S odobravanjem gleda pozive na bojkot popisa stanovništva, smatra da akciju treba ubrzati i da, nakon nacionalnih vijeća, i stranke manjinskih naroda trebalo da podrže delegitimizaciju manipulativnog prebrojavanja sračunatoga da stvori uslove za pretvaranje Crne Gore iz građanske u državu konstitutivnih naroda. "Hoće li 10% manjina uživati više slobode pod građanskim i sekularnim Ustavom od, recimo, 15% manjina u 'zajednici srpskih opština' pod patronatom Crkve Srbije?" pita se u intervjuu za Antenu M i odgovora: "Potonje bi očigledno bilo ništa više nego 'pirova pobjeda'“.
Batrićević kaže da je od ključne je važnosti "obesmisliti popis na institucionalnom nivou". Kao najefikasniji način predlaže da se u svim opštinama u kojima opozicija kontroliše vlast popis ne održi. "To nije mali broj opština. Hipotetički govorimo o jedanaest opština (Ulcinj, Bar, Tuzi, Bijelo Polje, Šavnik, Gusinje, Petnjica, Rožaje, Plav, potencijalno i Cetinje). Nakon što bi te opštine odbile da organizuju ovako planiran popis, vjerujem da bi se bojkotu pridružili brojni pojedinci u opštinama koje kontrolišu prosrpske partije."
Antena M: Pozivi na bojkot popisa sve su glasniji. Nakon crnogorskih partija na odgađanje su pozvala i vijeća manjina. Predstavnici stranaka manjinskih naroda, sa druge strane, za sada djeluju rezervisano. Kako gledate na pozive jednih i na uzdržanost drugih?
Batrićević: Smatram da je potencijalna šteta od davanja legitimiteta popisu za manjinske narode neuporedivo veća od potencijalnih benefita. Uprkos tome, razumijem njihovu rezervisanost prema ideji bojkota. Naime, pozicija manjina u političkom sistemu zavisi od rezultata popisa i nacionalne raspodjele u populaciji. Imajući u vidu njihova iskustva iz devedesetih, utoliko je više razumljivo da sigurnost traže u brojevima.
Koliko sam imao prilike da pročitam, rezervisanost političkih predstavnika manjinskih naroda prema popisu rezultat je uvjerenja da bi njihov broj na popisu porastao. Takav stav baziraju na činjenici da je politička situacija veoma polarizovana i da su ostvarili nikad bolji rezultat na parlamentarnim izborima. Lično, paralelu između popisa i parlamentarnih izbora ne smatram adekvatnom, ako ništa drugo onda zbog samog načina brojanja koja u slučaju izbora zavisi od izlaznosti. No, to je u ovom trenutku manje važno.
Čak i ako krenemo od pretpostavke da će broj pripadnika manjinskih naroda zaista porasti na popisu, to ne znači da će se to pozitivno odraziti na poštovanje individualnih i kolektivnih prava njihovih pripadnika. Naprotiv.
Antena M: Zašto bi se odrazio negativno porast broja pripadnika manjinskih naroda na njihova prava?
Batrićević: Jer status koji su manjinski narodi uživali u Crnoj Gori prije avgusta 2020. godine nije bio primarno određen brojevima. Bio je prije svega određen željom da se uspostavi funkcionalno građansko društvo s građanskim Ustavom u kojemu bi se poštovale sve kulturne specifičnosti manje brojnih naroda. Takvo je uređenje imalo za cilj da jasno ukaže na činjenicu da manjine u Crnoj Gori nijesu „Ostali“, da nijesu gosti već autohtono stanovništvo.
Uzmimo primjer Bošnjaka. Njih je na posljednjem popisu bilo 8.65%. No da ih je kojim slučajem bilo 5% ili 3% uživali bi apsolutno ista prava. Njihovo učešće u vlasti na lokalnom i nacionalnom nivou bilo je moguće jer istorija grupnih odnosa između koalicionih partnera nije „opterećena“ otvorenom diskriminacijom, negiranjem prava na nacionalno samoodređenje, slavljenjem ratnih zločinaca i željom za ponavljanjem progona i genocida.
