Integralni govor Aleksandra Saše Zekovića:
"Ovo je naše treće okupljanje u znak protesta zbog namjere Vlade Crne Gore da sa jednom vjerskoj zajednicom potpiše ugovor kojim se ozbiljno narušava naša prošlost, sadašnjost i budućnost.
Na skupu će govoriti intelektualci, univerzitetski profesori, politički i građanski aktivisti, govoriće osobe različitih političkih uvjerenja, vjeroispovijesti i različitog nacionalnog opredjeljenja.
Naša poruka je jasna ovakav tekst tzv. temeljnog ugovora štetan je po sve građane i građanke Crne Gore.
Iz Podgorice večeras šaljemo svih građanima poruku ljubavi i poštovanja, zato neka se zavijore sve naše zastave i zajednički pozdravimo i otjepavjmo hiumnu naše Domovine mile.
Danas je Dan borca. Na današnji dan, 1941. donijeta je odluka da se sabotaža i diverzija pređe na opšte narodni ustanak. Slava i zahvalnost svima koji su položili živote u borbi protiv okupatora.
Ako neko na balkanu zna što znači borbva za slobodu onda to znaju naši prijatelji, naša braća Albanci. Kao narod koji i preživio i pobijedio aparthejd pozivamo ih u pomoć. Za odbranu i pobjedu građanske, sekularne i demokratske Crne Gore potrebni su svi, uključujući i našu albansku braću.
Najbolji crnogorsko-albanski odnosi nijesu od juče. Oni su tradicionalno još od Petrovića Njegoša.
Albanci u Crnoj Gori su uvijek su bili lojalni i vjerni svojoj državi Crnoj Gori što su naročito pokazali 2006. i 2017. kada je Crna Gora bila na vododjelnici.
Kada je umro kralj Nikola, u egzilu, na kućama, u Malesiji, Albanci su istakli crnogorsko obilježje žalosti, crni barjak a stariji Albanci su kralja lelekali onako kako se to čini prema najmilijima i najrođenijima.
Albanci su naši istorijski i tradicionali saborci i vazda na strani Crne Gore. Do pojave Dritana Abazovića, Crna Gora među Albancima nikada nije imala Rahmana Morinu."
