„Oblast vladavine prava jedna je od najširih i najizazovnijih u crnogorskim pregovorima s EU jer, između ostalog, direktno zadire u poluge vlasti i široku diskreciju u odlučivanju, koju je crnogorska uprava tradicionalno gajila u nekoliko ključnih oblasti. Iz ugla civilnog društva, postignuti rezultati u oblasti vladavine prava su nezadovoljavajući. Istovremeno, civilno društvo Crne Gore je svjesno i rizika neintegracije Crne Gore u EU. U tom smislu, potrebno je ohrabrivati napredak u procesu, ali i insistirati na dosljednoj primjeni evropskih standarda i najboljih praksi“, ocjenjuje Bajramspajić.
Ukazujući da je „proces evropske integracije svojevrsno vanredno stanje u trajanju bilo koje zemlje u kojem, dobrovoljno i iz sopstvenog interesa, država kandidatkinja pristaje na eksterni i intenzivan skener“, kako bi usaglasila svoje javne politike sa EU, i uz naglasak na značaj inkluzivnosti i udruživanja svih snaga radi postizanja što boljih rezultata i što bržeg konačnog cilja – punopravnog članstva u EU, autorka otvara pitanje - da li su snage u Crnoj Gori danas ujedinjene i rade li zajednički na reformama?
Barjamspahić podsjeća da su dvije trećine prelaznih mjerila iz poglavlja 23 i 24 spunjena do 2018. godine, dok je rad na posljednjoj trećini intenziviran izborom aktuelne Vlada, a period između obilježen stagniranjem i nazadovanjem. Da bi se dobio IBAR, Evropska komisija je faktički, kroz operativne zaključke, prolongirala realizaciju određenih ranije preuzetih obaveza Vlade, a kako bi prethodni šestomjesečni period bio iskorišten da se naprave samo pripreme reformi koje se tek očekuju.
„Tako je, na primjer, prelazno mjerilo riješiti napade na novinare transformisano u ažurirati informaciju na jednoj stranici o tome dokle se stiglo u rješavanju napada, a taj pristup je primijenjen i u drugim slučajevima. Znači, iako ni jedan od ranijih napada u međuvremenu nije riješen, prelazno mjerilo se smatra ispunjenim, “ navodi autorka jedan od primjera.
Poseban osvrt je na izostanku kvalitetnih javnih rasprava u posljednjem periodu što je dovolo do toga da je inkluzivnost civilnog društva i konsultovanje od strane vlasti bilo na najnižem nivou od otvaranja pregovora.
„Dobijanje IBAR-a je očit nacionalni interes i korak ka ispunjenju najvažnijeg državnog vanjsko-političkog cilja, ali je pitanje da li je ovakvim pristupom postignut maksimum i da li se Crna Gora ovako zaista približava željenoj društvenoj transformaciji koja bi unaprijedila kvalitet života građana i građanki,“ navodi Barjamspahić.