Jednostavno, u periodu nakon obnove nezavisnosti vrijednosti na kojima se bazirala međugrupna saradnja bila je važnija od samih brojeva.
Da brojevi nijesu jedino (a ni najvažnije) mjerilo jasno je iz sljedećeg. Koliki procent Bošnjaka na predstojećem popisu bi garantovao poštovanje njihovih individualnih i kolektivnih prava? Nakon koje brojke možemo očekivati da prestanu da budu objekat političke volje onih koji ne priznaju istorijsku utemeljenost Bošnjaka kao nacije i bosanskoga jezika? Poslije koje brojke „progon u Tursku“ više nije opcija? Koji procenat je dovoljan da društveni i ekonomski život u mješovitim zajednicama ne bude određen voljom Crkve Srbije? Petnaest? Dvadeset?
Tačan odgovor je ‒ taj broj ne postoji.
Dakle, predstavnici manjinskih naroda mogu razmisliti o hipotetičkoj dilemi: je li za život manjinskih zajednica bolje kad ih ima (recimo) 10% u građanskoj Crnoj Gori ili kada da ih ima 15% u Crnoj Gori konstitutivnih naroda? Hoće 10% manjina uživati više slobode pod građanskim i sekularnim Ustavom od, recimo, 15% manjina u 'zajednici srpskih opština' pod patronatom Crkve Srbije? Potonje bi očigledno bila ništa više nego "pirova pobjeda".
Antena M: Tvrdite li to da manjine u Crnoj Gori, kada biraju između popisa i bojkota, biraju između toga koliko će ih biti i(li) kakva će prava uživati?
Batrićević: Naravno da ne. Pokušavam reći da brojevi sami po sebi ne znače puno. Ukoliko iza njih ne stoje vrijednosti, procenti ne nude nikakvu zaštitu. Niko ne traži da ne mare za to koliko ima građana koji pripadaju manjinskim narodima. Upozoravam na nešto drugo...
Politički predstavnici manjina danas biraju da li da učestvuju u popisu čiji će rezultati gotovo sigurno biti rezultat manipulacije na terenu i falsifikovanja izvan terena. Prosto, nikad nije kasno da se pošteno uradi popis. Udio manjinskih naroda u ukupnoj populaciji biće adekvatno izmjeren samo onda kada ih u Pljevljima, Baru, Bijelom Polju ili Podgorici ne budu popisivali anketari koje je izabrala Crkva Srbije. Kada njihovi predstavnici budu imali uvid u proces unošenja podataka. Kada budu imali mogućnost nadzora cjelokupnog procesa.
Ukratko, ukoliko vjeruju da će ih na sljedećem popisu biti više to nije razlog da pristanu na sumnjivo organizovani popis, već upravo suprotno – to je razlog da zahtijevaju poštenu i inkluzivnu proceduru. Hoće li to biti novembru 2023. ili na proljeće 2024. u potpunosti je nevažno. Ono što je važno je da je proces sproveden na način koji omogućava adekvatnu kontrolu i garantuje minimum povjerenja u rezultate popisa.
Antena M:Sa tim u vezi je, u javnosti sve prisutnije, pitanje: koja je uloga i pozicija dijaspore u popisnim kalkulacijama? Nedavno su i nekaudruženja iz dijaspore pozvala na bojkot.
Batrićević: Specifičnost pozicije manjinskih naroda u Crnoj Gori je i ta da kada govorimo o popisu oni istovremeno moraju uzeti u obzir svoje pripadnike u opštinama đe oni čine većinu, u opštinama sa mješovitom etničkom strukturom i u dijaspori. Mislim da će posljednje dvije grupe biti na posebnom udaru. Dosadašnje ponašanje „oslobodilaca“ jasno je pokazalo prirodu njihove namjere prema manjinama u mješovitim zajednicama i u dijaspori. Te se namjere očituju u dva povezana procesa.
