Ove četiri godine provedene u Crnoj Gori za mene predstavljaju veliku privilegiju jer, od sedam godina crnogorske nezavisnosti, ja sam bio tu četiri. Bio sam, dakle, svjedok jednog perioda od izuzetne važnosti za crnogorsku istoriju. Prije svega, bio sam svjedok transformacije ove zemlje, koja je u srcu Evrope, što je za mene bio veliki izazov - kazao je za Portal Analitika odlazeći italijanski ambasador u Crnoj Gori, Serđo Barbanti. Kao najveću promjenu koju zapaža u periodu koji je proveo u našoj zemlji, Barbanti ističe to da se, kako kaže, shvatila važnost Crne Gore, te da su napravljene investicije strateškog karaktera koje uzimaju u obzir upravo stratešku poziciju Crne Gore u ovom dijelu Evrope .
„Imajući u vidu odnose naše dvije zemlje, to je bila i mogućnost za mene da pokušam da pomognem i ohrabrim Crnu Goru duž puta kojim je odlučila da krene. Diplomatija mora tražiti zajedničke interese i mora se raditi u zajedničkom interesu. Naravno, i od strane Crne Gore i od strane Evrope, postoji interes koji proizilazi iz činjenice da je Crna Gora faktor stabilnosti u regionu i da će to biti sve više, ostajući stabilna unutra, održavajući dobre odnose sa susjedima i naravno, ulaskom u Evropu“, kazao je Barbanti.
Kao dva najveća izazova Crne Gore na putu prema Evropi, Barbanti vidi administrativne kapacitete i izazov kulturološke tranformacije jedne zemlje „koja već počiva na evropskim vrijednostima, što je, kako se izrazio - kao rekonstruisanje broda dok upravljaš njime“.
„Uspjeti da primijeniš reforme u jednom malom i povezanom društvu pretpostavlja suočavanje sa problemima kulturološkog karaktera“, kazao je ambasador koji je u Crnoj Gori ostavio nesumnjivo rijetko dubok trag, ističući se i angažmanom, blagonaklonošću i rijetkom ličnom harizmom.
ANALITIKA: Kakve su bile ove četiri godine provedene u Crnoj Gori?
BARBANTI: Ove četiri godine u Crnoj Gori bile su veoma intenzivne, kako na profesionalnom, tako i na ličnom planu. Crna Gora predstavlja moje prvo iskustvo na Balkanu, i ovdje sam stigao bez predrasuda. Poznavao sam, naravno, istoriju ovog područja, ali sam, prije svega, poznavao istorijske odnose između Crne Gore i Italije.
Primjećujem veliku razliku u odnosu na vrijeme kada sam došao. Možete zamisliti, kada sam stigao ovdje, italijanska ambasada je izdavala 13 hiljada viza godišnje. Znači, ambasada se isključivo bavila - izdavanjem viza. To je bilo strašno, kako za one koji su dolazili za vizu, tako i za nas, koji smo radili na vizama, sa svim onim pitanjima koja zadiru u privatnost. Bio sam veoma srećan kada je ukinut vizni režim, kada smo mogli da pokažemo da između Crne Gore i Italije postoje prijateljski odnosi. Za prijatelje nema potrebe za vizom, zar ne? I zaista, kada su ukinute vize, crnogorski građani nisu nam kreirali nikakav vid problema, što je pokatelj da je ukidanje viza - bilo dobra odluka. Kada su dvije zemlje prijateljske, njihovi građani treba slobodno da putuju, naravno, poštujući međusobno pravila.
Kada sam došao ovdje, Crna Gora nije imala status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, pregovori još nisu bili otvoreni, još nije bila član Akcionog plana NATO.
Primjećuje se i mnoštvo, naizgled malih ili manje bitnih stvari: ona cesta od aerodroma do grada nije imala četiri trake; od Podgorice do Cetinja je trebalo mnogo više vremena,, pa su napravljene treće trake... Uostalom, i vaši vozači sada staju kada naiđu na pješački prelaz, što nije bio čest slučaj kada sam došao u Crnu Goru (smijeh). Sve su to mali pokazatelji promjena.
Uz to, sve je urađeno u jednom teškom periodu, vremenu velike međunarodne ekonomske krize, koja se osjetila i u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Ako nekada budete pisali autobiografiju, ili sjećanja na Vaše diplomatske dane, kako će se zvati poglavlje vezano za Crnu Goru?
BARBANTI: Ja sam Crnu Goru doživio kao kuću, kao dom. Takav osjećaj veoma je podstaknut velikom gostoljubivošću Crnogoraca. Svi su bili veoma ljubazni i u vrijeme kada niko nije znao da sam ambasador. Ti ljubazni gestovi nepoznatih osoba učinili su da se ovdje osjećam kao kod kuće. A to je jedna od najvećih privilegija – osjećati se dobro na nekom mjestu.
