Ostaje, ipak, vječita dilema: kako sačuvati granicu između prava na informisanje javnosti, koje bi trebalo da je utemeljeno na kodeksu novinarske struke i potrebe da se sačuva, odnosno ne naruši princip prezumpcije (pretpostavke) nevinosti, prema kojem niko nije kriv dok se drugačije ne dokaže u sudnici. Drugim riječima, može li pretjerana medijska ekploatacija skliznuti u svoju suprotnost i posredno doprinijeti da se o akterima stvori unaprijed iskrivljena slika, odnosno dovede do presude prije suda. Posebno u slučajevima kada i pored oslobađajućih presuda, „krivica“ stvorena u javnosti ostaje breme koje je teško izbrisati.
Što kažu norme
Odredbama člana 320, stav 4 ZKP-a i člana 55 Sudskog poslovnika, propisan je postupak javnosti rada suda, posebno kada se radi o fotografisanju, audio i audiovizuelnom snimanju, pojasnili su iz Vrhovnog suda Pobjedi.
– Takođe, zakon isključuje fotografisanje, audio i audiovizuelno snimanje u određenim krivičnim postupcima, što je predviđeno ZKP-om i Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku.
Kao primjer navodimo sporazum o priznanju krivice, kada je javnost isključena radi čuvanja tajne, zaštite maloljetnog lica ili porodičnog života oštećenog itd. – saopšteno je iz te sudske instance našem listu.
Napominje se da sudija koji rukovodi glavnim pretresom, prije dozvoljenog fotografisanja, audio i audiovizuelnog snimanja mora da upozna stranke u postupku da je to odobreno i da traži od njih saglasnost o snimanju ili fotografisanju.
– Zbog zaštite privatnosti okrivljeni, branilac, oštećeni, tužilac, svjedok - dakle sve stranke u postupku - mogu da ne daju saglasnost da se snimaju. Protiv takve njihove izjave nema se pravo prigovora, to je njihovo pravo, a ukoliko ne bi bili pitani prije snimanja, ili fotografisanja, to bi bilo suprotno postupku zaštite ovih lica u postupku pred sudom – navode iz Vrhovnog suda.
Pritom, dodaje se, audio i audiovizuelno snimanje sudije, odnosno člana vijeća nije dozvoljeno.
- Odredba čl. 55 Sudskog poslovnika propisuje da fotografisanje, audio i audiovizuelno snimanje vijeća -sudije nije dozvoljeno. Dakle, to je imperativna norma -nije dozvoljeno – kažu iz suda uz napomenu da su ova zakonska rješenja slična u sudovima u regionu i Evropi na što upućuju i presude Evropskog suda za ljudska prava.
Percepcija o krivici
Prema riječima novinarke Vesne Rajković-Nenadić, snimanje u sudnicama je vrlo komplikovano pitanje na koje adekvatan odgovor traže i mnogo uređenije zemlje nego što je to Crna Gora.
Navodi da neke zemlje dozvoljavaju fotografisanje i snimanje, ali uz odobrenje predsjedavajućeg suda, neke kao Srbija čak traže da se saglase okrivljeni.
– Sudovi treba da ispune svoju dužnost i da pronađu balans između suprotstavljenih vrijednosti zaštite privatnosti i prezumpcije nevinosti sa jedne i slobode informisanja sa druge strane. Jer ako vas neko danima prikazuje u udarnim televizijskim emisijama na stolici za optužene može se stvoriti percepcija javnosti o definitivnoj krivici te osobe. Takvo izvještavanje treba dozvoliti samo tamo gdje ne postoji ozbiljan rizik od negativnog uticaja na stranke u postupku, bez politizacije – kaže sagovornica Pobjede.
Rajković-Nenadić smatra da osnov za dozvolu treba cijeniti u svakom konkretnom slučaju.
– Ne bi bila dobra odluka da se dozvoli svako snimanje za koje se pokaže interesovanje, jednako kao što nije bila dobra praksa da se svi zahtjevi medija odbijaju pod obrazloženjem zaštite prava na privatnost – ističe ona.
Kritički stav prema argumentaciji koja često dolazi iz medijskih redova ima dugogodišnji novinski fotograf Stevo Vasiljević. On smatra da novinskim fotografima i video-novinarima apsolutno nije mjesto u sudnicama.
– Izgled osobe koja je optužena za neko krivično djelo, lisice na njenim rukama ili govor tijela na optuženičkoj klupi ni na koji način ne doprinose potpunijem ili boljem izvještaju sa suđenja, tu ne možemo govoriti o ,,interesu javnosti da zna“ već jedino o senzacionalizmu. To je vrlo jasno opisano u smjernicama za tumačenje Načela 9. Kodeksa novinara Crne Gore – ističe Vasiljević.
Prema njegovim riječima, to načelo se, nažalost, konstantno krši objavljivanjem fotografija i video snimaka sa takozvanih ,,privođenja“ na kojima se u tom momentu još uvijek nevini ljudi prikazuju kao kriminalci.
– Što god da na kraju bude ishod suđenja kad nekoga slikate sa lisicama na rukama u pratnji policije, on u svijesti čitalaca postaje i ostaje kriv. Svejedno jeste li tu sliku napravili u dvorištu suda ili u samoj sudnici – smatra Vasiljević.
Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović kazao je Pobjedi da je uvijek podržavao potrebu javnosti i medija da dobiju pravovremenu informaciju koja će biti utemeljena i provjerena.
– Nemam ništa protiv da se omogući javnosti, ukoliko postoji interesovanje, da i na taj načun isprati događaje, ali bi trebalo za takve aspekte svakako konsultovati i stranu koja je predmet snimanja – naveo je on.
