Zahvaljujući parlamentarnoj većini, 2024. godina je bila jedna od najtežih i najdestruktivnijih za Crnu Goru, a zaključena je svojevrsnim ustavnim pučem. Pokazalo se i da tijesna saradnja sa eksponentima „načertanijske“ politike ne dovodi do urušavanja, već jačanja te politike - na štetu građanske i progresivne Crne Gore.
To je u intervjuu za Pobjedu kazao Vatroslav Belan, jedan od lidera Evropskog saveza i predsjednik Liberalne partije. Sumirajući godinu za nama, istakao je da se aktuelna vladajuća većina održava na veoma lošim polaznim osnovama.
„Kohezioni faktor je opravdani strah da će na vanrednim parlamentarnim izborima doživjeti poraz. Tačke razdvajanja su u međusobnim borbama za fotelje i pozicije političke moći, makar i prividne. Problemi nastaju samo kada jedni drugima upadnu u zone partikularnih interesa“, dodaje on.
Podsjeća da se sve češće čuju „instrukcije sveštenika Srpske pravoslavne crkve za koga je potrebno glasati“.
„Dokle god ne budu potpuno poražene, srednjovjekovne teokratske i kleronacionalističke organizacije će koristiti ogromna finansijska sredstva i svu logistiku iz Moskve, Beograda i Banjaluke da razgrade građansko biće Crne Gore“, precizirao je Belan.
Smatra da su vanredni izbori prijeko potrebni, a kao ilustraciju navodi konferenciju za novinare premijera Milojka Spajića povodom nedavnog masovnog ubistva na Cetinju.
„Nakon svih bezumnosti koje je tada izgovorio, ko vjeruje da je taj čovjek - ili bilo ko iz vladajuće garniture - sposoban da ozbiljno vodi državu? Njihov brzi odlazak sa političke scene je preduslov napretka Crne Gore i stabilizacije društvenih, ekonomskih i političkih prilika“, zaključuje sagovornik Pobjede.
Kako vidite promjene u odnosima političkih snaga u Crnoj Gori tokom 2024. godine?
Belan: Neupućeni bi na osnovu broja poslanika parlamentarne većine zaključio da u Crnoj Gori funkcioniše stabilna vlada, koja upravlja mirno i harmonično. Kada bi još vidio da je tokom mandata značajno povećana podrška partija, koje su zatim ušle u Vladu, to bi ga dodatno navelo na krivi zaključak o stabilnosti političke scene u našoj državi.
Ipak, zahvaljujući parlamentarnoj većini, godina za nama je bila jedna od najtežih i najdestruktivnijih po politički i ustavni sistem, te građanski koncept društva. Zaključila se svojevrsnim ustavnim pučem u kojem je parlamentarna većina odlučila da jedan skupštinski odbor preuzme ingerencije Ustavnog suda.
Jasno je da je 44. vlada sa sva 33 ministra izuzetno nestabilna i da se to preliva na crnogorsko društvo. Građani rezultatima lokalnih izbora šalju poruku da vladajuća većina ubrzano gubi podršku – posebno PES-a i Demokrate, koji su se predali antievropskom bloku oko bivšeg DF-a, pod liderskom palicom Andrije Mandića i kišobranom Aleksandra Vučića.
Pokazalo se i da tijesna saradnja sa eksponentima „načertanijske“ politike ne dovodi do urušavanja, već jačanja te politike - na štetu građanske i progresivne Crne Gore. Ulazak BS u Vladu to nije promijenio: sve što Andrija Mandić zamisli, to se i odvija, a BS i albanske partije tome samo daju „proEU“ celofan.
Što je, po Vama, najbitniji kohezioni faktor, a što ključna tačka razdvajanja brojnih stranaka koje čine vlast?
Belan: Kohezioni faktor je opravdani strah da će na izvjesnim vanrednim parlamentarnim izborima doživjeti poraz od strane građanske, proevropske opozicije. Dobro znaju da su na vlast 2020. godine došli na besramnoj podvali koja se bazirala na dva stuba. Nosilac prvog je bila SPC koja je kreirala logističku i ideološku šemu za manipulaciju vjerskim osjećajima narativom o ugroženosti. Drugi stub je bio kreiran na temama o navodnoj borbi protiv korupcije, kriminala, partitokratije, nepotizma i obećanjima o ubrzanom ekonomskom razvoju i blagostanju. Oba stuba su se pokazala šupljima, što se najbolje vidi u bezbjednosnom sektoru. Ali moralo je doći do regresije u društvu kako bi građani osjetili da su prevarni.
Tačke razdvajanja se nalaze u međusobnim borbama za fotelje, funkcije, sinekure i pozicije političke moći, makar i prividne. Problemi nastaju samo kada jedni drugima upadnu u zone partikularnih interesa, političke i upravljačke feude koji su podijelili i dogovorili da ih neće preuzimati.
Formiranje vlasti u Podgorici je to još jasnije pokazalo. „Pokret za Podgoricu“ je cijelu krizu gradske vlasti, izbore i svu postizbornu retoriku očigledno kreirao radi dobijanja jednog zamjeničkog mjesta i kontrole nekoliko javnih ustanova i preduzeća.
Primjer je i ponašanje Demokrata, prvenstveno ministra Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade Alekse Bečića u slučaju masovnog ubistva na Cetinju i šarade od „organizovane“ potrage za ubicom Alijom Bajlagićem. Ni zrna ne osjećaju, ne pada im na pamet da daju ostavku i povuku se.
