- One koji to ne prihvataju proglašavaju ”homofobima”. Međutim, ne samo Crkva hrišćanska, Islam i Judejstvo, nego sveukupno religiozno iskustvo svijeta, od pamtivijeka do danas, to i takvo proglašenje polnog nagona za čovječnost, samo za sebe, doživljavalo je i doživljava kao čovjekomržnju. Jer ono što je ugrađeno u čovjeka za rađanje, za stvaranje novog života, obogotvoriti samo za sebe, lišavajući ga njegovog prirodnog smisla, proglasiti ga za smisao čovjekovog postojanja, znači obogotvoriti smrt i ništavilo, mrziti čovjeka i njegovu prirodu, njegov vječni smisao i dostojanstvo - kazao je Amfilohije.
On smatra da ono što važi za homoseksualizam (LGBT) važi podjednako za čedomorstvo (abortus).
- Zar nije uvijek isto dijete, ubijeno bilo poslije začeća šest mjeseci ili poslije šest godina? Zar se i jedni i drugi koji to ozakonjuju - ne pitaju za sebe: da su moj otac i majka sklapali istopolno partnerstvo ili prihvatili da me po začeću ubiju (abortiraju), da li bih ja danas postojao/postojala? Da li je ubistvo djeteta ljudsko pravo koje treba ozakoniti - upitao je Amfilohije.
Prema njegovim riječima, očinstvo i materinstvo su dvije najveće svetinje ljudskog života.
- ”Sve je čovjeku slobodno”, po riječi apostola naroda, no da li je sve ono što čovjek čini, a čini bezbrojna zla i grijehe - djetoubistva i čovjekoubistva - istinska sloboda i istinska čovječnost? Je li to dostignuće modernog čovječanstva, kojim se ono hvali? Čovjek je slobodan da pogazi i očinstvo i materinstvo, pretvarajući dar i nagon rađanja u nagon čovjekoubistva i smrti, ali smije li to proglasiti za čovječnost i čovjekoljublje? Svetinja braka predstavlja žižu vječnog smisla svega što čovjek jeste i radi čega postoji. Ljudi vjere, bez obzira kojoj od svjetskih religija pripadaju i ljudi istinskog humanizma, odričući se tog vječnog smisla, odriču se Boga u koga vjeruju, prihvatajući bezakonje i nečovječnost za zakon i čovječnost. Zaista, sve je čovjeku slobodno, ali mu nije sve na korist - zaključio je Amfilohije.
