Naslovom Šekspirove komedije „Mnogo buke ni oko čega“ ili šaljivom narodnom izrekom ,,Tresla se gora, rodio se miš“ – jedino bi se tako mogao sumirati epilog još jedne cirkuske predstave doskorašnjeg premijera Dritana Abazovića, koji je krajem decembra spektakularno najavio da ima operativna saznanja ko je glavni osumnjičeni u slučaju ,,Tunel“ i što je bila namjera nalogodavca upada u depo Višeg suda u Podgorici.
Niti je Abazović u utorak, 9. januara, tužilaštvu rekao ko je osoba koja je naručila upad, niti motive upada, već je prvi put, četiri mjeseca od otkrića podzemnog hodnika, pomenuo mogućnost da je narko-mafija naručila prokopavanje podzemnog tunela, dužine 30 metara, od podruma jednog stana u blizini zgrade crnogorskih sudova do sudskog depoa, gdje se čuvaju dokazi iz predmeta koji su u sudskim postupcima.
"OPERATIVNE INFORMACIJE"
Pobjeda mjesecima piše da izvori iz obavještajnog sektora tvrde da je u depo upala mafija kako bi se domogla „svoga“ kokaina i „namirila“ dugove i da „posao“ nije mogla da završi bez podrške ljudi iz bezbjednosnih službi i vlasti.
Međutim, isto tako mjesecima nailazimo na muk pravosudnih, ali i izvršnih vlasti.
I dok smo mi ukazivali na podatke da je moguće ukradena droga, Abazović i njegovi ljudi izlazili su u javnost sa raznim teorijama o motivima upada u depo Višeg suda - jedino ne pominjući drogu.
„Zatrpavali“ su javnost informacijama o aferi „Tunel“, a Abazović se stalno pozivao na operativne podatke koje dobija, a mogao je da ih dobije samo iz policije - jer tim podacima raspolaže jedino ova služba.
Javnost i dalje nema informaciju da li je taj policijski službenik (ili više njih), osim navodnog informisanja Abazovića, upoznao i nadležno tužilaštvo sa tim informacijama, pogotovo u svijetlu činjenice da bi mu to bila profesionalna i zakonska obaveza.
Ukoliko nije podijelio informacije, taj policijski službenik, čiji je identitet očito poznat Abazoviću, mogao bi da odgovara za krivično djelo zloupotreba službenog položaja.
Hoće li tužilaštvo istraživati da li je i bivši premijer zloupotrijebio službeni položaj pokazaće dani pred nama, jer je logično pitanje – zašto je Abazović ćutao do sada o podacima da je u depo upala narko-mafija, a javnost, zajedno sa svojim saradnicima, zatrpavao raznim drugim teorijama – od krađe laptopova Huinga Do Kvona do puške kojom je ubijen suvlasnik dnevnika Dan Duško Jovanović.
Sve je izvjesnije da je Abazović, ali i policajac koji mu je dostavljao operativne podatke, istragu usmjeravao u drugom smjeru i da nijesu željeli da predmet „Tunel“ preuzme Specijalno državno tužilaštvo, u čijoj je nadležnosti organizovani kriminal.
PRAZNO SVJEDOČENJE
Bivši premijer u utorak pred tužiocem nije kazao ni koji narko-klan, prema njegovim informacijama, moguće stoji iza upada u sudski depo, a što je u nekim drugim slučajevima precizno saopštavao.
Nema dostupnih informacija da li je u utorak tužilac pitao Abazovića zašto se tek sada, poslije skoro četiri mjeseca, „sjetio“ operativnih podataka da je u depo upala narko-mafija, niti da li ga je pitao koji je klan konkretno i ko je u tom kartelu.
Moguće da Abazović i dalje ne želi da ovaj predmet završi u rukama glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, što bi se dogodilo kada bi saopštio detalje.
Ili je, možda, na djelu udružena akcija izvršne i sudske vlasti, u sadejstvu sa nekim iz tužilačke organizacije, da se slučaj „Tunel“ zataška, kako nikada ne bi bilo otkriveno koliko je droge ukradeno iz depoa.
Na takav zaključak upućuje i ćutanje predsjednika Višeg suda u Podgorici Borisa Savića, koji do danas javnosti nije saopštio koliko je to „nešto malo droge“, kako je ranije kazao, nestalo iz depoa.
U međuvremenu je, 8. oktobra, nakon odluke Abazovićeve Vlade, betonom zaliven famozni prokopani hodnik i time onemogućena bilo kakva naknadna forenzička analiza. Zašto je to učinjeno, koji su motivi presudili kada istraga nije okončana - javnosti nije objašnjeno.
DRŽAVNI ,,POSLOVI“
Abazović i njegov tim nijesu bili imuni na poslove s drogom - poput pokušaja krijumčarenja ulja kanabisa sa znatno većim sadržajem THC-a, što ga svrstava u red droga ili šverca industrijske konoplje, takođe sa povećanim sadržajem ove supstance. U oba slučaja državni šverc zaustavila je Uprava prihoda i carina.
Švercovali su i cigarete, zbog čega je pod istragom blizak Abazovićev saradnik i funkcioner Ure, nekadašnji direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević.
A da je iz Višeg suda ukradena droga sumnju je iskazao i jedan od lidera parlamentarne većine Milan Knežević koji je, krajem decembra prošle godine u Skupštini, rekao da se spekuliše da je iz depoa nestalo čak 900 kilograma kokaina.
Viši sud je već sjutradan demantovao Kneževića, uz opasku da su u depou bile samo manje količine droge „po nekoliko grama iz drugih predmeta“.
Međutim, iz te institucije nikada nijesu odgovorili na više pitanja Pobjede koja smo im uputili povodom slučaja „Tunel“, a konkretno su se odnosila, pored ostalog, na količinu skladištene droge u depou.
