Mjereno vrijednošću plata koje radnici nose kući, koje uredništvo NY Timesa smatra najvažnijom metrikom za procjenu zdravlja američke privrede, prva godina na funkciji predsjednika Bajdena nije bila baš dobra godina.
Brojke u dolarima, kada je riječ o platama radnika, značajno su porasle u posljednjih 12 mjeseci. Ali za većinu radnika to nije bilo dovoljno da održe korak sa najvećom inflacijom u nekoliko decenija, što je narušilo vrijednost svakog od tih dolara.
Kupovna moć nedjeljne zarade prosječnog radnika opala je 2,3 odsto od decembra 2020. do decembra 2021. Podaci za posljednjih 20 dana prve godine mandata gospodina Bajdena, koji još nijesu dostupni, vjerovatno neće poboljšati tu sliku.
Gospodin Bajden je naslijedio ekonomsku krizu koju je izazvala pandemija koronavirusa, a njegova administracija ima zasluge za orkestriranje fiskalnog odgovora u iznosu koji je srazmjeran potrebama nacije.
Izuzetno dostignuće tokom prve godine na funkciji gospodina Bajdena bilo je usvajanje paketa ekonomske pomoći u martu koji je zaštitio Amerikance od ekonomskih efekata pandemije i pomogao da se ostvari brži oporavak nego u drugim razvijenim zemljama. Jednostavno rečeno, stvari bi mogle biti mnogo lošije.
Administracija je takođe preduzela neke značajne korake da poboljša dugoročne ekonomske izglede nacije, posebno tako što je u Kongresu progurala zakon o infrastrukturi i pokrenula oživljavanje primjene antimonopolskih zakona.
Vladin indeks potrošačkih cijena porastao je sedam procjenata u 2021. godini, što je najveći skok od 1982. godine
U tweetu krajem decembra, gospodin Bajden je sa očiglednim odobravanjem citirao procjenu da je ostvario „najjači ekonomski uspjeh u prvoj godini od bilo kog predsjednika u posljednjih 50 godina“. Sekretarka finansija Dženet Jelen rekla je u petak: „Prema većini tradicionalnih pokazatelja, tempo našeg sadašnjeg oporavka je premašio čak i najoptimističnija očekivanja“.
Većina Amerikanaca ne dijeli optimističan pogled administracije na njene ekonomske podatke, a nije misterija ni zbog čega: prosječna plata radnika ne kupuje onoliko hamburgera kao prošle godine. (Korišćenje hamburgera za mjerenje inflacije je preokret u Big Mac indeksu magazina The Economist, koji prati cijenu klasičnog hamburgera u različitim valutama.)
Vladin indeks potrošačkih cijena porastao je sedam procjenata u 2021. godini, što je najveći skok od 1982. godine. Bajdenov rejting je i dalje nizak, a ankete za anketom pokazuju da Amerikanci nijesu zadovoljni njegovim vođenjem ekonomije.
Skoro dvije trećine kažu da administracija nije dovoljno fokusirana na inflaciju, prema nedavnoj anketi CBS Newsa. Sličnih brojeva ima i u drugim nedavnim anketama.
Raspoloženje nacije se pogoršalo čak i nakon što je ekonomija otvorila više od šest miliona radnih mjesta tokom prošle godine. Za jezgro radne snage, radnike starosti od 25 do 54 godine, zaposlenost se oporavila brže nego u prethodnim trima recesijama, koje datiraju iz 1990. To je velika stvar: čak i kada plate gube vrijednost, bolje je primati ih.
Radnici sa nižim platama su zabilježili posebno snažan rast plata. Za radnike u donjoj trećini distribucije plata, Arindražit Dube, ekonomista sa Univerziteta Masačusets, Amherst, procjenjuje da je prosječan rast plata premašio inflaciju. (Međutim, ako inflacija ostane jaka, broj radnika u toj srećnoj kategoriji će se vjerovatno smanjiti. Čak i za te radnike, tempo rasta plata prilagođen inflaciji je slabiji nego što je bio u dvjema godinama prije pandemije.)
Ekonomski proizvod, ili bruto domaći proizvod, popeo se iznad nivoa na kojem je bio prije krize.
I investitori imaju razloga da budu srećni: S&P 500, široki berzanski indeks, porastao je 19,3 odsto tokom prve godine predsjedničkog mandata gospodina Bajdena. Veliki gubici tržišta prošle nedjelje izbrisali su samo mali dio tih dobitaka.