Crnogorci su ljubazni na poseban način, koji se meni veoma sviđa; to je skoro stidljiva, rezervisana ljubaznost, ali od srca. Ta ljubaznost nije ni isforsirana, niti nametljiva.
Jedan njemački filozof je govorio da sreća nije ništa drugo do osjećati se dobro sa samim sobom. Ja sam bio srećan ovdje. Da, slažem se da bi naslov odjeljka mogao biti „Moja druga kuća“. Ovdje sam se osjećao dobro i možda bi se zvao „L’esperienza di sentirsi al proprio agio“. (Teško bukvalno prevodiva fraza koja znači - Iskustvo osjetiti se po svojoj mjeri, osjetiti se dobro, ugodno..prim. G. B.) .Posebnost ovog iskustva proističe iz mnogih stvari. Na osjećaj o nečemu utiče i to kakav je neko u određenom periodu svoga života, jer nismo uvijek isti kroz godine. U nekom periodu smo više, a u nekom manje senzibilni na određene stvari.
Druga stvar koja je uticala na moj dobar osjećaj je i bliskost koja vezuje naše dvije zemlje, što mi je olakšalo integraciju. Pa taj posebni momenat kroz koji je prolazila Crna Gora, što je učinilo posebno zanimljivim moj angažman ovdje. Zbog svih ovih stvari, Crna Gora će ostati zemlja za koju ću ostati veoma vezan. Dakle, biću srećan uvijek kada budem mogao da se vratim ovdje, zbog te veoma rijetke stvari – da se osjećate dobro na nekom mjestu, sa nekim ljudima. Na ovo bi Crnogorci trebalo da budu veoma ponosni. Možda neki to manje izražavaju, ali i mnoge moje kolege kažu istu stvar, da ljudi u ovoj zemlji imaju neki posebni duh.
ANALITIKA: Što ćete reći Vašem nasljedniku?
BARBANTI: Sa mojim nasljednikom sam već razgovarao više puta. Rekao sam mu već - da je ovo zemlja koja nudi izuzetne podsticaje na svim planovima – profesionalnom, ličnom, da je zemlja u kojoj se može biti malo distanciran od načina života kakav se vodi u nekim drugim prijestonicama, u kojima postoji rizik od pretjeranog konzumizma, da je manje frivolnosti društvenog života. Dakle, da se otvara više mogućnosti za vođenje zdravog života, da se više bude u prirodi. Rekao sam mu da iskoristi dobro svoje slobodno vrijeme.
Mane naravno, postoje. Imaju ih svi ljudi. Ako tražiš prijatelja bez mana, nećeš imati prijatelja. Ali, više nego što je riječ o manama, govorio bih o limitima jednog veoma malog društva koje se nedavno otvorilo prema svijetu. To ima svoje pozitivne strane o kojima sam govorio. Sa druge strane, toliko povezano društvo stvara rigidnosti, koje svakako nisu prednost za modernizaciju društva.
ANALITIKA: Je li to problem i kada je riječ o borbi protiv društvenih anomalija, borbi protiv korupcije...
BARBANTI: Prednost jednog malog društva su - međuljudski odnosi. Ograničenje jednog malog društva takođe su – međuljudski odnosi. Dakle, uspjeti da primijeniš reforme u jednom malom i povezanom društvu pretpostavlja suočavanje sa problemima kulturološkog karaktera, koji su teži za rješavanje nego u većim društvima. Jer, teže je mijenjati mentalitet u takvim uslovima.
ANALITIKA: Za vrijeme Vašeg mandata u Crnoj Gori, odnosi između dvije zemlje intenzivirani su na mnogim poljima – na polju ekonomske saradnje, na polju pravosudne saradnje, na polju kulturne razmjene... Italija je čak postala inostrani lider po visini investicija. Samo A2A je uložila oko 900 miliona eura. Strateški, u kom pravcu mislite da će se razvijati ekonomska saradnja dvije zemlje?
BARBANTI: Da, u Crnu Goru su ušle dvije velike italijanske kompanije kroz direktna i indirektna ulaganja. Riječ je o investicijama koje predstavljaju skoro polovinu bruto dohotka Crne Gore. To su investicije veoma značajne po svom karakteru, jer će omogućiti Crnoj Gori da se integriše u Evropu, preko evropske električne mreže- čak i ranije nego što Crna Gora pristupi Evropskoj Uniji! Dakle, omogućiće Crnoj Gori da izvozi energiju, ako želi. Valja podsjetiti da će se moći izvoziti i energija proizvedena i u susjednim zemljama. Znači, može da izvozi ako, kada i koliko želi.
