“Najtežih 90-tih godina prošlog vijeka, rječnik u Skupštini ličio je na katedre Sorbone u odnosu na primitivizaciju javnog diskursa, te govor mržnje, netoleranciju u sali i po društvenim mrežama i medijima”, dodao je on i potcrtao da to nije smisao slobode govora.
Komentarišući riječi predsjednika SDP-a Raška Konjevića da je Milorad Popović “gospodarski pas”, Adžić ističe da je “ostao zatečen takvom kvalifikacijom.
“Senzibilitet mora postojati kod političara da prihvate dobronamjernu, konstruktivnu kritiku prema političkim postupcima. Popović ničim nije zaslužio da sa bilo koje adrese njemu stiže uvredljiva diskvalifikacija, jer je on u posljednje tri decenije na južnoslovenskim prostorima afirmisani intelektualac, istaknut književnik i iskonski suverenista”, naveo je on.
Šokantne činjenice sa Cetinja
Ovaj Cetinjanin i bivši funkcioner SDP-a, neprijatno je iznenađen događajima u Prijestonici – tim prije što je smatrao da je “već duže vrijeme gajeno povjerenje među suverenističkim, euroatlantskim crnogorskih partija ne treba ugrožavati nego dalje razvijati”.
“Dogovor na Cetinju ugrožava zajedničke poglede na odbranu Crne Gore i njenih vrijednosti. On može ići samo u korist onih koji ne žele dobro ni Cetinju ni Crnoj Gori. Ne vjerujem da je svjesno urađeno da se da kleronacističkim snagama da pogonsko gorivo. Ne ulazim u odgovornost da li je to iznuđeno, jer svaka stranka ima svoj suverenitet i legitimitet”, dodao je on.
Takođe je “šokiran činjenicom” da se suverenističke partije nisu mogle dogovoriti u Prijestonici, a da će sada sve zavisiti od odluka GP URA i Demokrata.
“Umjesto da se insistiralo na širokom političkom savezu struktura koje će u više od 80 odsto vršiti vlast, desio se raskol. To je negacija tekovina i Belvedera iz 1936. godine, i ideje i zajedništva tematiranog u dramatičnim događajima 4. i 5. septembra prošle godine na Cetinju. Nije bilo ni pragmatično ni racionalno u ovom trenutku tražiti podršku od Joanikijeve partije –Bečićevih Demokrata – koja je jedna kamuflirana velikosrpska partija”, rekao je on i dodao da tako nešto nije pokazatelj principijelnosti.
On potvrđuje da je vrlo loše upravljano Prijestonicom u proteklom periodu, te da se ona nalazi u teškoj situaciji, ali da se “zdrave promjene mogu iznijeti samo pošteni u na ravne časti raspoređenoj vlasti sa suverenističkim i emancipatorskim snagama”.
Dalekosežne posljedice
I pored svega, smatra da suverenistički blok postoji, da je on opstao i na Cetinju i da će se njegova snaga pokazati tokom lokalnih izbora koji će biti održani u narednom periodu. Očekuje da će se proevropske i procrnogorske snage ponovo okupiti u prirodne saveze i da tada neće biti u prvom redu “jagma za foteljama”.
“Partijske interese, koliko god bili sebični, treba staviti u drugi plan, promisliti u kakvim teškim trenucima se Crna Gora danas nalazi, kakvo posrnuće je doživljela od 30. avgusta 2020. godine, staviti prst na čelo i kazato: Čemu ovo? Svi smo mi prolazni, samo je vječna Crna Gora. Ne želim da napadam niti da reklamiram protiv bilo koga, ali razbijanje donekle napravljene sloge oko esencijalnih vrijednosti može imati dalekosežne posljedice”, istakao je i izrazio nadu da još ima vremena da suverenističke stranke sjednu za sto i dogovore nastavak saradnje.
Kao ilustraciju nelogičnosti cijele situacije podsjeća da je SDP glasao za smjenu predsjednika Skupštine Alekse Bečića, ali je na lokalnom nivou “napravio dil” sa njegovom strankom. Smatra da su predizborna obećanja kako neće sarađivati sa Joanikijevom strankom i eksponentima Crkve Srbije prekršena upravo traženjem podrške od njih.
“Izostanak dogovora na Cetinju je odgovornost svih. Više od dva mjeseca je bilo dovoljno da se – na dobrobit Cetinja i Crne Gore, naše borbe za esencijalne vrijednosti – donese odluka i napravi kompromis”, rekao je on.
