Jedan od osnovnih zadataka SPC je, navodi Belada, da uništi Crnogorsku pravoslavnu crkvu, što podrazumijeva i prisvajanje kompletne istorije CPC.
On smatra da SPC, sprovodeći svetosavski slogan, uvijek stavlja znak jednakosti između pravoslavlja i srpstva.
„To znači ekskluzivno pravo SPC da se možemo krstiti samo u srpskoj crkvi i biti vjernik te crkve. To predstavlja klasičnu diskriminaciju i primjer kršenja međunarodnih standarda u sferi vjerskih sloboda. Po zakonu i međunarodnim standardima, vjersku organizaciju može činiti do deset članova, odnosno vjernika. Prema tome, imala ona deset članova ili deset hiljada, po međunarodnim standardima mora se sprovoditi jednak tretman i status. Njihova hegemonija oduvijek podrazumijeva nestanak CPC − zato je i nazivaju sektom i priznaju postojanje samo SPC”, poručio je Belada.
Cilj je, kaže Belada, da se SPC „na mala vrata” proglasi kao tradicionalna crkva u Crnoj Gori.
„U Srbiji SPC ima kontinuitet od 1836. godine, a u Crnoj Gori je osnovana tek 1921. CPC je definisana Ustavom Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine. Žele da „kćerka bude starija od majke”. I CPC je podnijela zvaničan zahtjev da se sa njom, kao registrovanom vjerskom organizacijom, potpiše ugovor o međusobnim odnosima, kao što treba da se potpiše sa SPC. Međutim, Vlada još uvijek nije dala odgovor na to pitanje, a njihove izjave su pune priče o sprečavanju diskriminacije”, zaključuje Belada.
S druge strane, advokat Dragan Šoć smatra da SPC jeste tradicionalna jer, tvrdi, ima dugo postojanje i djelovanje u našoj državi.
„SPC je po mom mišljenju vrlo tradicionalna. Ona na području Crne Gore djeluje vjekovima u obliku svojih episkopija − prevashodno Zetske episkopije, zatim Crnogorske, pa Crnogorsko-primorske. Postoji od kako je osnovana prva episkopija na Miholjskoj prevlaci 1219. godine”, rekao je Šoć za Gradski portal.
Za njega Crnogorska pravoslavna crkva nije tradicionalna jer, kako navodi, djeluje od dana kada je upisana u listu nevladinih organizacija.
„CPC se može svrstavati kako hoćete, ali ona nigdje nije prepoznata kao tradicionalna. Da bi nešto bilo prepoznato, pravno ili kanonski, mora imati neki legitimitet. Ne znam ko je prepoznao na taj način CPC”, kaže Šoć.
Komentarišući navode iz lista „Pobjeda” da Temeljni ugovor sa SPC sadrži član u kojem se decidno navodi „da se ne može graditi niti jedan vjerski pravoslavni objekat u Crnoj Gori bez saglasnoti nadležnih iz SPC”, Šoć ističe da se mora znati sadržina ugovora i da se on, ukoliko sadrži nešto što je protivno Ustavu, može osporiti.
„Temeljni ugovor će u jednom momentu morati da bude dostupan javnosti. Nijedan ugovor nije završen ukoliko ga ugovorne strane ne potpišu. U pravu je to tako do posljednjeg momenta, dok ne prođe procedura koju predviđaju ugovorne strane”, objašnjava Šoć.
Zaključuje da nije na državi da određuje nazive i da se miješa u unutrašnje ustrojstvo vjerskih zajednica.
