogorskog ASSITEJ-a: Istim povodom i ASSITEJ centar u Crnoj Gori uputio je svoju poruku, koju potpisuje Maja Mrđenović.
Najbogatije i najuređenije zemlje svijeta, poput skandinavskih, njeguju tezu da su takve, jer najviše pažnje i državnog proračuna posvećuju djeci, pa tako i kulturi i umjetnosti za mladu publiku. Vrijednost kontakta između ljudi i umjetnosti ne može biti precijenjena. Taj kontakt omogućava samospoznaju, posmatranje svijeta oko nas iz različitih perspektiva, te predstavlja dragocjen vid međuljudske komunikacije.
Pozorište nosi potencijal najdirektnije i najhumanije umjetnosti, najsrodnije životu, koja integriše različite vidove umjetnosti, onemogućava lijenost uma, budi snagu kritičkog mišljenja prema svijetu koji nas okružuje, i vatru imaginacije koja nas podstiče da pokušavamo stvarati bolji.
Istraživanja koja se tiču djece i mladih govore nam podjednako i o društvenim, psihološkim i političkim brigama društva odraslih, koliko i o životu djece i mladih po sebi. Mladi ljudi ključni su pokazatelj stanja nacije, ključ za njenu budućnost, i način na koji ih država tretira i brine o zadovoljavanju i razvijanju njihovih potreba iznimno je važan. A činjenice govore da: pitanja i ciljevi vezani za kulturnu politiku za djecu i omladinu nikada nisu bila jedan od strateških ciljeva Ministarstva kulture Crne Gore, od njegovog formiranja 1991. god. Ne postoji niti bilo kakav drugi plan ili strategija koji bi nadomjestili nedostatak dječije i omladinske kulturne politike. Ne postoji planska i kontinuirana saradnja ministarstava kulture i prosvjete. Postoji prebacivanje odgovornosti između Vladinih tijela kada je kultura za djecu i mlade u pitanju, odnosno opšta nevoljkost i nemar da se neko ovim pitanjem sistematski i ozbiljno bavi.
Nijedna od 14 javnih ustanova kulture na državnom nivou, kao niti jedna od 29 opštinskih ustanova kulture nije primarno posvećena djeci i omladini, te rijetko ili nikada imaju programe posvećene toj ciljnoj grupi. Pozorišnom produkcijom za djecu kontinuirano se bavi jedino Gradsko pozorište Podgorica kao opštinska javna ustanova, sa tim da je od transformacije ovog pozorišta od dječijeg u gradsko pozorišna produkcija za djecu samo dio njegove djelatnosti. Rad ovog pozorišta prate brojni problemi, kao što je da ono preko 60 godina nema sopstvenu zgradu.
Pozorište za odrasle ne može mijenjati svijet, ali pozorište za djecu, s obzirom da nas upravo utisci iz djetinjstva suštinski određuju – može. Prema tome, pozorište za djecu je i politički, formirajući, oblikovni projekat. Djeci u Crnoj Gori, da bi živjeli život vrijedan življenja, nije dosta da gledaju dvije, jednu, ili nijednu predstavu godišnje, niti im je dovoljno da te predstave budu „pola porcije u pola cijene“, poput dječijeg menija u restoranima.
Sadašnje stanje na polju pozorišta i kulture za djecu i mlade u Crnoj Gori govori nam o tome da smo nacija koja grubo krši dječija kulturna prava, te da mladoj populaciji ne želimo dobro, a time niti državi čiju budućnost predstavljaju. Izmjena mentaliteta, i iskorjenjivanje lijenosti, prosječnosti, kukavičluka, nekritičnosti, nespremnosti na dijalog, sebičnosti i slijeđenja linija manjeg otpora, dug je proces. Taj proces je moguć jedino ako se mladim generacijama ponudi i vrijedna hrana za dušu, a ne samo za tijela. Prema tome, pitanje da li će nam iskustvo i dalje biti „palanačko“, mnogo manje ima veze sa evropskim i ostalim integracijama, nego sa time da se svakom djetetu i mladoj osobi omogući kvalitetan i konstantan pristup kulturi i umjetnosti. Zato, povedite dijete u pozorište danas, i omogućite mu da vidi, čuje, osjeća i misli.
Na još jedan pozorišni praznik, sjutrašnji Svjetski dan lutkarstva, podsjeća nas i poruka italijanskog reditelja i muzikologa Roberta De Simonea.
- Volio bih završiti dirljivom izjavom zabilježenom dok sam snimao glas posljednjeg napuljskog lutkara starog kova, izvjesnog Nuncija Campele, prerano preminulog, koji je u svojoj DNK imao sve hromozome prastare umjetnosti pulčinelskog tipa. Upitan koliko je lutkaru važno korištenje pivete, ovako mi je odgovorio: „Bitno je! Umijeće lutkara nije lako; obično rukovanje lutkama može biti jednostavno, ali mimikrija je muzikalna, pokret je muzika. Najteže je proizvesti dvostruki glas, odnosno izmjenjivati prirodni glas i onaj koji se dobije korištenjem pivete (vrste zviždaljke). Lutkar mora biti sposoban da proizvede sve glasove. Ali, kakvu god lakrdiju izveli u predstavi, ona mora postati ritam: riječi su muzika, pokret je ritam; samo u tome leži prava snaga tradicionalnog lutkarstva“. Svima vama, na svih pet kontinenata, želim fantastičan Svjetski dan lutkarstva – poručio je Roberto De Simone.