Prvo, uveliko se radi na tome da se broj crnogorskim muslimana u dijaspori poveća. Kako? Tako što ćete im život u mješovitim zajednicama u Crnoj Gori učiniti nepodnošljivim. Tako što će izborne pobjede slaviti sa četničkim zastavama u dvorištima Bošnjaka i Muslimana. Tako što će ih naćerati da slave pravoslavni 'praznik' kao Dan opštine. Tako što će prijetiti nasilnim pokrštavanjem ili progonom u Tursku. Tako što će negirati genocid i pozivati na njegovo ponavljanje. Tako što će ih spriječiti da se zaposle u lokalnoj samoupravi.
A kad im bude previše svega i odluče da napušte svoja ognjišta, što onda?
Onda slijedi drugi korak ‒ dijaspori osporiti državljanstvo i otežati ostvarenje prava na glasanje. Tako treba tumačiti pokušaje da se izmijeni Zakon o državljanstvu kako bi se onemogućilo ostvarenje politička prava u zemlji. Na sličan način treba tumačiti i opsesiju tzv. 'čišćenjem' biračkih spiskova od ljudi na privremenom boravku u inostranstvu. U posljednja dva izborna ciklusa imali smo i prijetnje visokih funkcionera DF-a dijaspori u Luksemburgu da će svaka osobu koja se pojavi na dan izbora u rodnoj zemlji biti prijavljena vlastima države koja ih je primila.
Imajući ovo u vidu, jasno je da organizatori popisa planiraju da posebnu pažnju posvete upravo zajednicama u kojima značajan dio domaćinstava ima članove u dijaspori. Andrija Mandić je otvoreno govorio o tome da će jedan od važnih rezultata popisa biti i činjenica da u Crnoj Gori živi manje ljudi nego je prijavljeno. Nije ostavio prostora za dilemu na koga je mislio.
Antena M: Koji je najbolji način da se stane na put takvoj političkoj instrumentalizaciji popisa? Koja je potencijalna uloga manjina u cijelom procesu?
Batrićević: Od ključne je važnosti obesmisliti popis na institucionalnom nivou. Najefikasniji način za to je da se u svim opštinama u kojima opozicija kontroliše vlast popis ne održi. To nije mali broj opština. Hipotetički govorimo o jedanaest opština (Ulcinj, Bar, Tuzi, Bijelo Polje, Šavnik, Gusinje, Petnjica, Rožaje, Plav, potencijalno i Cetinje). Nakon što bi te opštine odbile da organizuju ovako planiran popis, vjerujem da bi se bojkotu pridružili i brojni pojedinci u opštinama koje kontrolišu prosrpske partije.
Onda neka iz Monstata i Vlade objašanjavaju koja je vrijednost popisa na kojemu je u Crnoj Gori 2023. godine isti broj stanovnika kao prije 50 godina. Neka objasne kako planiraju da kreiraju javne politike a da pritom ne znaju koliko koga ima i u kojoj opštini. Neka objasne kako je krnji popis bolji od popisa koji bi bio rezultat kompromisa i koji ne bi bio izvor za političke nestabilnosti i dalje polarizacije. Neka objasne je li sve bilo vrijedno tri pitanja na kojima insistira Crkva Srbije?
Zašto su manjine važne? Zato što kad Beograd tretira popis kao izbore, moramo i mi. Pokažimo jedinstvo snaga koje su stvarale građansku Crnu Goru tako što ćemo zajedno odbiti učešće u procesu koji je zamišljen da omogući rušiteljima Crne Gore, protivnicima građanske Bosne i Hercegovine i nezavisnog Kosova stvaranje novih entiteta i novih šansi za destabilizaciju na Zapadnom Balkanu. Umjesto da im dozvolimo da etnofederalizuju Crnu Goru, počnimo da sakupljamo energiju koja bi proces okrenula u suprotnom smjeru – ka kreiranju cjelovite i građanske Bosne i Hercegovine i Kosova. Dakle, pitanje popisa svjesno treba tumačiti i u kontekstu širem od Crne Gore. Posljedice ovako organizovanog popisa reflektovaće se jasno na stabilnost ove dvije države koje se opiru Vučićevim imperijalističkim ciljevima.
