- Izvjesno je da je, a to je potvrđeno i na do sada održanim suđenjima, Tubić prisustvovao Šarićevim razgovorima o kupovini poljoprivrednih imanja sa Miletom Jerkovićem i Jocom Amsterdamom - kaže izvor Novosti blizak istrazi. - Ukoliko je ovo pokušaj da on bude uklonjen kao čovjek koji je mnogo znao, to bi moglo da bude uvod u niz drugih, ne manje krvavih obračuna.
Poslije tročasovne operacije koja je nad njim izvršena u srijedu veče, Nebojša Tubić je i dalje prikopčan na aparate u Jedinici intenzivne njege Urgentnog centra u Novom Sadu. Stanje mu je nepromijenjeno, a život mu je i dalje ugrožen, pa ljekari izbjegavaju bilo kakve prognoze.
Tubića je, nastavlja sagovornik „Novosti“, pogodio već prvi od ukupno 14 metaka, koliko je u srijedu tačno u 18.28 časova, ispalio mladić od 25 godina, obučen u crnu trenerku i sa crnim, pecaroškim šeširom na glavi. Za njim novosadska policija i dalje intenzivno traga.
- To govori da je riječ ili o vrhunskom profesionalcu čiji je prvi metak, mada je od Tubića bio udaljen desetak metara, bio filigrantski precizan, dok su ostali ispaljeni da bi izazvali pometnju, ili o amateru koji je imao zaista nevjerovatnu sreću da pogodi već prvim metkom, da bi mu „škorpion“ kasnije „poskočio“ i izrešetao zid iznad glava gostiju picerije - kaže izvor Novosti.
U trenutku ispaljivanja prvog metka, Tubić je napadaču bio okrenut licem, a pošto je ovaj nije imao fantomku mogao je da vidi o kome je riječ. U prilog pretpostavci da je riječ o profesionalcu, govori i način na koji je on iskoristio pometnju koja je poslije pucnjave nastala.
- Očigledno je bio i izuzetno fizički spreman, jer je stotinak metara do ulice Đorđe Servickog, u koju je zamakao, pretrčao brzinom Karla Luisa - kaže I. G. koji se u trenutku pucnjave zatekao preko puta picerije.
Otkud ponovo 'škorpion'?
Automatski pištolj „škorpion“ je, kaže izvor „Novosti“ već godinama prestao da bude oružje za ovakve likvidacije i to cijelom događaju daje dodatnu misterioznost. - On jeste često korišćen tokom devedesetih, ali od 2000. se u obračunima ove vrste gotovo nije ni pojavljivao - veli on.
Uprkos vještini pucača, ipak je pravo čudo da niko od petorice ljudi koji su bili za omalenim stolom sa Tubićem nije povrijeđen. Među njima su bili i vlasnik picerije Aleksandar Gajić, inače sin Vojislava Gajića, vlasnika najveće novosadske građevinske kompanije „Aleksandar gradnja“, Bojan Matijević, sin vlasnika mesne industrije „Matijević“ i Darko Ćorović, vlasnik „Obuće Metro“.
- Ne isključujemo sasvim ni mogućnost da je meta napadača bio neko od njih, ali za to, zasada, nemamo nikakvih čvrstih indicija - kaže izvor Novosti.
U četvrtak smo, u više navrata, u gotovo potpuno praznoj piceriji „Aleksandar“ tražili mlađeg Gajića, ali se on nije pojavljivao, niti je odgovarao na telefonske pozive i ostavljene poruke. Od pomenute trojice javnosti je, inače, najpoznatiji Bojan Matijević, kojeg je, u aprilu 2001. godine, otela kriminalna grupa predvođena Ratkom Dulovićem, bivšim policajcem iz Podgorice. Za njega su najprije tražili otkup od tri miliona, da bi ga, poslije tri dana zatočeništva, pustili za 980.000 maraka.
