Daša je jedna od brojnih koje su stigle u Crnu Goru. Dok njeni vršnjaci mir traže u skloništu, ona je svoj pronašla u Baru. Ipak, brine i pati za porodicom i prijateljima koji su ostali tamo.
“Sviđa mi se u Crnoj Gori. Lijepo je, toplo i sunčano. Ljudi su raspoloženi, ali meni nedostaju drugari koji su ostali u Ukrajini. Jedva čekam da se vratim”, kaže ona.
Trenutke radosti i bola Daša dijeli sa majkom kojoj su stalno pred očima slike napuštanja zemlje.
” Kad smo pokušali da izađemo iz sela, na kola smo stavili bijelo platno na kojem je pisalo “djeca”, ali ruski vojnici su, bez obzira na to, pucali. Jedan komšija je poginuo. Bilo je mnogo povrijeđenih. Želim da se rat što prije završi i vratimo se u Ukrajinu. Tamo je naš dom. Biće puno posla da se opet izgradi, ali uspjećemo”, vjeruje Daša.
Kada je prije godinu došla iz Kijeva u Crnu Goru, Katarina nije ni slutila da će u njenoj zemlji izbiti rat i da neće moći da vidi roditelje.
“Harkov je meta granatiranja, tamo je košmar. Iz Harkova dolaze do Poljske i Rumunije, ali ne i do mene”, tužno kaže Katarina.
Natalija je iz Kijeva. Udala se za Crnogorca prije četiri godine i od tada živi u Sutomoru. Srećna je što, u ovom teškom trenutku, može pomoći svojim sunarodnicima.
”Dođe dosta ljudi koji ovdje žive i donesu odjeću, hranu. Ali kako sve više i više ljudi dolazi, treba nam više pomoći”, objašnjava Natalija i dodaje:
“Neki ljudi nude besplatno smještaj, neko izdaje. Ima ljudi koji izdaju skuplje, sve to zavisi od čovjeka. Neki od Ukrajinca koji dolaze imaju novca i mogu da iznajmljuju, a neki dolaze bez para i njima pomažemo”.
Ruskinja koja radi u magacinu, Ulijna Hiponjen, živi u Baru već dvije godine. Dok traje agresija njene zemlje na Ukrajinu, ona pomaže izbjeglima.
” Baš je teška situacija sa hranom. Imamo samo za četiri porodice, a ima ih mnogo više.Sa odjećom je lakše, jer ljudi koji žive ovdje u Crnoj Gori i Baru donose svoju odjeću i obuću, posteljinu. Hrana se potroši. Molimo velike markete da sarađuju sa nama i doniraju hranu koja je potrebna izbjeglicima”, apeluje Hiponjen.
Veliki broj Rusa koji žive u Baru donosi hranu. Boje se, kažu, da govore za medije jer bi njihove porodice u Rusiji mogle zbog toga ispaštati. Ipak, ne odustaju od želje da, daleko do očiju javnosti, pomognu u nevolji.
