O ugroženosti lika i djela crnogorskog vojnika upadljivo često posljednjih mjesesci govori potpukovnik Nenad Čobeljić, čelnik Sindikalne organizacije, koji je nedavno udaljen sa dužnosti jer, navodno, nije izvršavao radne obaveze. Odavno, međutim, postoje sumnje i u kredibilitet samog Čobeljića, a više glasila objavila su sadržaj krivičnih prijava protiv njega i njegovog brata blizanca Predraga, zbog ponašanja nedostojnog uniforme, u nekoliko navrata 90 –ih javlja Antena M.
U priči koja slijedi ekskluzivno svjedoči danas penzionisani nastavnik iz Tuzi, Roko Prenkočaj o maltretiranju koje je doživio 19. aprila 99. u vrijeme NATO bombardovanja.
Braća blizanci Nenad i Predrag Čobeljić , u vrijeme bombardovanja SRJ, bili su čalnovi Pete motorizovane brigade Vojske zajedničke države. Tada obojica kapetani prve klase, Nenad je bio komandant Drugog motorizovanog bataljona, a Predrag, koga su svi oslovljavali nadimkom Dragan, bio je komandir Inženjerijske čete. Bili su, dakle, u sastavu iste jedinice i djelovali na istom prostoru – teritoriji Malesije oko Cijevne, u selima Prifte, Dinoša, Donji i Gornji Milješ.
O sukobu Nenada Čobeljića sa mještanima Bećirom i Ibrahimom Kajoševićem mediji su pisali više puta. Vojni tužilac, samo podsjećamo, lagano je odbacio krivičnu prijavu protiv Čobeljića. S obzirom na vrijeme, teško da se nešto drugo moglo i očekivati. Nakon skoro 13 godina, Bećir Kajošević nije bio raspoložen da za Antenu M govori o toj neprijatnoj epizodi, kada je Čobeljić, navodno, nasilno zaposjeo porodičnu kuću Kajoševića.
Za ispovijest o torturi koju je preživio, bio je, međutim, spreman Roko Prenkočaj! Penzionisani nastavnik O.Š Mahmut Lekić živi u centru Tuzi i živo se sjeća svake uvrede i povrede koju mu je 19. Aprila 99-te nanio Nenadov brat blizanac Predrag, za prijatelje i poznanike – kapetan Dragan.
Antena M: «Je li Vam ovo prvi put da pričate za medije?»
Prenkočaj: « Jeste. Prvi put ...»
Roko objašnjava da je toga dana pošao da obiđe kuću svog zeta i kćerke u mjestu Trgaja, tik uz Cijevnu. Kuća je prazna do ljeta, kad kćerkina porodica dolazi iz inostranstva. Toga dana, nije je zatekao praznu:
“Vidio sam puno tih vojnika, tih rezervista koji su se raširili po imanju. Ja sam im onda objasnio da je to kuća moje kčerke i zeta koji će da dođu u junu. Onda je došao ovaj kapetan, ovaj Dragan koji je rekao:“ Nema tu kuće, vi se ne pitate sa kućom, mi smo ušli, obili je i izbacili neke stolove.” Ja sam mu rekao kako nijesam znao da su se interesovali te da su dosli da me pitaju ja bi im dao ključ, da ne obijaju vrata.
Prenkočaj priča da je kapetan Čobeljić naredio vojnim rezervistima da ga dovedu do Cijevne, gdje su sačekali, tada bijesnog i ljutog Čobeljića:
“Čim je došao uzeo je automat i pucao, taman pred noge negdje. I sjećam se da mu je jedan Pejović rekao “ne čini to Dragane”. A on je pucao, počeo je da me udara, vrijeđa, psuje… Znaš ti što smo mi radili po Bosni, sve ćemo vas ubiti… Onda me natjerao da uđem u vodu, do pojasa sam morao da uđem pod prijetnjom. Pesnicom me udarao i tri zuba mi je slomio. Prijetio je I da će mi uhvatiti djecu, da će mi kćerke silovati…”
Maltretiranje je iz vode preseljeno na suvo. Čobeljić je Prenkočaja uveo u mračnu sobu zetove kuće. Prestao je tek kada se pojavio starješina Zoran Joković.
“Tu me dosta držao i revolverom udarao a cijev mi je u usta stavljao. Kad se valjda zadovoljio izveo me napolje našao kramp i naredio da iskopam tri rova. Jedan sam iskopao, drugi počeo I onda je došao oficir Joković koji me spasio. Rekao je: “Dosta smo mučili… da ga ne mučimo više.”
20. aprila po Prenkočaja su došli inspektori iz Podgorice.
“Nijesu nikoga pitali. Pošli smo dolje, do Cijevne. Oni su tražili čauru, i na kraju su je našli ali dosta daleko. Onda je došao jedan iz Vojne policije i njemu sam kazao sve kako je bilo. Onda smo pošli na Trgaju i on me pitao da mu ga pokažem, što sam I uradio.”
Krivičnu prijavu protiv Predraga Čobeljića, pogađate, vojni tužilac je – odbacio. Roko Prenkočaj nije dobio satisfakciju pred sudom, ali, danas, nakon skoro 13 godina, o događaju kojeg se nerado, ali potanko sjeća priča mirno i bez mržnje, jer...
“Ako ima Boga on će sve da vidi. On svoj život, ja svoj. Neka mu je Bog upomoć.”
Kompletnu ispovijest Roka Prenkočaja poslušajte danas u 15 sati i 30 minuta na Radio Anteni M.
