Da nije bilo korupcije, ne bi stradalo 15 ljudi zbog kojih mi stojimo svaki dan po 15 minuta – kaže za Pobjedu Aleksa Alagić, student ETF-a. Ističe da je zakon toliko zakazao da se ne osjeća bezbjedno jer u društvu postoje povlašćeni ljudi.
Studentski protesti probudili su društvo. Kroz podršku studentima na blokadama čuje se glas mnogih ljudi koji su nezadovoljni. Da li je velika podrška opterećenje za vas jer svi gledaju što će studenti da urade?
ALAGIĆ: Više puta sam pozivao da nam se pridruže sugrađani, jer kada imate toliko ljudi iza vas, osjećate se sigurnije. Trenutno vlada takav sistem da je ljude strah da izađu. Ne mogu da kažem da nam tolika podrška predstavlja teret, ali baš zato što su oni tu, mi želimo da ovo opstane. Nije nam teret tolika podrška, već obaveza da istrajemo u zahtjevima.
Koliko ste se promijenili u odnosu na 29. novembar kada je blokiran Rektorat, odnosno 22. novembar kada su napadnute vaše kolege sa Fakulteta dramskih umjetnosti?
ALAGIĆ: Fizički sam oslabio tri kilograma (smijeh) – da li smo se promijenili? Ujedinili smo se i desilo se ono što se ne dešava na tehničkim fakultetima: studenti od prve do pete godine počeli su da se druže, tu su jedni za druge i zbog toga nas je toliko na blokadama. Uveče, kada sjednemo i razgovaramo, odmah znamo da je 20 ljudi spremno da izlete kao redari što je u ovom momentu i najteži posao, jer oni staju ispred batinaša. Redari su potrebni jer posao im je da sačuvaju narod. I ja sam redar. Nama dolaze i đaci iz srednjih škola. Išao sam do Pete gimnazije u svojstvu građanina i nosio sam prsluk jer srednjoškolci su puni hormona i hoćemo da ih sačuvamo da pređu ulice. Oni će u petak samostalno izaći u blokadu, možda ih bude hiljadu i tražili su savjete od nas. Ima i neprijatnih situacija - direktorka Pete gimnazije je izašla i rekla: „Zašto vučeš djecu za rogove?“ Ona je njih molila da ne idu na proteste, ali došlo je sto đaka iz Pete i redari su tu da ih sačuvaju. Mi njih molimo da oni stanu u centar i ne budu na udarnim linijama, jer ako se nešto desi, mi, stariji, možemo da smirimo situaciju dok bi oni mlađi, možda, skočili i napravili neki problem. Veliki broj ljudi je tu, prosvjetari su stupili u štrajk što znači da je 720.000 ljudi paralisano u ovom momentu, ne idu u školu, nemaju predavanja... Tu su i đaci, ali i nastavna vijeća.
Pravoslavno – bogoslovski fakultet je izašao iz blokade. Da li to utiče na studente?
ALAGIĆ: Ne. Pričali smo sa studentima Pravoslavno – bogoslovskog fakulteta, oni trpe veliki pritisak, zato što se trenutna vlast spojila sa Crkvom i prisajedinila Crkvu uz sebe. Studenti trpe pritisak zbog blagoslova i zbog toga nijesu u blokadi.
Podržali su vas studenti iz regiona - Podgorice, Zagreba, Rijeke, Skoplja, Sarajeva..., njihova poruka je - važno je boriti se za slobodu. Vaše parole su: „Željni smo pravde“, „Hoćemo bolje društvo“, „Nijesmo bezbjedni“, „Stop korupciji“ – sve te slobode su Vam ugrožene?
ALAGIĆ: Najbitnija parola jeste da prestane korupcija. Da nije bilo korupcije, ne bi stradalo 15 ljudi zbog kojih mi svaki dan stojimo 15 minuta. U našoj državi najvažnija parola je: „Stop korupciji“. Govori se da mladi često nedovoljno znaju što se dešava u regionu. Često gledam što se dešava u regionu i bilo mi je fascinantno kada mi je čovjek prišao prije dva dana i rekao: „Podržavaju vas u Kopru“. Zašto je to tako? Mladi ljudi nemaju prepreke i mržnju. Rat je daleko iza nas i mladi osjećaju solidarnost, mi smo njihove kolege i oni studiraju vjerovatno iste nauke. Te naše kolege primjećuju da se mi osjećamo nebezbjedno. Stali su uz nas i toplo nam je oko srca zbog te podrške. Imam druga koji je zbog korupcije otišao u Milano, tamo je izašao na proteste i rekao mi je da dolazi da nam se pridruži.
