Novoizabrani potpredsjednik Vlade Crne Gore iz "vojvodine" Mandićeve partije, bivši poslanik, Budimir Aleksić, tražio je da se podigne spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, koji je komandovao u vršenom genocidu nad muslimanima (Bošnjacima) u Crnoj Gori, Bosni... tokom Drugog svjetskog rata. Valja se na to podsjetiti.
14U ovoj "rekonstruisanoj" Frankeštajn i anticrnogorskoj vladi potpredsjednik Spajićeve (u suštini Mandićeve) Vlade Budimir Aleksić je partner, u savezuzajedno sa potpredsjednikom Vlade i liderom Bošnjačke stranke Ervinom Ibrahimovićem. Paradoks, ali činjenica.
Inače, činjenice sve govore. Ne treba im komentar. Sapienti sat. Zbogom principi. To je poruka.
Tako su postupili iz vođstva Bošnjačke stranke, nažalost. Lično, nijesam to očekivao. Ali, klijentelizam radi svoje očito. Njihovo pravo, njihova odluka.
Neka svako radi što misli da treba. Svako odgovara za svoje, a ne za postupke drugih. Nijednu stranku ne možemo izjednačiti sa narodom. Pa ni Bošnjačku. Stranka predstavlja svoje članove i glasače, ništa van toga, na osnovu političkog legitimiteta stečenog na izborima, ako je dosljedna izbornim obećanjima.
Nijedna stranka nije narod niti može reći da ga predstavlja u cjelini.
Narod je jedno, partija je drugo. Obično svaka stranka predstavlja jedan dio populacije, u većini ili manjini.
Mi imamo jasan stav. I nesalomive principe. Oglasili smo se jasno i pošteno povodom ove perverzije, političke i ideološke, etičke, koja se zbila kad je "rekonstruisana" Spajićeva Vlada. Bez vrijeđanja, naravno, nego pristojno i pošteno.
Ističemo i sljedeće: Ko će s četnicima u bilo kakve saveze i ko ih pravi (na državnom i lokalnom nivou), s nama ne može i neće, sve i da želi, jer mi imamo ideologiju, principe. Svjetonazore. I nama je multietnička Crna Gora svetinja. I dosljedni smo joj do sudnjega dana, što bi se reklo.
Kad su prekjuče napravili politički salto mortale i uradili što su uradili, političke konsekvence će sami snositi, što se partije tiče. Oni koji su prekjuče uradili što su uradili (novo političko, kentaursko "bratstvo" u Vladi, spajanje prirodno nespojivog) rekli su time zbogom principima i uvjerenjima, jer udružili su se samo radi vlasti i profita svakojakog.
A svaka vlast je prolazna. No, istorija sve pamti. Ona je borba protiv zaborava i ogledalo svakog od nas.Ako neko sebe vidi ružnog u ogledaju (govorim, ideolgijski, moralno i politički), neka sam sebe, jednoga dana, zapita zašto je tako postupio, nakon katarze, ako je doživi i čuje glas griže savjesti, zašto je promašeno i ružno postupao. Sve je jasno. Makar nama. Govorimo u političkom smislu.
A nijesmo jedini u toj objektivnoj percepciji naše teške i ružne političke zbilje, od koje štetu trpi naša jedina Crna Gora.
