Predsjednik Rusije Vladimir Putin nije došao u najavljenu posjetu Srbiji, ali je iz Rusije stigla vijest da rusko ministarstvo odbrane otvara kancelariju u Ministarstvu odbrane Srbije, uz podsjećanje da su to ranije dogovorili predsjednici dvije države.
Što je kome u interesu, da li se radi o vojnoj saradnji i praćenju ruske vojne opreme u Srbiji ili novom načinu špijuniranja nije ni bitno, jer još niko od uhvaćenih na djelu ruskih špijuna u Srbiji nije procesuiran, ali je važno da će službenici novootvorene ruske kancelarije imati diplomatski status, što se već deceniju bezuspješno traži za osoblje ruskog „humanitarnog centra“ u Nišu.
- Jasan je interes Rusije, ali Srbija nema razlog za otvaranje ruske kancelarije - ocjenjuje dr Orhan Dragaš, direktor Međunarodnog instituta za bezbjednost.
Nikola Lunić, izvršni direktor Saveta za strateške politike (CFSP) i bivši vojni ataše u Londonu, kazao je za Pobjedu da ne treba polemisati da li će se predstavnici Rusije informisati i o stvarima koje su van njihove nadležnosti i o tome redovno izvještavati Moskvu, jer, kako je rekao, to rade sve diplomate na svijetu.
Razlog za potez Rusije
- Namjera Rusije da otvori kancelariju u Ministarstvu odbrane Srbije govori o njenoj želji da osigura svoj najvažniji interes u Srbiji, a to je, osim prodaje energenata, svakako vojna i bezbjednosna prisutnost. Rusija ovom najavom pokušava da popravi utisak o sebi i svojoj nesposobnosti da riješi probleme u sopstvenom „unutrašnjem dvorištu“, prije svega u Bjelorusiji i u vezi sa ratom Jermenije i Azerbejdžana i da se otvaranjem vojne kancelarije u Srbiji pokaže kao uspešna i aktivna na međunarodnoj sceni - objašnjava dr Dragaš.
Podsjećajući da je otvaranje ove kancelarije samo posljedica dosadašnje vojne saradnje i činjenice da je opremanje Vojske Srbije dobrim dijelom bazirano na ruskoj tehnologiji, Lunić kaže da „ukoliko sudimo po iskustvima kancelarije SAD za saradnju u oblasti odbrane koja predstavlja Evropsku komandu američke vojske i već 13 godina sjajno sarađuje sa Ministarstvom odbrane Srbije, onda možemo očekivati mnogo“.
- Treba vidjeti da li će predstavnici Rusije uspjeti da unaprijede vojno-tehničku saradnju i pomognu pri remontu, održavanju i modernizaciji naoružanja i vojne opreme (NVO) – kazao je on.
Lunić je istakao da „ne treba imati nikakve sumnje da otvaranje ovakve kancelarije za Rusiju znači više od vojno-tehničke saradnje i dijelom omogućava i projekciju interesa u regionu u kojem se sukobljavaju geopolitički uticaji moćnih“.
- Međutim, ukoliko karijerni obavještajci percipiraju kancelariju za vojno-tehničku saradnju kao alatku za svoj rad, uvijek se može uručiti diplomatska zahvalnica – kazao je.
„Hvala za družbu“
Srbija je u septembru na šest mjeseci prekinula vojne vežbe sa stranim vojskama. Toj odluci prethodio je pritisak EU pošto se Srbija spremala da održi vojnu vježbu sa Rusijom i Bjelorusijom i koliko će sada Rusija tom kancelarijom proširiti svoj uticaj na Srbiju? Onoliko koliko joj to Beograd dozvoli - odgovara Lunić i kaže da je Srbija nedvosmisleno definisala svoju stratešku opredijeljenost za integraciju u EU i da u tom kontekstu treba posmatrati i uticaj trećih zemalja. Ističe da će Srbija usaglasiti spoljnopolitičke stavove sa Briselom kada se postigne sveobuhvatni sporazum između Beograda i Prištine.
- Dok neke interese Rusije sasvim jasno vidimo, nejasno je koji bi bio interes Srbije da prihvati ovaj aranžman. Poredba sa kancelarijom NATO-a, koja već godinama postoji u Beogradu, nije moguća, jer NATO je velika i uticajna međunarodna organizacija sa kojom Srbija već 14 godina ima ugovorni i partnerski odnos, a Rusija je tek jedna država, koja pritom već ima diplomatske i vojne predstavnike u svojoj ambasadi u Beogradu - objašnjava Dragaš.
On postavlja pitanje „kako bi poslije ovakvog presedana Srbija odgovorila na sličan zahtjev Kine, ili možda Amerike, Velike Britanije“.
- I što bi poslije otvaranja vojne kancelarije sprečavalo Rusiju da zatraži, na primjer, kancelariju za svoj FSB u srpskoj BIA, ili kancelariju svoje spoljne obavještajne službe SVR u srpskom Ministarstvu spoljnih poslova – kaže Dragaš.
Lunić, na pitanje možemo li reći da se odbrambena politika Srbije okreće ka Rusiji ili je sve ovo jedan marketinški trik, kaže da je odbrambena politika posvećena isključivo interesima Srbije, ali da pojedini političari nastupaju makijavelistički prema najuticajnijim institucijama u Srbiji, vojsci i crkvi, sa ciljem da jedan dio popularnosti preuzmu podižući lični i stranački rejting. On navodi i da je za Srbiju značajnija analiza održivosti vojne neutralnosti i koncepta totalne odbrane koje su promovisane kroz strateška dokumenta u oblasti odbrane. Lunić je dodao da je bez obzira na odnos Srbije o evroatlantskim integracijama, u regionu suštinski bitno uspostavljanje povjerenja i pouzdanih partnerstava.
- Zbog toga bi Beograd trebao generisati Strategiju spoljne politike koja bi definisala spoljnopolitičke prioritete i uticala da diskurs narativa 90-tih ostane definitivno iza nas. Povjerenje u regionu se sasvim sigurno ne gradi tabloidnom trkom u naoružanju koja egzistira isključivo u virtuelnom scenariju neodgovornih političara - navodi Lunić.
Ruski predstavnici mimo zakona
Srbija i bez te kancelarije ima sasvim dovoljno načina da sarađuje sa Rusijom na polju odbrane i sasvim dovoljno ruskih predstavnika koji se time bave, pa čak i mimo zakona, što smo imali priliku da vidimo prije godinu, kada je otkrivena nedozvoljena obavještajna aktivnost jednog pripadnika njene vojne obaveštajne službe. To je kazao dr Orhan Dragaš.
Distanciranje od politikantstva
- Srbija se mora što prije distancirati od spoljnopolitičkog politikantstva i definisati sopstveni spoljnopolitički identitet kako bi onemogućila retoriku homogenizacije i kohezije kvazipatriotskih osjećanja koja ima potencijal da dobrano nagriza i naposljetku uništi i prošlost i budućnost Srbije. Zato bavljenje politikom zahtijeva ogromne zalihe samokontrole, vrline koju neiskusni građani često tumače kao licemjerje - kaže Nikola Lunić.