Begović ističe da je riječ o osjetljivoj oblasti u kojoj je uvijek potreban oprez „kako se ne bi izvještavanjem neko ko je osumnjičen doveo u poziciju da mu bude povrijeđeno pravo ličnosti“.
U nekim situacijama postoji opasnost od nepoštovanja prezumpcije nevinosti.
– Kod nas je uvedena u terminologiju - optuženička klupa. Treba li podsjećati na odredbu da niko nije kriv dok se to ne dokaže – kaže Begović.
Prag informacije
Stevo Vasiljević ukazuje na to da, prema njegovim riječima, novinski fotografi i video novinari nemaju komociju da se bave etičkim normama i profesionalnim standardima dok se potencijalne vijesti dešavaju, već je to predmet sljedećeg koraka provjere.
– Je li nešto vijest ili informacija je stvar uredničke procjene i po pravilu se donosi nakon što se događaju posveti dužna novinarska pažnja. I to je u ovom slučaju problem. Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća se u crnogorske medije na mala vrata uvukla ,,crna hronika“ a
danas je, meni neobjašnjivo, postala ključna rubrika. Naravno, i do tad se izvještavalo o bitnim suđenjima, kriminalu, ekonomskim malverzacijama i slično, ali u okviru rubrika koje su se bavile generalno događanjima u zajednicama. Tad su se ,,crne“ vijesti, da tako kažem, borile za prostor sa drugim temama od važnosti, pa su informacije o slijetanju vozila sa puta bez ikakvih posljedica ili čarka u kafani u prigradskom naselju rijetko prelazile prag informativnosti – kaže on.
Smatra da se danas čitaoci zasipaju sličnim irelevantnim informacijama koje su na nivou ,,bulevaraca“, a uredništva pravdaju takve politike čitanošću.
– Zanemaruje se obrazovna funkcija medija i ja se nekad pitam da li ovolika količina ,,crnih bisera“ na stranicama novina i elektronskih medija zapravo kod čitalaca proizvodi suprotan efekat - popularizuje kriminalni milje umjesto da ga osuđuje – zaključuje on. Igor PERIĆ
Definisati jasne smjernice
Prema riječima novinarke Vesne Rajković-Nenadić, pozitivno je što postoji sudska praksa da se na internet stranicama svih sudova objavljuju audio snimci završnih riječi stranaka i branilaca u krivičnom postupku, kao i objava odluka vijeća, odnosno sudije pojedinca, i to u svim predmetima za koje postoji veliko interesovanje javnosti.
– Najsigurnije je da se omogući snimanje pokrivalica dok se ne razjasni praksa evropskih sudova. Mislim da Savjet Evrope može da pomogne da se na nivou pravosuđa definišu smjernice za snimanje i fotografisanje – smatra ona.
Procedura akreditacije
Kako navod iz Vrhovnog suda, akreditaciju, odnosno formular, za fotografisanje, audio i audiovizuelno snimanje glavnog pretresa, novinaru putem mejla šalje Služba za odnose sa javnošću Vrhovnog suda. Mejl adresa je: prvrhsud@sudstvo.me.
– Popunjenu akreditaciju treba vratiti Službi preko iste mejl adrese, najkasnije 48 sati prije dana određenog za
glavni pretres, jer se sudija koji postupa u predmetu mora upoznati sa zahtjevom i to najmanje 24 časa prije početka suđenja (član 55, stav 1 Sudskog poslovnika, objavljenog u „Službenom listu Crne Gore“ br. 65/16 i 19/19) – navode iz suda.
Kako je Pobjedi pojašnjeno iz Vrhovnog suda, predsjednik te instance na upit novinara, odnosno medijske kuće donosi odluku kojom odobrava, djelimično odobrava ili ne odobrava fotografisanje, audio i audiovizuelno snimanje glavnog pretresa.
– Odluka se elektronskom poštom dostavlja novinaru koji je tražio akreditaciju i sudu u kojem će biti obavljen glavni pretres. Zakon važi za sve sudove na teritoriji Crne Gore, u krivičnim predmetima.
Dodaje se da odredba člana 320, stav 4, Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) propisuje „audio i audiovizuelna sredstva ne mogu se unositi u sudnicu, osim kada za pojedini glavni pretres to odobri predsjednik Vrhovnog suda“.
– Ako je snimanje na glavnom pretresu odobreno, vijeće može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojedini djelovi glavnog pretresa ne snimaju. ZKP je objavljen u „Službenom listu Crne Gore“ br. 57/09 i 28/18, tako da je od stupanja na snagu ZKP-a, audio i audiovizuelno
snimanje glavnih pretresa bilo predviđeno, uz poštovanje procedure – navode iz suda.
Debata i prije 15 godina
Novinski fotograf Stevo Vasiljević kaže da se i prije petnaestak godina debatovalo na istu temu (snimanje) i tada se došlo do toga da se u sudnicama ne slika.
– Koliko sam upućen, tu nije bilo neke posebne uredbe, zakona ili bilo čega jer su suđenja javna. Prosto više nijesmo išli da slikamo jer smo se usaglasili da to nije u redu. Danas, kako živimo u doba neovarvarizma i ponovo komuniciramo slikama umjesto riječima, od nas se očekuje da visimo po ogradama tužilaštava i sudova, jurcamo po raskrsnicama, saplićemo se o trake sa natpisom ,,stop policija“ kako bi zadovoljili potrebe ,,pogledajte“, ,,evo kako“ i ,,foto/video“ novinarstva, ako to uopšte jeste novinarstvo – kaže Vasiljević.
On smatra da je ova posljednja inicijativa korak nazad u pristupu materiji.
– Apelujem na kolege novinske fotografe i video novinare da razgovaraju unutar svojih redakcija na ovu temu iizbore se protiv senzacionalizma i kršenja odredbi Kodeksa novinara – navodi sagovornik.