Gdje Vam je bezbjednost najviše ugrožena? Da li u situaciji kada stojite na ulici, prilikom odavanja pošte stradalima, pa se ljudi zalijeću na studente da probiju blokadu?
ALAGIĆ: Nije zbog toga. Pala je nadstrešnica u Novom Sadu i ubila 15 ljudi. To je osnovna bezbjednost. Ne možemo da kažemo da se samo plašimo nasilja. Nasilje je samo jedan segment koji je u ovom momentu i nebitan, jer zakon je toliko zakazao da se mi ne osjećamo bezbjedno. U društvu postoje povlašćeni ljudi koji za saobraćajne prekršaje prolaze bez krivice: urednica „Pinka“ je udarila djevojčicu od 14 godina, sin Željka Mitrovića je ubio devojčicu, ali nijesu odgovarali za to. Urednica „Pinka“ je puštena na uslovnu kaznu, mislim da nosi nanogicu i radi. U saobraćaju se ne osjećamo bezbjedno. Prije nekoliko mjeseci je u Beogradu otpao točak sa autobusa i ranio čovjeka. Nemamo osnovnu bezbjednost zbog korupcije.
Na nasilje smo nekako i navikli, što nije dobro, ali nijesmo navikli da se ne osjećamo bezbjedno dok čekamo autobus. Nebezbjedni smo i u autobusu, a to su osnovne stvari koje čine društvo. Državu čini narod i teritorija. Ako se narod ne osjeća bezbjedno na teritoriji, kakva je to država?
Protesti traju već mjesec i trajaće do ispunjenja zahtjeva. Kako se osjećate kada kažu da su zahtjevi ispunjeni i da vi možete da radite što hoćete? Da li se radi o pokušaju prevare ili nerazumijevanju onih koji donose odluke?
ALAGIĆ: Mislim da te poruke nijesu bile upućene studentima, nego njihovom glasačkom tijelu. Kod mladih ljudi vlada revolt. Na primjer, kada ste u srednjoj školi i majka vam kaže ne možeš da ideš napolje – ti ćeš namjerno izaći napolje. To što je on izjavio bila je njegova greška, jer je još više probudio revolt kod naroda i studenata. On nas laže. Ana Brnabić je izjavila da se zahvaljuje predsjedniku što je dozvolio blokade. On nije nadležan za što želi da bude nadležan. On ne treba da iznosi dokumenta i kaže - ja ću njih uhapsiti, to treba da radi nadležna služba. Studenti su više puta pominjali da predsjednik države nije nadležan. Ali ako on hoće da bude u centru pažnje i skrene pažnju sa studentskih protesta, u ovom momentu, to nije moguće.
Političari iz režima se miješaju u protest
Studenti se stalno ograđuju od političara i ponavljaju da su se samoorganizovali. Da li to govorite da biste sačuvali autentičnost protesta ili zato što je bilo pokušaja da se političari umiješaju u vaš protest?
ALAGIĆ: Jedini političari koji se miješaju u naš protest su oni iz režima. Lažu i nas i javnost kada pričaju o nama. Pogrešna politika nas je natjerala da ustanemo. Ovo su najčistiji studentski protesti i zato se ograđujemo od politike. Mi smo iskreni, neiskvareni. Sada protestuju ljudi koji nikada nijesu bili na protestima zato što nijesu željeli da se bave politikom. Ali i njima je prekipjelo. Protestuju - jer su naše kolege istučene. Ograđujemo se od politike jer ne želimo da se ovi protesti, na bilo koji način, ukaljaju. Hoćemo da ostanu autentični. Ne možemo nekom političaru da zabranimo da dođe na protest u svojstvu građanina, ali ne želimo da oni preuzmu protest i iskoriste ga u političke svrhe. Mladi ljudi su svjesni da nas je pogrešna politika dovela do ovog mjesta.
