Njegovo ime u prevodu na crnogorski jezik znači „svjetlost“, a, kako sam kaže, svijetlo simbolično asocira na više stvari. Kao najmlađi poslanik, bio je jedan od predsjedavajućih Konstitutivne sjednice aktuelnog saziva Skupštine Crne Gore.
Dritan Abazović rođen je 25. decembra 1985. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Ulcinju. Nakon toga odlazi u Sarajevo, na Fakultet političkih nauka, gdje je upisao smjer politikologije. Diplomirao je u prije roka, sa prosječnom ocjenom 9,5 i zavrijedio Zlatnu značku Univerziteta kao jedan od 10 najboljih studenata. Od druge godine studija, bio je ujedno angažovan kao demonstrator. Nakon završenih specijalističkih, upisao je magistarske studije na istoimenom fakultetu u Podgorici, kao stipendista Ministarstva inostranih poslova Crne Gore. Trenutno je na doktorskim studijama podgoričkog FPN-a, na odsjeku za političke teorije.
Često je boravio u inostranstvu zbog stručnog usavršavanja: na Univerzitetu u Oslu, u Luksemburgu, Demokratskoj akademiji u Strazburu, SAD-u kao jedan od mladih lidera deset evropskih zemalja. Bio je i aktivni član Helsinškog komiteta za ljudska prava Crne Gore, i osnivač omladinske grupe Helsinškog komiteta.
Njegovi tekstovi objavljivani su u albanskom nedeljniku Koha javore, dnevniku Vijest, na portalima televizije Al Jazzera Balkan, PCNEN-a i Montenegrine, a stručni radovi u univerzitetskom listu „Pregled“ i časopisima „Demokratija i sigurnost“ i „Znakovi vremena“. Autor je knjige „Kosmopolitska kultura i globalna pravda“ koja je objavljena na crnogorskom i albanskom jeziku.
Dritan je imao vremena i za civilni sektor. Bio je saradnik na projektima nevladinih organizacija New Horizont iz Ulcinja, američko-albanske organizacije Atdheu na bashkon, kao i NVO Alfa Centar iz Nikšića. Od kada se o predijelio za politiku, njegove kolege iz civilnog sektora ga zovu „politički Mesi“ po poznatom fudbaleru. I taj nadimak se, kaže, već ustalio u neformalnoj komunikaciji.
Jedan je od osnivača politčke partije Pozitivna Crna Gora i osnivač i prvi predsjednik Rotaract - kluba rotarijanaca u Ulcinju.
Kako kaže, najviše voli - da ništa ne radi, da se odmara i šali sa prijateljima. Njegov hobi su ribolov i fudbal, ali i velika druženja i prijateljska okupljanja. Voli putovanja, šetnje i filozofiju, i veliki je navijač Intera još od djetinjstva.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Mnogo toga mi zaista nedostaje. Moram priznati da baš čeznem za tim vremenima i lijepim trenutcima iz tog perioda. Neodostaju mi bliski ljudi, oni sa kojima sam provodio dosta vremena, ali i brojna ludovanja, kao i poslovi koje sam radio kao dječak. A moguće je da mi od svega najviše nedostaje ona bezbrižnost koju nosi svako djetinjstvo.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ne volim odrastanje. Generalno, pokušavam na sve načine da čuvam dječaka u sebi koliko je god to moguće. Mada mi je jedan prijatelj rekao da sam „rođen punoljetan“. Iskustvo je nešto što se nadograđuje i gomila svakim danom i to je jedino vrijedno u odrastanju. S obzirom da sam u djetinjstvu mnogo vremena provodio sa starijim i pametnijim od sebe, mislim da je to prednost i kapital na koji moram biti ponosan.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ples i gluma. Imam utisak da bih bio uspješan član folklornog ili teatrskog ansambla . Možda griješim, ali ne mogu da se otmem tom utisku...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ima ih zaista mnogo, ali izdvojio bih nemar i tvrdoglavost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i poštenje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se „Svjetski duh uživo“, a glumio bi neko od komičara - vjerovatno Roberto Beninji.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Lud, zbunjen, normalan, iskren, čupav i pozitivan. To je šest riječi, ali se ne bi primjetilo jer pričam brzo.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana, sigurno bih bio meksička ili indijska, sa puno začina i prilično ljuta. Teško bi me ko mogao pojesti, progutati. Taj koji bi pokušao, morao bi uložiti dosta napora.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Čak Noris je moj tip! Za njega ništa nije nemoguće, a to znači da mu je sve jednostavno. Pritom volim humor, kao i šale na svoj račun. A i promjenio bih vlast u Crnoj Gori.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se ni sa kim mjenjao za ništa, ali od javih ličnosti najdraži mi je bivši trener mog omiljenog kluba Intera, Žoze Murinjo. Originalnost, prepoznatljivost i neustrašivost. Jednostavno, trendovi su prolazni - stil je vječan!