Jeste, Italija je postala lider za vrijeme moga mandata, ali u godinama prije toga promijenjen je model razvoja Crne Gore u odnosu na 2007, 2008. godinu. Riječ je o razvoju baziranom na strateškim sektorima. Ako pogledaš geografsku kartu, odmah shvataš stratešku važnost Crne Gore. Kada su istoričari govorili da je sudbina neke zemlje u njenoj geografskoj poziciji, bii su u pravu. Da Crna Gora nije tu gdje jeste, ne bi mogla da aspirira da postane dio Evropske unije, niti NATO-a. Da nije tu gdje jeste, ne bi predstavljala čvorište za električnu struju u regionu. Crna Gora će moći da prikupi energiju proizvedenu u susjednim zemljama i da je izvozi preko podmorskog kabla u Italiju. Ali, u momentu kada bude povezana sa Italijom, Crna Gora će moći i da uvozi struju iz Italije ako bude bilo potrebe. U svakom slučaju, ima jedan izbor više i za uvoz električne energije.
Crna Gora je i saobraćajno čvorište. Auta proizvedena u FIAT-ovoj fabrici u Kragujevcu izvoze se preko Luke Bar. Riječ je o 200 hiljada auta godišnje.
Ono što se, dakle, desilo u posljednje četiri godine, jeste to da se shvatila važnost Crne Gore i da su napravljene investicije strateškog karaktera koje uzimaju u obzir tu stratešku poziciju Crne Gore u ovom dijelu Evrope .
Među direktnim i indirektnim investicijama, govorimo o milijardu i 300-400 miliona eura uloženih samo u sektor energetike.
ANALITIKA: Gdje vidite mogućnost daljeg razvoja ekonomskih odnosa dvije zemlje? U kojem sektoru?
BARBANTI: Već u aprilu, doći će u Crnu Goru italijanska delegacija sastavljena od predstavnika 40-50 kompanija iz udruženja italijanskih industrijalaca, upravo da bi identifikovali druge sektore za investiranje. Ja neću biti tu, alli smo našu diplomatsku misiju pripremili uz maksimalnu brigu. Vidjeće mogućnosti investiranja u sektor infrastrukture, agroindustrije... Tražićemo način da podstaknemo interes za investiranje u sjever Crne Gore, koji je zapušten, a riječ je o prelijepom kraju, u kojem žive divne osobe, kojima treba ponuditi šansu i mogućnost da ostanu da žive u svom ambijentu. Umjesto da oni idu u potragu za poslom, treba posao poslati njima.
Dakle - agroindustrija, agroturizam, usluge, ali i u drugi sektori, naročito vezani za ambijent. Ima mnogo posla u Crnoj Gori na planu zaštite sredine - pročišćivači, deponije... Ono što želimo da učinimo jeste da obogatimo prisustvo italijanskih privrednika u Crnoj Gori, ali uz svijest o jednoj stvari – da transformacija dolazi kroz zajednički rad. Ako želiš da pomogneš transformaciju neke zemlje, da kreiraš preduzetnički duh, koji u Crnoj Gori nije mnogo razvijen, najbolji način jeste da dovedeš u Crnu Goru italijanske preduzetnike da rade zajedno. To donosi promjene. U suprotnom, ne može se samo upirati prstom i reći – a to nije dobro. Da bi se stvari mijenjale, valja raditi zajedno. To je jedini način.
ANALITIKA: U posljednjem periodu intenzivirana je i saradnja Crne Gore i Italije na planu pravosuđa i borbe protiv mafije i organizovanog kriminala.
BARBANTI: Saradnja dvije zemlje nije bila samo na ekonomskom planu. Bilo je izuzetno puno posjeta na političkom novou. Prvi sporazum o saradnji dva tužilaštva na planu borbe protiv mafije i organizovanog kriminala bilo je potpisan upravo od strane Pietra Grasa, novoizabranog predsjednika italijanskog Senata. Bio je to prvi sporazum između Crne Gore i neke evropske zemlje na nivou tužilaštava! Zahvaljujući tome, neki crnogorski državljani uhapšeni su u Italiji, ali i u Crnoj Gori, po potjernicama iz Italije, upravo zahvaljujući potpisanim sporazumima između dvije zemlje. Graso je dolazio ovdje dva puta u svojstvu državnog tužioca za borbu protiv mafije.
Upravo prošle sedmice, tu je boravila delegacija italijanskih sudija, kako bi se zaključili i ugovori na tom nivou.
To su veoma važne teme, u kojima treba raditi na isti način koji sam pomenuo – zajedničkim naporima - da zajedno rade policije, tužioci, ali i sudije u borbi protiv organizovanog kriminala i protiv korupcije. U tom cilju, neophodno je organizovati susrete, neohodno je da se ljudi poznaju. Na tom planu smo veoma mnogo radili i započeli više inicijativa u Crnoj Gori, naravno, zahvaljujući i OSCE i američkoj ambasadi. Riječ je o koordinaciji borbe protiv organizovanog kriminala, protiv finansijskog kriminala, o prenošenju iskustva kada je riječ o upravljanju dobrima oduzetim od kriminalaca i stečenim na protivzakonit način.