Samo koji mjesec prije upada u depo, iz Višeg suda je u martu 2023. godine saopšteno da se u toj prostoriji skladišti - devet tona droge. Savić nikada nije odgovorio gdje je ta droga, ali nije, iako se danas navršava četiri mjeseca od kada je otkriven podzemni tunel, zaključio ni popis stvari u depou, samim tim ni količinu droge koja je bila tamo.
USMJERAVANJE ISTRAGE
Iako su Savić i Abazović, kao i čitav tim ljudi tadašnjeg premijera, kao i njihova medijska potpora, od prvog dana istragu u slučaju „Tunel“ pokušali da usmjere prema svim mogućim varijantama - osim krađe droge - sve više je glasova koji ukazuju na ono što su izvori Pobjede tvrdili: da je meta upada bila upravo zapljena narkotika.
Odmah nakon otkrivanja podzemnog tunela, 11. septembra prošle godine, Abazović i njegovi prstom su uprli u kavački mafijaški klan, pa su onda tunel
pokušali da iskoriste i u tada aktuelnoj kampanji protiv sadašnjeg premijera Milojka Spajića, insinuirajući da je neko iz depoa htio da ukrade laptopove Huinga Do Kvona, maga kriptovaluta, za kojim traga više zemalja, a koji je uhapšen u Podgorici i koji se dovodi u vezu sa Spajićem.
Ispostavilo se da laptopovi nijesu bili u depou. Abazović je probao i da ubijedi javnost kako je upad u sudski depo pokušaj opstrukcije istrage ubistva suvlasnika Dana Duška Jovanovića, a koju je ponovo inicirala njegova „ruka pravde“… Tvrdili su i da je u depo provaljeno da bi se odnijelo oružje, pa da je neko htio da provjeri što se nalazi u određenim spisima predmeta…
"Sve što su radili Abazović i njegovi, pritom mislim i na policijski aparat, rađeno je namjerno kako bi istragu usmjeravali u pogrešnom pravcu da bi se zaštitio narko-klan o kojem on sada ima operativne podatke", kategoričan je izvor Pobjede iz sektora bezbjednosti.
Doskorašnji premijer u utorak je tužiocu od svih ovih teorija, na koje se ranije pozivao, ponovo iznio samo jednu – pominjao je mogućnost uništavanja dokaza u slučaju ubistva Duška Jovanovića, iako je puška iz koje je ubijen suvlasnik Dana vještačena u laboratoriji u Visbadenu.
BEZ ODGOVORNOSTI
Istragom u slučaju ,,Tunel“ obuhvaćeni su Katarina Baćović, Marijan Vuljaj, Ivica Piperović i Nikola Milačić, kao i srpski državljani Veljko Marković, Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić.
Ova grupa osumnjičena je za kopanje tunela i podršku i tereti se za krivično djelo teška krađa i sprečavanje dokazivanja.
Prema javnosti dostupnim informacijama do danas niko iz sektora bezbjednosti nije pozvan na odgovornost zbog prokopavanja podzemnog tunela dugog 30 metara, u srcu glavnog grada, zoni u kojoj se nalaze ključne institucije naše države – od zgrade Predsjednika, Skupštine, Vlade, Centralne banke do pravosudnih institucija.
Ova zona trebalo bi da je bezbjednosno „najpokrivenija“ i najzaštićenija u zemlji od bilo kakve vrste upada, ali je neko čak dva mjeseca prokopavao i prokopao podzemni tunel – od jednog stana u prizemlju u Karađorđevoj ulici do zgrade sudova, odnosno do depoa podgoričkog Višeg suda.
A osim što je neko iz sektora bezbjednosti, primarno Agencije za nacionalnu bezbjednost, morao da bude pozvan na odgovornost zbog skandala nikada i niđe prije viđenog, neko je morao da odgovara i zbog toga što je tunel otkriven slučajno, zahvaljujući ,,fenomenu promaje“.
Kada je 11. septembra prošle godine utvrđeno da je neko upao u sudski depo, jer su službenice zatekle ispreturane predmete, odmah je obaviještena policija. Uviđaj je počeo u osam ujutro i trajao do 17 sati po podne i za sve to vrijeme policajci i inspektori nijesu uspjeli da pronađu rupu u zidu?!
Uzeli su dokaze koji bi im mogli biti od koristi i u 17 sati u prostoriju su ušli službenici suda kako bi obavili popis i utvrdili da li i što fali od dokaza u spisima. Oko jedan sat iza ponoći jedna službenica se požalila da joj je hladno i predložila da isključe klima uređaj u prostoriji. Ispostavilo se da u prostoriji nema „klime“, pa su zaključili da odnekud „duva promaja“ i onda, u potrazi za izvorom promaje, pomjerili su jednu od polica sa registratorima i zatekli šokantan prizor - veliku rupu u zidu.
Tako je rupa u zidu, odnosno „tunel“ ostao nevidljiv istražiteljima čitavih 18 sati, dovoljno vremena da se unište i nestanu tragovi.
Izvori Pobjede iz obavještajnog sektora već prvih dana nakon što je otkriven tunel upozoravali su da je u depo upala mafija kako bi se domogla „svoga“ kokaina i „namirila“ dugove i da „posao“ nije mogla da završi bez podrške ljudi iz sektora bezbjednosti i vlasti.
Razmjere štete koju je Crnoj Gori nanijela Vlada Dritana Abazovića i njegova partija Ura tek će se sagledavati, no slučaj „Tunel“ svakako je jedan od najočiglednijih primjera raspada sektora bezbjednosti na svim nivoima, ali i ogromnog Abazovićevog političkog uticaja na pravosudne institucije u zemlji i njihovu podređenost političkim elitama.
