Nakon promjena u rukometnoj reprezentaciji Crne Gore, u stručnom štabu se, pored selektorke Suzane Lazović i pomočnog trenera Igora Markovića našla i Sonja Barjaktarović, kao trener golmana.
"Novi izazovi, novo iskustvo! Reprezentacija je motiv i ponos, kako za igrače, tako i za trenere. Trudićemo se da sa mladim nadama, pošto se dosta promijenilo imamo mladi sastav, trudićemo se da što bolje rezultate pružamo. Vratimo, ne staru slavu, nego bar staru energiju i tu dobru atmosferu”, rekla je Barjaktarović za TVE.
Odbrana je bila ključni element koji je krasio žensku crnogorsku rukometnu reprezentaciju, podsjeća Barjaktarović, te smatra da će se sistem rada sa ovom pomlađenom reprezentacijom, takođe, bazirati na odbrani.
Sagovornica Televizije E kazala je, osvrćući se na svoju igračku karijeru, da su Olimpijske igre i medalja na njima san svakog sportiste, zato i srebro iz Londona, kako kaže, za nju ima poseban značaj.
"U olimpijskom selu smo bili sa vrhunskim sportistima, pokojni Kobi Brajant, Bolt, to su neka imena koja su stvarno poznata svima i onda vidite, u suštini, koliko ste vi veliki, koliko značite kad ste tu”, prisjetila se Barjaktarović.
Svojih početaka se rado sjeća i dolaska u Budućnost, prisjeća se rukometašica, sa svega trinaest godina, prilagođavanju suživota sa ostalim igračima, treninzima, ali i toj mentalnoj snazi koja je potrebna da bi jedna tako mlada osoba ostala na putu svojih ciljeva i snova.
"Uvijek ste imali izbora da se vratite, ali da se vratite to je najgore moguće rješenje za vas. Za jedanaest godina bilo je lijepih, a moram reći i manje lijepih momenata, ali nekako čovjek sam po sebi samo pamti lijepe”, istakla je Barjaktarović.
U kolektivnom timu golman je jedinka, kaže Barjaktarović, i potrebno je veliko samopouzdanje da bi ta jedinka bila jednako uigrani dio tima. Osim talenta, odricanja, upornosti, veoma je vażno to samopouzdanje, kaže ona, koje je ključno i ako se krene u internacionalne vode, kao što je ona, sa dvadeset pet godina započela i internacionalnu karijeru, prisjeća se, oje je krenula je od Rusije, zatim Turska, i na kraju Mađarska.
Crna Gora je mala baza, što se tiče uopšte djevojčica i djevojaka koje treniraju, ističe Barjaktarović, pa samim tim i kvalifikacije za neko takmičenje predstavljaju uspjeh.
"Ja i Suzana Lazović gradimo tim. Ne može sad sve i odmah. Treba nam vremena i treba nam strpljenja da damo sve najbolje što se može na tom prvenstvu. Imamo tešku grupu, Srbija, Rumunija i Češka, zato su utakmice zatvorenog tipa, jer svi očekujemo da će neko nekome nešto da javi, da se pripremi za protivnika. Naše je da se vratimo na staze pobjedničke sa energijom i dobrim duhom, i tim što nas je uvijek krasilo”, zaključila je Barjaktarović.
