Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije, koji je mnogo vremena kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski proveo u Hrvatskoj, privukao je pažnju iznimno pomirljivim obraćanjem na nedavnom obilježavanju Dana sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji “Oluja”, koje se u Srbiji održava svake godine uoči obljetnice te hrvatske vojno-redarstvene akcije.
Njegove su riječi, kako su primijetili mnogi, bitno odudarale od govora predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Milorada Dodika, koji su zadržali “naelektrizirani” ton u takvim prilikama.
Srpski povjesničar Milivoj Bešlin kaže kako je patrijarh, uzimajući u obzir kontekst u kojem se te večeri nalazio, održao pomirljiv govor, u ključu civilizacijskih, univerzalnih i kršćanskih vrijednosti.
Drugačije od šovinističkih poruka prethodnika
“Možda bih istakao rečenicu: ‘Ne želimo da vodimo ratove komemorativnim politikama sećanja, a još manje da uđemo u matricu zapomaganja i trajno uđemo u stanje žrtve.’ Navodim je jer je ona veoma važna, a u nesaglasju je s politikom koju Vučićev režim vodi i čemu je i namenjena komemoracija. Patrijarh je rekao i da se treba ‘suprotstaviti bilo kom progonu, bilo koga, bilo kada i bilo gde’, pa se nadam da je tu mislio i na progone Bošnjaka tokom rata u Bosni i Hercegovini i progone Albanaca sa Kosova koje je sprovodio [Slobodan] Miloševićev represivni državni aparat. Nadam se da će patrijarh jednoga dana evoluirati do toga da je u stanju da imenuje i te zločine“, komentira Bešlin.
Te su riječi značajno drugačije od, kako kaže, radikalno-šovinističkih poruka njegovog prethodnika.
“Koji nikada nije napustio narativ o ‘ustašama’ i NDH-aziji’ kada je govorio o savremenoj Hrvatskoj. Ovakav promenjeni diskurs poglavara SPC-a svakako će pozitivno uticati na srpsko-hrvatske odnose i posebno na položaj srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji.“
Ipak, ističe, ne bi trebalo očekivati čuda, jer su u Srbiji političari i Vučić ti koji kreiraju javno mnijenje te, kako navodi, posebno režimski mediji, koji su inače, a posebno tijekom srpnja i kolovoza, radikalno antihrvatski nastrojeni.
‘Beogradu ne odgovara pacifikacija’
“Ako glavni režimski tabloid iz pera svog glavnog urednika, omiljenog propagandiste vlasti, napiše da je ‘nacizam danas zvanična politika Hrvatske’, onda kakve pomake u srpsko-hrvatskim odnosima očekivati?”
Ako patrijarh na nešto može utjecati, smatra, može utjecati da se sa srpskih predstavnika u Zagrebu skine stigma nacionalnih izdajnika, koja im se, kaže, prišiva od radikalnih nacionalističkih krugova u Beogradu. U tom je smislu, navodi, to poruka i Zagrebu, iako je teško nagađati kome se zapravo obraćao.
“Ako su ove poruke mira i suživota bile upućene i Vučiću, tim bolje. Sumnjam da će ostaviti efekta, makar po onome što vidimo kao mejnstrim državni narativ iz Srbije. Pre mislim da su patrijarhove poruke upućene kao ohrabrenje Srbima u Hrvatskoj i njihovim političkim predstavnicima, koji najveći problem u normalizaciji srpsko-hrvatskih odnosa imaju upravo sa režimom u Beogradu, kome bilo kakva pacifikacija ne odgovara. Setite se samo medijskog ‘toplog zeca’ kroz koji je prošao potpredsednik [hrvatske] Vlade Boris Milošević zbog prisustovavanja obeležavanju ‘Oluje’ u Kninu.“
Komentirajući ocjene prema kojima je upravo Porfirije bio Vučićev favorit za patrijarha te da je vlast utjecala na njegov izbor, ističe da je svaka vlast od kada je SPC nastao utjecala na izbor patrijarha.
‘Razvaljivanje regije’ i ‘Janusovo lice’ patrijarha
“Posebno je to aktuelno danas, kada je jasno da SPC funkcioniše kao državna crkva, sa posebnim zadacima koje dobija od vlasti, a tiče se, pre svega, prekogranične ekspanzije. U tom smislu, novoga patrijarha se ne može samo posmatrati u kontekstu ovih progresivnih i pomiriteljskih poruka prema Hrvatskoj, već i vrlo spornih i kontroverznih poruka i političkih poteza koje povlači kada je reč o Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.“
SPC je, smatra, prije svega politička institucija, čiji je rad propagandni i ideološki – to se moglo vidjeti u tome kako je uz veliku pomoć Srbije provela, kako kaže, kleronacionalističku kontrarevoluciju u Crnoj Gori.
“Patrijarh daje vrlo radikalne izjave o Crnoj Gori, redovno prima nacional-šovinističke i agresivne lidere crnogorskog Demokratskog fronta [Andriju] Mandića i [Milana] Kneževića. Žestoko je osudio crnogorski parlament zbog rezolucije o [genocidu] Srebrenici.“
To je, smatra, druga strana novog patrijarha.