Da se zaista radi o 'paket aranžmanu' koji čine ove tri države, jasno govori i činjenica da isti oni koji planiraju falsifikovati popis u Crnoj Gori istovremeno blokiraju organizovanje popisa u Bosni i Hercegovini. Zašto tamo ne žure da se prebroje? Zato što u Bosni nemaju kontrolu nad procesom popisivanja koji bi im omogućio falsifikovanje rezultata. Ne žure jer pošteno organizovani popis u obje države nije u njihovom interesu. Njihov jedini interes je dezintegracija svih društava u kojima mogu dainstrumentalizuju srpsku nacionalnu zajednicu, kao prvi i nužni korak ka 'srpskom ujedinjenju'.
Antena M: Da li na šanse za uspjeh bojkota može uticati to što je, čini se, praktično formirana vlada u Crnoj Gori?
Batrićević: Mislim da izgledni rasplet oko formiranja vlade još jedan razlog da bojkot bude koordinisan između crnogorskih i manjinskih partija. Naime, proruska i prosrpska vlada koja će biti formirana označava i formalno skretanje sa zapadnog kursa Crne Gore. U vlast i formalno ulaze i partije koje su bile protiv ulaska Crne Gore u NATO, koje ne priznaju nezavisnost Kosova, koje negiraju genocid u Srebrenici i koji podržavaju Rusku invaziju na Ukrajinu.
Uz sve to, dobili smo i Vladu čiji sastav nijesu podržali zapadni partneri Crne Gore. U njoj neće biti Crnogoraca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata, nadam se ni Albanaca. Ako to nije prilika za koordinisano djelovanje, onda ne znam što jeste. Budimo svjesni da niko nema obavezu da naše probleme rješava umjesto nas. Na nama je teret da pokažemo da ima dovoljno kritične mase za otpor ovakvoj vladi i promjenama u spoljnopolitičkom kursu i unutrašnjem uređenju. Na nama je da pokažemo da postoji opozicija retrogradnim političkim snagama i da ta opozicija nema namjeru pasivno posmatrati politički i ekonomski kolaps koji slijedi.
U tom smislu, nema bolje prilike da se takva poruka pošalje od zajedničkog bojkot popisa od strane crnogorskih i manjinskih partija. Popis će označiti početak rada nove vlade, bilo bi i praktično i simbolično važno delegitimisati njen prvi veći poduhvat. Manjine u Crnoj Gori su znale štititi svoje interese kako na izborima tako i nakon njih. Ako su imali dovoljno integriteta da odbiju saradnju sa DF-om, ne vidim zašto bi sada istima dali legitimitet podržavanjem unilateralno organizovanog popisa.
Ponavljam, interesima manjina ne može se naštetiti bojkotom popisa. Može im se naštetiti samo učešćem u etničkom inžinjeringu institucije koja je izvor ideologije koja je u pozadini svih međuetničkih sukoba na Balkanu – Crkvi Srbije.
Antena M: Kako Vam se čini dinamika organizovanja bojkota? Dosta je vajkanja da se kasni.
Batrićević: Reakcije crnogorskih partija u posljednje dvije sedmice jesu ohrabrujuće, kao i činjenica da su ti istupi bili rezultat dogovora sa nepolitičkim organizacijama. Mislim, međutim da se u narednim danima mora ubrzati cijela stvar.
Partije imaju svoju unutrašnju dinamiku, ali ja ne vidim razlog za prećerano prebiranje unutar svake od partija i svojevrsni ping-pong između partija i njihovih glavnih odbora i predsjedništva. Nažalost, nemamo vremena za taj „višak demokratije“.
Ako se slažemo da stvar ovako stoji, mislim da se koliko śutra može izaći sa stavom da popisa neće biti u opštinama u kojima postoji saglasnost. To bi, vjerujem, motivisalo i ostale da se priključe. Jednostavno niko ne želi da bude sam u ovome. Odgovornost je na crnogorskim partijama da povuku prvi potez, pokažu da za to imaju hrabrosti i političke mudrosti i da ostatak vremena ulože u omasovljavanje cijele akcije i koordinaciju na terenu. Iz reakcija javnih djelatnika, NVO, intelektualaca jasno je da će za takav potez imati široku društvenu podršku.
Nema vremena za oklijevanje.