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Najviše volim da to vrijeme provodim na Adi Bojani sa svojim prijateljima. Nismo neki ribolovci, iako sam iz ribarske porodice, ali uživamo u tome, kao i u dobrom roštilju koji redovno spremamo. Ako, pak, vrijeme nije naklonjeno, onda odlazimo na ručak ili večeru do Skadarskog jezera, tačnije do mjesta Širog u Albaniji. Ili uživamo u malom fudbalu i majstorijama koje sami priređujemo na zatvorenom terenu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Za razliku od većine vršnjaka, nikada nisam bio posebno zainteresovan za muziku, niti sam ikada imao naviku kupovati ploče, kasete ili CD. U svakom slučaju, volim dalmatinsku muziku i sevdalinke, a od strane muzike preferiram rok. Omiljena pjesma... Ima ih mnogo, al' neka bude „I Did It My Way“ od Frenka Sinatre. Nekako je kompatibilna i opisuje moj temperament, pa je zato volim.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- U skorije vrijeme zbog obaveza, na žalost, čitam manje knjiga nego što je to ranije bio slučaj. Ali, knjiga koju sam nedavno po drugi put pročitao, a koja je vrijedna pomena, je „Sporedni ulaz u filozofiju“ Vilhelma Vajšedela. Preporučujem je rado ljubiteljima filozofije.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Mnogo je mjesta koje bih rado posjetio, jer uživam u putovanjima na mjesta na kojima još nisam bio. Kad bih mogao da biram, u ovom trenutku bih definitivno izabrao Izrael ili Indiju.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Poštujem samo automobil i avion. Sve ostalo je stvar nužde.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sve kome ne treba. Prilično sam transparentan, otvoren, ali i bučan. Priznajem, zbog toga često ispadnem naivan. Međutim, to sam ja i nastavljam tjerati po svom.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmjesima na licima drugih.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što nisam više učio fiziku i strane jezike dok sam bio djete.
Bez čega ne možete?
- Bez majke.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Djevojkama se, u principu, stalno nešto izvinjavam... A posljednje sam uputio juče u jednom lokalu kada sam uz izvinjenje na smetnji zatražio slobodnu stolicu.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Pecam samo obične ribice, tako da mi i želje neće biti klasične i megalomanske u smislu traženja mira u svijetu i hrane za gladne, iako to svim srcem podržavam. Tri želje, nisu nerealne i neostvarive, a za to se i zalažem i borim.
Poželio bih bolji zdravstveni i obrazovni sistem u Crnoj Gori i da se drastično umanji nezaposlenost;
Poželio bih da se u Ulcinju izgrade porušeni hoteli, obnovi Solana, Port Milena i vrati prepoznatljivi strari sjaj koji je grad imao prije 30-ak godina;
I, naravno, da se stvarnim vlasnicima vrate maslinjaci u Valdanosu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže je bilo donijeti odluku da se aktivno bavim politikom.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Bilo bi to sigurno negdje na obali, pored mora, neprimjetno, i uz porodicu i prijatelje, bez bilo kakve jurnjave i trke sa vremenom.
Kako biste voljeli da umrete?
- Brzo, efikasno i neprimjetno.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Nije bilo loše, čim ovo ima još ko da čita“.
Priredila: K. ĆETKOVIĆ
