Na konkurs, raspisan 22. januara, prijavilo se šest kandidata: Zoran Vukićević, Beganović, Nerma Dobardžić, Muhamed Ðokaj, Jovan Kojičić i Sanja Maslenjak.
Beganović je, odgovarajući juče na pitanja poslanika kazao da, povodom neažurnosti u Ustavnom sudu, sudija može samo da radi i postupa u predmetima, te da je organizacija te institucije u nadležnosti suda.
On je istakao da Ustavni sud ima probleme sa kadrovima, odnosno pripravnicima i dodao da, prema njegovim informacijama, u toj instituciji trenutno nema nijednog.
Beganović je još kazao i da je, prema spisku zaposlenih u Ustavnom sudu, za koji je nemoguće utvrditi kada je napravljen, jer nema ni datuma ni protokolarnog broja, zaposleno 18 savjetnika. Međutim, kako je istakao, prema njegovim informacijama jedan dio njih već neko vrijeme ne radi tamo, kao i da u posljednjih pet godina uopšte nije bilo prijema novih savjetnika.
Kada je riječ o ogromnom broju ustavnih žalbi, Beganović je kao rješenje predložio svojevrsnu trijažu predmeta, kako bi se klasifikovali, jer je siguran da postoji veliki broj žalbi više subjekata koji se odnose na iste pravne stvari.
Beganović je odgovarajući na pitanja kazao i da je konkurisao za sudiju Višeg suda u Bijelom Polju, ali da zbog odluke Sudskog savjeta sudije sudova za prekršaje mogu napredovati samo u Viši sud za prekršaje.
On je istakao da se na tu odluku žalio Upravnom sudu i da je na taj način poništio, ali da Sudski savjet, iako je prošlo duže od godinu i po, još nije reagovao po toj presudi Upravnog suda.
Beganović je ocijenio i da rad Ustavnog suda nije dovoljno transparentan, ukazujući da ne pamti da je neki sudija tog suda održao konferenciju za medije, ocjenjujući i da bi neke sjednice morale biti otvorene za javnost.
Beganović, koji je od 2015. godine predsjednik bjelopoljskog Suda za prekršaje, prošlog ljeta je dospio u fokus javnosti zbog kontroverznog slučaja u kojem je Kolašinki koja je napadnuta u tom gradu od stranog državljanina, u presudi izdao opomenu i nalog da plati dio sudskih troškova i tumača, jer ga je udarala u samoodbrani.
On je tada ukazao na činjenicu da je postupajući državni tužilac procijenio da nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, pa je Uprava policije podnijela prekršajne prijave, na osnovu čega je postupao i donio presudu, ističući da nije na Sudu za prekršaje da utvrđuje propuste drugih organa.
Beganović je povodom tog slučaja saopštio i da favorizovanje jedne strane u postupku, dok sudećeg sudiju „razapinju“ po medijima i upućuju mu uvrede i prijetnje po društvenim mrežama, nije ambijent nezavisnosti suda i samostalnog odlučivanja kao treće grane vlasti.
