Društvo

Adžić: Džomić klasični profiter, Crkva Srbije u Crnoj Gori okupatorska

Duboko sam uvjeren da će samosvjesni crnogorski građani koji žele građansku, nezavisnu i sekularnu Crnu Goru pružiti adekvatan ustavni, zakonski i drugi moralni otpor ovom zlu koje se već dugo uveliko sprovodi, poručio je Adžić

Adžić: Džomić klasični profiter, Crkva Srbije u Crnoj Gori okupatorska Foto: PA
Nikola Boljević
Nikola BoljevićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nije tradicionalna istorijska crkva u našoj zemlji i ona se ne može pozivati na viševjekovni kontinuitet već jedino na nasilni, okupatorski i nametnuti kontinuitet nakon 1918. pošto je ranije uništena crnogorska država, istakao je u izjavi za Portal Analitika istoričar Novak Adžić komentarišući neistinite navode protojereja-satvrofora Crkve Srbije Velibora Džomića koji tvrdi da Crnogorska pravoslavna crkva nikada nije bila autokefalna, tj. nezavisna, dok pripadnike „Lovćenskih straža“ naziva „skupinom političkih aktivista Liberalnog saveza i sličnih stranaka separatističke i anticrkvene orijentacije“.

DŽOMIĆ EKSPONENT I AGENT RAZNIH SLUŽBI

„Džomić iznosi brutalne, političke i istoriografske neistine koje se tiču istorijata CPC. On godinama izmišlja stvari i hoće da podmetne ono što nema veze sa kanonsko-pravnim ustrojstvom i istorijatom CPC, želeći demantovati da je ona imala istorijsku autokefalnost“, istakao je Adžić. 

Naš sagovornik je podsjetio da je prije nekoliko godina imao više od dva i po sata TV dule sa Veliborom Džomićem u kojem je, kako kaže, dokazao da je CPC bila autokefalna, a da je Crkva Srbije u Crnoj Gori „okupatorska i osvajačka, odnosno da nije tradicionalna“.

„SPC je nasilnim putem, nakon ukidanja nezavisne kraljevine Crne Gore, aktom kralja Aleksandra Karađorđevića prozvana Ujedinjena srpska pravoslavna crkva 17. juna 1920, a to je zatim zakonski-pravno utvrđeno Zakonom o SPC iz 1929. koji je potpisao takođe Aleksandar Karađorđević, odnosno kada je 1931. donesen Ustav SPC“, napominje Adžić.

Dodaje kako se Crkva Srbije ne može pozivati na viševjekovni kontinuitet već se, ističe, može pozivati isključivo na „nasilni okupatorski nametnuti kontinuitet nakon 1918, pošto je ranije uništena Država Crna Gora“.

„Džomić radi vlastitog ličnog lukrativnog interesa, jer on je običan klasični profiter, promoviše politiku i ideologiju koja je protiv građanskog mira i istorijskog kontinuiteta države Crne Gore. Odnosno, on promoviše sve ono što je protiv vitalnih državni i nacionalnih inetersa Crne Gore. Njegova jasna koncepcija, kao eksponenta i agenta raznih službi, jeste da se Crne Gora destabilizuje. Ipak, mislim da taj njegov stav ni u kom slučaju ne može proći. Utoliko prije zato što nije utemeljen u istoijskom zančenju i mislim da nema podršku ni u savremenom političkom kontekstu raspodjele aktuelnih političkih snaga u Crnoj Gori“, ocijenio je Adžić.

LOVĆENSKE STRAŽE ZAUSTAVILE HAJKU NA NJEGOŠEV MAUZOLEJ

Govoreći o „Lovčenskim stražama“, Adžić je podsjetio da ih je formiaro pokojni književnik Jevrem Brković u cilju odbrane „Lovćena, Mauzoleja i kulturno-istorijskog nasljeđa Crne Gore kao i njene istorijske memorije“.

„Ja sam tada, 1990. i 1991, bio pripadnik „Lovćenskih straža“, kao neformalne organizacije i grupe građana i sa tim se do kraja ponosim“, istako je Adžić i podsjetio da je u to vrijeme bila, kako je kazao, „velika hajka da se sruši Njegošev mauzolej na Lovćenu i da se vrati okupatorska i osvajačka kapela Aleksandra Karađorđevića iz 1925.“

„Tom zločinačkom naumu pružen je jasni otpor od izvornih i brojnih crnogorskih suverenista i on je tada zaustavljen“, podvukao je sagovornik Portala Analitika.

Adžić napominje da mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović ponovo najavljuje rušenje Njegoševog mauzoleja i vraćanje Aleksandrove kapele i ističe kako je čvrsto uvjeren da se njegov „konfrotirajući i neralni naum“ neće ostvariti.

„To nijesu ostvarili velikosrpski propagandisti i klirici. Tu ideju nije uspio realizirati ni bivši blaženopočivši njihov mitropolit Amfilohije Radović“, kazao je Adžić. 

On podsjeća da je o Aleksanadrovoj kapeli kao simbolu srpske okupacije Crne Gore pisao i međuratni premijer Jugoslavije, Milan Stojadinović.

„U memoarima „Ni rat, ni pakt“, Stojadinović navodi da Aleksandar uopšte nije obnovio Njegoševu kapelu „već je stavio svoj mač na Njegošev grob i podigao kapelu u slavu Karađorđevićima“.


Postavljam fundamentalno pitanje: Što će Aleksandrov mač na vrh Lovćena? Na grob crnogorskog vladike i državnika Petra II Petrovića-Njegoša?


Taj mač simbolizira uništenje crnogorske nezavisne države, ukidanje CPC i akt denacionalizacije i asimilacije Crnogoraca“, naglasio je Adžić.

Prema njegovim riječima, problematično je što velikosrpska politika danas hoće da dominira Crnom Gorom „pod egidom ne samo Crkve Srbije u Crnoj Gori, nego i pod „blagoslovom“ marionetske i kvislinške Vlade Crne Gore“.

„Duboko sam uvjeren da će samosvjesni crnogorski građani koji žele građansku, nezavisnu i sekularnu Crnu Goru pružiti adekvatan ustavni, zakonski i drugi moralni otpor ovom zlu koje se već dugo uveliko sprovodi“, zaključio je Adžić.

Portal Analitika