ANALITIKA: Vi ste u Crnoj Gori uložili veliku energiju i bili izuzetno aktivni, ne samo na ekonomskom i privrednom povezivanju dvije zemlje, već i na planu kulturne saradnje. Doveli ste ovdje djela i umjetnike najvišeg nivoa, očigledno shvatajući i značaj kulturne razmjene u približavanju Crne Gore i Italije.
BARBANTI: Moja namjera je bila da Crnoj Gori i njenim građanima pokažem da nisu građani druge klase. Ja sam uvijek ovdje donosio i dovodio ono najbolje iz Italije. Od remekdjela Karavađa do čuvene operske dive Katje Ričareli, dokumentarca o kraljici Jeleni koji će napraviti jedan Tavijani. Nisam donosio škart. To sam se istinski trudio. Znate, diplomate prvenstveno kontaktiraju sa institucijama, sa vladom. Ali, u nekim situacijama, zaista se može mnogo uraditi i na kulturnom planu.Ja sam pokušavao da pokažem Crnogorcima, i jednoj prijateljskoj zemlji, najbolje stvari koje imamo, kao što se ovdje, kada se nekome ide u posjetu, ponese boca najbolje rakije.
Tavijanijev dokumentarni film, za koji sam mu ja dao ideju, podsjetiće na korijene iz bliskije istorije između dvije zemlje. On neće predstavljati komadić istorije, već nastavak jedne istorije koja već postoji i živi. To nije muzejska stvar , već treba da podsjeti da odnosi između naše dvije zemlje postoje i da imaju duboke korijene. Zapravo, ja na ovo prvenstveno želim da podsjetim Italijane, a ne Crnogorce.
ANALITIKA: Crna Gora je tokom Vašeg mandata dobila i status kandidata za ulazak u Evropsku uniju. Koji su, po Vašem mišljenju, glavni izazovi koji stoje pred Crnom Gorom?
BARBANTI: Koji su najveći izazovi Crne Gore na tom putu? Rekao bih da su dva. Prvi veliki izazov su administrativni kapaciteti. Jer, treba imati u vidu – teško je samo upravljati zemljom i voditi je naprijed. A ono što se od vas traži nije samo da vodite zemlju naprijed već, u isto vrijeme, da je tranformišete. Voditi zemlju i istovremeno je tranformisati možda je više od duplog posla. Dakle, jasno je da se administrativni kapaciteti, koji nisu možda dovoljni ni za vođenje zemlje naprijed, nalaze pred ogromnim poslom, budući da društvo istovremeno moraju transformisati. To je kao da upravljate brodom, koji istovremeno morate i da rekonstruišete.
Drugi izazov je strukturalnog karaktera i pretpostavlja društvenu transformaciju. A na tom planu se mora založiti cijelo društvo. Kada o tome govorim, mislim na kulturološku transformaciju, a ne u smislu usvojenih vrijednosti na kojima društvo počiva. Jer, ovo društvo već počiva na evropskim vrijednostima. Mislim na neophodnost tranformacije načina življenja, baziranom na ovim vrijednostima. Kažem, na tom planu bitno je da bude angažovano cijelo društvo, počev, naravno od institucija, počev, naravno, od vlade..Ali, i od parlamenta, cijelog civilnog sektora, medija... Svi ti faktori, samo radeći zajedno, predstavljaju motor za transformaciju.
Naravno, analizirajući poglavlja jedno po jedno, može se ići i detaljnije, ali, generalno, u nekim stvarima treba mijenjati način mišljenja i način činjenja. To je možda još teže nego prilagoditi administrativne i druge kapacitete.
Ali, Crna Gora je u svojoj istoriji pokazala ogromne kapacitete za prilagođavanje i ogromnu političku inteligenciju. Vi ste zemlja, a to sam kazao mnogo puta, koja je, budući da je mala, razvila sve neophodne kvalitete za životnu afirmaciju – strpljenje, inteligenciju, strateški osjećaj, osjećaj za vrijeme i, na kraju, naravno - hrabrost. Pokazala je sposobnost da pravi hrabre izbore kada za njih stigne momenat. Znači, Crna Gora ima kvalitete da može napraviti tu transformaciju. Zapravo, već ste je započeli. Treba je samo nastaviti, uz nadu da će se ekonomski uslovi popraviti i da će, dakle, napori koje će uložiti cijelo crnogorsko društvo, biti nagrađeni boljim životom, i većim optimizmom prema budućnosti.
Gordana BOROVIĆ
