Piše: Miljo RADOJIČIĆ
Sve je počelo kao u anegdoti prije dvije godine kada je Crnu Goru zapao šorak da igra u kolijevci fudbala protiv domaćina Engleske. Crna Gora je uspavala domaćina u kolijevci iz prve… Iz druge, kao gosta, isti slučaj…Iz treće - kao u prva dva slučaja.
Onda je neki ostrašćeni navijač isturio komentar na sajtu Dejli Telegrafa: “Đe je ta jebena Crna Gora?”
“… Eno je na prvom mjestu!” - odgovorio je “ostrašćenom” navijaču Fabio Kapelo, tadašnji selektor fudbalske reprezentacije Engleske.
U fudbalskom smislu Engleska je zvijer, Crna Gora jedva ljepotica „moja crna”. Zvijer je spremna da raznese protivnika, ljepotica je spremna da se brani od nemani ili da je pobijedi. Iako do sada nije pobijedila, odbrana je evidentna... iz tri puta. To više nije slučaj, fakat je! Englesko loptanje se smatra u svijetu fudbala, fudbalskim plemstvom i svoje najbolje selektore nagrađuju titulom „ser”. E, zasad je ser na drugom mjestu. Za nekoga ko je na toj poziciji, ne može se reći da je na koljenima, iako - kleči pred Crnom Gorom makar na jednu nogu. I Montenegro mu zasad ne da da ustane. Crnogorci znaju da se loptaju-igraju, što je izvorni smisao nogometa. S Gordim Albionom su se na momente i poigravali nadigravajući sračunatu englesku fudbalsku geometriju, koja furioznom brzinom vuče dijagonale. Aristokratija sve radi iz računa, a Crna Gora iz igre i - tu puca kolan svečevoj kobili.
„Albion” je riječ keltskog porijekla i znači „brdovita zemlja” i moglo bi se tumačiti kako se izraz preobrazio u nas, jer su Kelti nekada živjeli na ovim prostorima. No, nama dobro stoji Montenegro i ne bi ga mijenjali ni za gordog Albiona. S gordima smo bar-a-bar, ali njihova gordost „uvijek sa sobom vuče predrasude”, kako kaže i njihova Džejn Ostin u svom romanu Gordost i predrasude. To čipkasto vrijeme ranog 18. vijeka kao da su upleli igrači crnogorski u svoju igru, naročito u drugi dio utakmice. Vezli su ig ka čipku pa su Englezi na moment ličili na San Marino, a vjerovali su, iz gordosti, da će nas marinirati poslije ranog gola. U njihovu geometriju su upadali Vučinić, Jovetić, Zverotić, razvlačeći dijagonale u konce kao pletilja čipki. Protivnik je najbolji kad ga pokoriš, filozofija je engleske igre, života, i politike. I oni prosto ne vjeruju da naši junoše pojedinačno mogu da se provezu bez ogrebotina kroz njihovu četvoricu... i još da ih zapletu.Velika istorija uvijek želi da prođe pored malih ne obazirući se na njih bez obzira što ima i malih s velikom istorijom. Nijesmo se ni mi pretrgli da izučimo njihovu povijest inače bi znali da su gordost, Englezi, sami sebi pripisali bez zasluga jer je Gordom Albionu prethodio pridjev „perfidni” koji su im priđenuli Francuzi kao najbliži svjedoci. Anglosaksonci (danas Englezi) su pokorili Kelte s nečuvenom perfidnošću. Svoje perfidije se nikad nijesu odrekli no su je pređenuli u gordost, a gordost je vazda družbenica arogancije. Malo je falilo da tu aroganciju ismijemo ka što je to uradila Džejn Ostin prije 200 godina. Borislav Pekić u „Pismima iz tuđine” ovako definiše Engleze: cijene ih i kad ih mrze! I kad gube moć - imaju ugled. I kad gube teritoriju - zadržavaju uticaj. I kad izgube izvore - zadržavaju prihode. Takvi su izašli ispod pera našeg valikog pisca, a s nama su prihodovali samo neriješeno. I to je njima bol za infarkt. Udarili su na nas s predrasudama. Pobijedila je naša gordost bez predrasuda: „Đe je ta ...... Crna Gora?”. Evo nas opet na prvom mjestu. Udar nađe iskru u kamenu. Provjerite im sajtove. Pretražuju nas sad, ka niko njigov dosad.
Ali vrnimo se igri. Igrali su fer plej i tu zamjerke nema, a mi smo im pošteno uzvatili s opomenom da se obazru na nas koji imamo manje stanovnika no njihova kolijevka fuzbalera. Sad oni otvaraju naše sajtove, listaju enciklopedije, kopaju po turističkim vodičima i agencijama... Bez šale se informišu o nama. To je priznaćete znakovitije od loptanja i više od igre i rezultata 1:1. Ako nas pročitaju kao što je Stefan Savić pročitao njihovu igru, onda smo ih nadigrali i u neriješenom slučaju. I da ne zaboravimo i Džudo je bio čudo, džudista s loptom a zidar Runi nije moga da ga oburda. Na dva koraka smo do sambe u Brazilu. Damjanoviću, thank you!
Volimo vas brda tvrda!