“Gde on očito izlazi ususret Vučićevom razvaljivanju regiona i pokušajima realizacije velikodržavne ideje takozvanog srpskog sveta. Nadam se da će vremenom Janusovo lice patrijarha Porfirija dobijati samo jedan obris, u skladu sa nominalnim učenjem hrišćanstva“, zaključuje Bešlin.
Klasić: Povratak pravoj ulozi crkve
Hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić kaže kako je u svojim komentarima često isticao da su crkve u Hrvatskoj i Srbiji puno više nacionalne nego kršćanske, a u Porfirijevom obraćanju vidi povratak onome što bi trebala biti uloga crkve – netko tko ne sudjeluje u dnevnopolitičkom prepucavanju ne raspiruje mržnju i netoleranciju.
“Nego baš suprotno – poziva na mir, oprost, dakle da svatko pogleda sebi u oči. Tako da izjava patrijarha Porfirija bitno odudara od riječi koje smo mogli čuti od političara na istom tom skupu, ali i tih dana, mislim prije svega na Vučića i Dodika i mnoge druge, gdje on upravo poziva na univerzalne vrijednosti, ne zbraja žrtve, ne kalkulira s brojkama, ne ulazi u narative koji su najčešće vrlo upitni i vrlo subjektivni.“
Važnim smatra to što je Porfirije neko vrijeme proveo u Hrvatskoj gdje se, kaže, družio i s patrijarhom i njegovim suradnicima.
Važnije šta govore političari, nego svećenici
“Oni su mi sami znali često priznati upravo to koliko je drugačije kada slušaš o nekoj sredini, o nekom društvu izvana i izdaleka, a koliko je to drugačije kada se osobno upoznaš s tim društvom, s ljudima. Tako da mislim da je na Porfirija itekako ostavio trag taj boravak u Hrvatskoj i čini mi se da i ono što je izrekao i na svojoj inauguraciji očito nije bilo kurtoazno, nego da je taj njegov, na neki način, pomirbeni, s ispruženom rukom stav, nastavio graditi i dalje.“
No, ni on ne smatra da bi Porfirije doista mogao znatnije utjecati na odnose – iako je u regiji na papiru 90 posto katolika, pravoslavaca i muslimana, smatra, zapravo je malo vjernika, odnosno onih koji doista žive načela zapisana u Bibliji i Kur'anu.
“Pravi utjecaj kršćanskih i islamskih vrijednosti u regiji ne može onda ni biti drugačiji – ovdje je nacionalizam još uvijek dominatna i ideologija i religija, puno jača i od pravoslavlja i od katolicizma i od islama.“
Još uvijek je, smatra, mnogo važnije što u Hrvatskoj i Srbiji govore političari, nego svećenici.
“Plus što bih dodao da, na žalost, mi u Hrvatskoj nemamo ili imamo vrlo malo i vrlo su tihi biskupi, koji govore i ponašaju se u skladu s onim što možemo čuti od pape Franje. S druge strane, bojim se da ni Porfirije nije na čelu jedne velike ili prevladavajuće skupine episkopa koji dijele njegova mišljenja po pitanju ovih međunacionalnih odnosa.“
Oko mnogo toga, ističe, može biti neslaganja, ali oko nekih vrijednosti bi trebao postojati konsenzus, a dok toga nema i dok su u javnosti jednako zastupljeni neki ekstremni pristupi međunacionalnim i međuljudskim odnosima, mnogo će više trebati da bi ovakve pojedinačne izjave došle do izražaja.
Porfirije upućuje poruku, a ko će čuti…
Komentirajući je li i u kojoj mjeri Porfirije uputio poruke Vučiću ili Zagrebu, ističe da je on građanin Srbije i ne može biti, niti jest u sukobu s vlastima.
“Da li se u svemu slaže s onime što Vučić radi i govori – nisam siguran, odnosno gotovo sam siguran da ne. Međutim, mislim da je Porfirije prepametan čovjek da bi sa svoje pozicije išao nekome upućivati neke poruke – on upućuje poruku vjernicima, prije svega, i društvu generalno, a sad hoće li to pojedinci čuti, i oni na najvišim razinama i obični građani, da ih tako nazovemo“, zaključuje Klasić.
A kada su u pitanju mišljenja i nagađanja o Porfiriju kao Vučićevom “čovjeku” kaže kako se netko može ne slagati s odnosom SPC-a prema, primjerice, Kosovu ili Crnoj Gori i neslaganja će uvijek biti, ali takva mišljenja bi, smatra, bila potcjenjivanje i njega i SPC-a kao institucije – patrijarh će s Vučićem, smatra, surađivati dok god je on predsjednik države, kao što bi surađivao s bilo kime drugime tko bi došao na vlast.
“Mislim da generalno tko god da je bio izabran da se ne bi bitno razlikovao od nekakve, u ovom trenutku, nacionalne srpske politike, što dakle ne znači da je automatski Vučićev čovjek“, zaključuje Klasić.
