On je, dalje, konstatovao da će merkantilni pristup, koji podrazumijeva da sve treba prodati i da je svijet jedan supermarket u kojem se sve kupuje i prodaje, dugoročno biti poguban za budućnost Crne Gore.
- Kao i većina ljudi iz moje generacije, ja se Prvog maja sjećam sa izvjesnom nostalgijom. Mi smo se na Cetinju, u svim kvartovima, takmičili oko logorskih vatri, koja će biti najveća. Dakle, svaki dio Cetinja je imao svoju logorsku vatru, koju su nalagali na Orlovom kršu i to je bila jedna paradigma tog radničkog, socijalističkog sistema, koji kako je propadao i deformisao se, tako su se i te logorske vatre se gasile - istakao je Popović za Portal Analitika prisjećajući se nekadašnjih prvomajskih proslava.
Popović je, dalje, naveo da na to vrijeme gleda sa izvjesnom dozom ambivalencije.
- Na to vrijeme gledam sa izvjesnom dozom ambivalencije. Naime, socijalizam u Jugoslaviji je bio proklamovan na temelju jedinstva, bratstva i jednakosti. Nažalost, on je kod nas neslavno završio, u tim nasilnim anti-birokratskim revolucijama, kao što je i nasilno stvoren, jer je izašao iz te partizanske revolucije i pokazao se kao utopija, a možda nije morao takav biti - da se ovaplotio, da je našao tlo u nekoj civilizovanijoj sredini koja je imala dužu građansku, industrijsku, radničku tradiciju. Možda bi se taj marksizam onda pretvorio u neku socijal-demokratiju nordijskog tipa. Dakle, kakve su danas države Skandinavije, gdje svaki čovjek - i onaj najnemoćniji, najstariji, najslabiji, najbolesniji - ima osnovne preduslove za dostojanstven život. Tu mislim na zdravstveno osiguranje, platu, prostor za stanovanje itd.
Popović, potom, ističe da je današnja radnička klasa doživjela veoma tešku sudbinu.
- Danas je, nažalost, ta radnička klasa, koja je bila poluga, prije svega, nacionalistima za rušenje socijalizma ondašnje Titove Jugoslavije, toliko ponižena i obespravljena da je doživjela jednu užasno tešku sudbinu. Radništvo je desetkovano, taj realni, industrijski, privredni sektor je gotovo nestao. Radnici su prepušteni na milost i nemilost novopečenim kapitalistima orijentalnog tipa, koji u velikoj mjeri ne poštuju osnovna radnička prava. Danas ćete, recimo, naći mlade djevojke po samoposlugama koje rade i subotom i nedjeljom, i nemaju slobodan dan, da se pritom ne smiju ni udati, ni zatrudnjeti, itd. Vidjećete te osione, korumpirane sindikaliste. Dakle, nažalost, to su postkomunistička društva u koje možemo ubrojiti i crnogorsko, koje u velikoj mjeri liči na kapitalizam s kraja 19. vijeka. U tom pogledu, i Prvi maj ima jedan tako otužan prizvuk i danas ne vidim da se iko raduje tom prazniku, koji izvorno personifikuje radničku slobodu, emancipaciju radništva i sve ono što je u temeljima svakog civilizovanog društva.
Popović je konstatovao da danas u Crnoj Gori postoji stid od radništva, koji je uslovio novostvoreni sistem „vrijednosti“.
- To je neka paralela između toga što je bilo u doba socijalizma i danas, jer je u doba socijalizma Prvi maj bio jedna paradigma te socijalističke ideologije, a danas imate stid od radništva, iako je Crna Gora vjekovima bila zemlja u kojoj je egalitarizam počivao u njenoj društvenoj osnovi. Dakle, danas ove novostvorene „vrijednosti“ pokazuju stid od tog radničkog, seljačkog porijekla i od siromaštva.
Nažalost, ove „vrijednosti“ su dominantne i na crnogorskoj političkoj sceni, kako pozicionoj, tako i opozicionoj. Tako da danas nemate ni jednu radničku stranku u Crnoj Gori, niti jednu izvornu. Imamo nekoliko stranaka koje su po imenu socijalističke, ali nema one koja izvorno baštini radničku, seljačku, socijalističku tradiciju koja je u temelju ovoga društva i ovog našeg podneblja. I ja mislim da će ova vrsta kapitalizma biti, ko god bude na vlasti u Crnoj Gori, pogubna za budućnost Crne Gore. Dakle, taj merkantilni pristup, da sve treba prodati i da je svijet jedan supermarket u kojem se sve kupuje i prodaje, naročito za male zemlje, dugoročno će biti poguban - zaključio je Popović.
foto: pobjeda.me
