Ulaskom SPC i njenih sveštenika u javne ustanove, pored indoktrinacije djece svojom vjerom, širile bi se i političke ideje koje SPC javno podržava. To bi bila opasna klerikalizacija i politizacija obrazovnog sistema. Ne treba zaboraviti ni stavove SPC o Crnoj Gori i svemu crnogorskom, kao ni podijeljenost među građanima Crne Gore, na kraju i djelovanje SPC na teritoriji bivše Jugoslavije u posljednjih trideset godina - rekao je za Pobjedu akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti prof. dr Slobodan Backović.
Još u srednjem vijeku, podsjeća on, je započelo osnivanje škola, odvojenih od crkve, a danas SPC traži da uđe u državne škole zbog prava djece ,,na vjersko obrazovanje u duhu svoje vjere“.
- SPC vjere? Istovremeno negiraju pravo na vjerske slobode, negiranjem CPC itd.? – kaže on.
Neprihvatljivo
Akademik podsjeća da u posljednjih pedeset godina u evropskim društvima su se desile velike promjene koje su bile praćene izmjenom pristupa religijskom obrazovanju. Tako već nekoliko godina u Španiji je aktuelan zahtjev da se vjerska-vjeroispovijedna nastava izmjesti iz državnih škola.
Više puta je obrazlagao svoje protivljenje da vjerske zajednice uče djecu da vjeruju ili vjeroispovijedaju u javnim obrazovnim ustanovama, budući da za to, između ostaloga, postoje vjerski objekti. S druge strane, sasvim mu je prihvatljiv pristup da djeca i mladi u javnim obrazovnim ustanovama, na neutralan, objektivan, na činjenicama zasnovan način uče o religijama svijeta. Da upoznaju i upoređuju vrijednosti i etičke norme karakteristične za različite, a po nečem i slične religije, da kritički promišljaju o pogledima na život, svijet i na čovjeka u tim religijama, o ulogama religija u društvu, istoriji…
- Svi ti ciljevi treba da pomognu mladim ljudima da uče o sebi, da bolje razumiju sebe i druge, društvo oko sebe, kako bi izgrađivali svoj svjetonazor i razvijali se u pojedince koji prihvataju različitosti, znaju da žive s drugima i drugačijima, i znaju čemu teže u životu. Naravno, to je i svrha obrazovanja u cjelini, i svih drugih sadržaja koji se uče u školi. I kao za svako drugo kvalitetno učenje i nastavu - važan je dobro obučen, objektivan i na različitosti osjetljiv nastavnik – objašnjava on.
Nastava o religijama, u formi izbornog predmeta ,,Istorija religije“ postoji u našim obrazovnim programima za javne osnovne i srednje škole.
- S druge strane, ne postoji obaveza da se religijska nastava, vjeronauka i vjeroispovijedanje izvodi u javnim školama – rekao je Backović, dodajući da je naš prioritet u obrazovanju danas da poboljšamo kvalitet obrazovanja i postignuća djece koja su po rezultatima međunarodnih testiranja TIMSS i PISA zabrinjavajuće niska.
On kaže da ne može da odgovori kako bi se realizovala ideja da sveštenici SPC i drugi uđu u javne obrazovne ustanove, jer je protiv toga.
- Neka prvo promijene Ustav i Zakon o opštem obrazovanju i vaspitanju pa da o tome razgovaramo – naveo je akademik.
Sekularna država
A viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje Snežana Kaluđerović kaže da nezavisno od aktuelizacije ove teme, želi da vjeruje u duh građanske svijesti i činjenice da živimo u sekularnoj državi, te da će prevagnuti stav da se potrebe vjeroučenja, u ovom našem kontekstu, mogu zadovoljiti u vjerskim objektima različitih konfesija.
- I do sada smo imali crkvene horove, vjeronauku koju izvode lica za to ovlašćena od crkve i za one koji su istinski zainteresovani. Mislim da te brojke nisu ukazale da postoji razlog da se sa nečeg što je dio vannastavnih aktivnosti, religija unosi u formalni obrazovni sistem. Mi nemamo nikakvih kredibilnih empirijskih podataka da je vjeronauka u školama neka nasušna potreba crnogorskog društva – rekla je ona, dodajući da imamo egzaktne podatke o urušenosti tog obrazovnog sistema i gdje bi trebalo intervenisati, uključujući i međunarodno releventne, poput rezultata PISA testiranja naših učenika koji su krajnje zabrinjavajući.
Kaže da je u 21. vijeku potrebnije građansko obrazovanje koje će razvijati kritičko mišljenje, ili ojačani zdravi stilovi života sa nastavnim jedinicama seksualnog vaspitanja, zaštite od zaraznih bolesti....
- Posebno je pitanje finansija, jer bi to podrazumijevalo da postoje obezbijeđeni novci za predavače vjeronauke. Treba podsjetiti da prosvjetne vlasti profesorima koji rade na određeno nijesu htjeli povezivati staž osiguranja i zarada pod opravdanjem finansijske nemogućnosti, pa bi se teško sad racionalno moglo objasniti da ima sredstava za vjeroučitelje – rekla je ona.
Smatra da bi se na ovaj način izvršila najgora moguća i institucionalna segregacija djece u crnogorskom multikonfesionalnom i multietničkom društvu uz prebrojavanje religijskih i nacionalnih krvnih zrnaca.
- Mi živimo u društvu u kojem se različitosti još ne poštuju, i upravo je škola mjesto koje treba da spoji i ujedini u različitosti, a ne da na bilo koji način razvrstava i dijeli – izričita je Kaluđerović.
Pojedini mediji su izvijestili nedavno da u nacrtu temeljnog ugovora koji Vlada namjerava da potpiše sa SPC u članu 16 piše kako će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta rečeno nam je ranije da nemaju konkretno inicijativu niti za uvođenje novog predmeta niti za zaključivanje ugovora.
Dovoljna istorija religije
U Zavodu za školstvo smatraju da je dovoljno što u školama postoji istorija religije.
Prosvjetna zajednica Crne Gore saopštila je da u sekularnoj, multivjerskoj i multietničkoj državi, u vremenu turbulencija, socijalne krize i krize moralnih vrijednosti, nije dobar momenat za uvođenje vjeronauke u javne škole.
SPC je i 2003. godine inicirala da se uvede vjeronauka u škole, ali je tu ideju odbacila tada naučna javnost, uz ocjenu da se mora sačuvati multikonfesionalni sklad u Crnoj Gori. Kasnije, 2009. godine, u škole se uvela istorija religije kao izborni predmet…
Vjersko učenje nek ostane u vjerskim školama
Uvođenjem vjeronauke u škole jasno je da bi postojala podjela djece u odjeljenjima u javnim obrazovnim ustanovama, ne samo vjerska, nego i nacionalna, kaže akademik Backović.
- A u prvom članu našeg Ustava piše da smo građanska država. Potreba roditelja i njihove djece da se vjerski obrazuju sa vjeroispovijedanjem je omogućena i jednostavno je zadovoljiti: postoje vjerski objekti kao i mogućnost osnivanja privatnih vjerskih škola. U njima nema vjerskih podjela i ne postavlja se pitanje da li crkveno učenje o prirodi i društvu danas ima mjesto u savremenoj školi? Ko želi da uči i širi vjeru ili političke ideje ne radi to u državnim školama nego osniva škole namijenjene tome – navodi on.