Bijela kuća se nalazi u poziciji ljekara koji je sproveo uspješan tok liječenja, ali koji je zanemario da pripremi pacijenta za neželjene efekte ili da dâ rok za potpuni oporavak. Mnogo bola je izbjegnuto, ali je teško osjećati zahvalnost za stvari koje se nijesu dogodile. Ekonomski izgledi su jaki, ali je teško osjećati zahvalnost za stvari koje se nijesu dogodile još. Upravo sada, bol od inflacije za većinu je prvi i najveći.
Niko nije iznenađen kada recesije dovedu do nepredvidivih poremećaja. Sada se podsjećamo toga da je i oporavak haotičan. Ljudi pokušavaju da kupe više automobila nego što ih je dostupno. Gosti više od konobara žele da se vrate u restorane. Nacionalne teretne luke su preplavljene porastom uvoza.
Gospodin Bajden je, međutim, doprinio svojim političkim nevoljama. Činilo se da su tokom većeg dijela jeseni predsjednik i drugi zvaničnici administracije umanjili važnost opasnosti od inflacije. Gospodin Bajden takođe nastavlja da predstavlja dugoročne ekonomske inicijative administracije, kao što su sprovođenje antimonopolskih propisa i podsticaj za subvencije za brigu o djeci, kao mjere koje bi pomogle u borbi protiv inflacije.
Efekat takve politike se ne bi osjećao neko vrijeme, a insistiranje gospodina Bajdena na ovom nevjerovatnom narativu može doprinijeti osjećaju da on inflaciju ne shvata ozbiljno.
Administracija nije preduzela mjere u nekim oblastima koje bi mogle da pomognu u obuzdavanju inflacije ili ublažavanju njenih efekata. Carine koje je Donald Tramp uveo na kineski uvoz ostaju na snazi.
Administracija nije preduzela mjere u nekim oblastima koje bi mogle da pomognu u obuzdavanju inflacije ili ublažavanju njenih efekata
Legalna imigracija je nastavila da opada, pogoršavajući nedostatak radne snage. Jednogodišnje proširenje poreskog kredita za djecu pomoglo je da se udio američke djece koja žive u siromaštvu smanji na najniži nivo od kada je vlada počela da vodi evidenciju 1960-ih.
Ipak, demokrate, nesposobne da se dogovore oko uslova trajnog proširenja, dozvolile su da proširene beneficije isteknu, lišavajući milione radnih porodica potrebne pomoći.
Neki od predsjednikovih kritičara tvrde da su SAD propustile šansu za oporavak nazvan „Zlatokosa“. Oni tvrde da bi manja doza ekonomske pomoći donijela rast bez veće inflacije.
Ali evropske nacije, koje su generalno davale proporcionalno manje doze pomoći, sada doživljavaju i manju inflaciju i sporiji oporavak. Kritičari takođe treba da imaju na umu ne tako daleku prošlost: nakon krize iz 2008 SAD su na sličan način isporučile neadekvatnu dozu pomoći. Inflacija je ostala mirna, ali to je bilo malo utjehe za milione koji su godinama čekali da nađu posao.
Sada je izazov vratiti inflaciju pod kontrolu bez podrivanja ekonomskog oporavka. Posao će uglavnom obavljati Federalne rezerve, a ne gospodin Bajden ili njegova administracija.
Uloga predsjednika u oblikovanju ekonomskog bogatstva nacije je generalno precijenjena. Ali ako vlada može da završi posao koji je započela, ova administracija možda zaslužuje pobjedničke krugove koje vodi za uspješno upravljanje ekonomijom zemlje.
Neprijatna istina je da su SAD prošle godine bile suočene sa izborom između dugotrajnog perioda ekonomskog propadanja i ekonomskog oporavka čije su koristi privremeno smanjene visokom inflacijom. Gospodin Bajden je napravio pravi izbor. Ali to je imalo realnu cijenu – ekonomsku, za naciju i političku, za njega.
* * * * *
Članak je sastavilo uredništvo NY Timesa. Uredništvo je grupa novinara čiji su stavovi zasnovani na stručnosti, istraživanju, debati i određenim dugogodišnjim vrijednostima. Odvojeno je od redakcije.
