Superherojštine nekada davno bijahu smatrane za zabavu najnižeg društvenog sloja. Iako ta konstatacija zvuči pomalo drakonski imala je smisla kada se uzme u obzir fakt da Marvel, u drugoj polovini 20. vijeka, nije ni pokušavao da proizvodi filmove bazirane na pričama o superherojima, već se striktno držao stripa kao umjetničkog izražaja.
Onda je kao lavina krenula era loših Fox-ovih adaptacija X-mena, Elektre, Hulka i Daredevila…Sem Reimi je uspio da izvuče maksimum iz tadašnjeg Spajdermena i činilo nam se da junaci u kostimima nikad više neće biti dio filmskog diskursa.
I bilo je tako do 2008. kada je opskurnim likovima dat prostor i izvršni direktor Marvel kompanije Kevin Feige polako stvara imperiju koja će u potpunosti potisnuti umjetnost i indie filmski izražaj. Tokom pandemije koronavirusa to i jeste bio slučaj, kada su nastali prvi problemi kod sile koja je, poput filmske furije, kosila sve pred sobom (američki box office).
I dok se tada moglo ignorisati što film „Black Widow“ ima, pored priče naravno, veoma loš CGI ili što su „The Eternalsi“ bili prevelik zalogaj za jako plitku i nerijetko nerazumnu, striktno superherojsku publiku. No, izgleda da se publika konačno budi, a najsvježiji primjer je treći nastavak Čovjeka mrava naslovljen „Ant-man and the Wasp: Quantumania“ režisera Pejtona Rida.
Uloge su ponovili Pol Rud (Skot Leng takođe znan kao Entmen), Evandželin Lili (Houp Van Dajn iliti Osa), Mišel Fajfer, a novajlije (kako za koga) su Ketrin Njuton kao Skotova ćerka Kesi Leng i Džonatan Mejdžors kao glavni zlikovac i „osvajač svjetova“ Kang. Nekoliko godina nakon Blipa (Bljeska) kada su milioni nestali, svijet se polako vratio u regularni tok i Skot je postao prava niche zvijezda.
Pored toga što je superheroj, on je sada i pisac čija se autobiografija prodaje vrtoglavom brzinom. Čini se da svijet vratio dosadnoj svakodnevici sve dok junaci ponovo ne upadnu u nevolju u vidu cijepanja multiverzuma i njegove direktne spone sa Kvantnom dimenzijom (Quantum Realm).
Da, ovaj nastavak predstavlja zvanični početak nove pete faze Marvela, a ako sudimo na osnovu prikazanog, ne očekujemo previše. Akcione scene su na mjestu, koreografija je i više nego solidna, ali to nije razlog da izdvojite par desetina eura (ili dolara, ma koje god valute gdje god da ste) i nadate se da ćete se ludo zabaviti. Jer suštinski nećete, mada to opet zavisi i od vaših očekivanja.
Ako ulazite samosvjesno, sa predispozicijom da će vas zanimati priča o Kangu i to kako su Marvelovci uspjeli stvoriti spiritualni backdrop prikvel za Mlade Osvetnike (tim poznat svim stripadžijama), onda je čudesna dimenzija svega i svačega, brokolija i enormnih glava (MODOK) pravo ostvarenje za vas.
Doduše, ne možemo da se ne zapitamo čemu sve to vodi. Da li zaista potreban nastavak, i to treći, jednom veoma opskurnom C-list superheroju. Glavni u kompaniji smatraju da jeste, iako se mnogi i dalje dvoume oko te činjenice.
Neke jako upitne odluke oko glavnih predvodnika Marvelovskih saga jesu naišle na kritiku javnosti, ali se publika već brzo navikla. No, pitanje je kako će se sve dalje opravdati uzevši u obzir činjenicu da je glumac Džonatan Mejdžors optužen za nasilje i da su ga se agencije već „odrekle“ što, donekle, potvrđuje istinitost sumnji.
I dok treći dio sage o Čovjeku mravu uspijeva da zadovolji čula onih kojima nije stalo do kvalitetne i konzistentne priče, istovremeno postavlja i niz pitanja filmskoj industriji, a glavno je: Da li zaista vrijedi imati nabudženu glumačku postavu u jednom jako lošem ostvarenju koji polako, ali sigurno vodi ka rušenju nekadašnje filmske industrije?