Dakle, u tom jatu radi se po agendi Andrije Mandića, tancuje u ritmu „Sprem' te se, sprem' te, četnici“, ali svim konstituentima vlasti ne smetaju ni on, a ni muzička podloga dok su fotelje tu.
Zbog čega je dio vlasti u 2024. godini pokrenuo, između ostalog, pitanja izmjene Ustava, zapošljavanja po nacionalnom ključu, kapele Karađorđevića na Lovćenu i ustupanja artefakata i nekretnina SPC u Crnoj Gori?
Belan: „Srpskom svetu“ se žuri, jer mu naruku ne idu ambiciozni planovi EU da Zapadni Balkan i da Crna Gora do kraja decenije postane članica EU. Ulazak Crne Gore u EU bio bi posljednji ekser u kovčeg načertanijskih i SANU planova, a srpskom narodu u Srbiji pokazao da su ga lideri četiri decenije varali, zamajavali, vodili stranputicom. E zato su potrebne sve ove razarajuće teme - odmah i sada, kako bi se od Crne Gore napravila nestabilna zemlja, koja nije riješila identitetska pitanja i ne može da se fokusira na obaveze iz EU agende.
Ideolozi „srpskog sveta“ će u pokušajima da konačno poraze Crnu Goru igrati na tridesetogodišnji oprobani recept ugroženosti, pokušavaće da crnogorsko građansko biće dezintegrišu i podijele ga u etničke torove, izazivaće loše odnose sa Hrvatskom, BiH, Albanijom i Kosovom, govoriće o pravima naroda, a ne građana i pojedinaca, u prvom planu biće teme koje će skretati pažnju sa suštinskih reformi, a Crnu Goru ostavljati da se prevrće u balkanskom glibu i u narednim decenijama.
Da li je Crna Gora tokom protekle godine pokazala da je dalje ili bliže idejama građanskog, sekularnog društva? Kako na sve to reaguju državne institucije i, posebno, predsjednici države, Vlade i Skupštine?
Belan: Građanska Crna Gora je žilava i opstaje. To pokazuju i protesti protiv seksualnog uznemiravanja učenica i sramnog ponašanja uprave Gimnazije „Slobodan Škerović“. Iako pod izazovima zbog enormnog rasta uticaja SPC na političke i društvene tokove, i dalje smo bliži građanskom i sekularnom društvu. Ali dokle god ne budu potpuno poražene, srednjovjekovne teokratske i kleronacionalističke organizacije će koristiti ogromna finansijska sredstva i svu logistiku iz Moskve, Beograda i Banjaluke da razgrade građansko biće Crne Gore. Tome doprinose predsjednici države, Vlade i Skupštine, svaki na svoj način; Milatović iz nedoraslosti i nespremnosti da im se odupre (u Podgorici je pokazao da to ni ne želi), Spajić iz nepodnošljivog nivoa šarlatanstva, a Mandić jer mu je to višedecenijska politička agenda.
Do par dana prije nove godine, davali smo šansu predsjedniku Milatoviću da se ispravno pozicionira. Tinjala je nada da se u korist Crne Gore i njene evropske perspekitive i on bez straha otrgne onima koji mu šalju upozoravajuće, a besmislene poruke „Srbi su te izabrali“, te da razumije kako je Crna Gora na prekretnici i da popravnog nema. On je tu šansu propustio. Za Spajića je kasno, jer njegova politička tvrdoglavost ne ostavlja nadu, iako uvijek priželjkujem „kopernikanski obrt“ da on i PES postanu dio rješenja. Ali na primjeru predsjednika Milatovića - sumnjam.
Sve češće čujemo instrukcije SPC sveštenika građanima za koga je potrebno glasati, čak i na lokalnim izborima. Demokrate, SNP i DF, kada nemaju što ponuditi građanima, snimaju spotove u kojima obilaze manastire, razgovaraju sa sveštenstvom, pozivaju se na većinu i tekovine 30. avgusta. Vlast koja se bazira na tim temeljima ne može graditi sekularno društvo i nije proevropska.
U slučaju većeg pritiska prosrpskog i proruskog dijela vladajuće većine na političku situaciju u zemlji, što smatrate da manjinske partije u vlasti moraju učiniti?
Belan: Jednostavno – napustiti Vladu, parlamentarnu većinu i izazvati vanredne izbore. Nema tu neke filozofije. Naravno, radi se o političkim subjektima koji imaju pravo da politički djeluju onako kako smatraju da je najbolje za njih, ali imam pravo biti razočaran što su svjesno i svojevoljno odlučili da budu dio procesa koji je od Andrije Mandića učinio uticajnu figuru i omogućili mu da sa pozicije predsjednika Skupštine sprovodi destruktivnu politiku prema građanskoj i evropskoj Crnoj Gori.
Opozicija mora nastaviti raditi sve ono od prethodnih sedmica - još i više, još odlučnije. Jer, „sto na kojem igraju“ Mandić, Spajić i njihovi koalicioni partneri se mora prevrnuti.
Što je preduslov da naredne dvije godine, koje treba da obilježi intenziviranje i završetak pristupnih pregovora Crne Gore sa EU, gledamo s više optimizma?
Belan: Vanredni parlamentarni izbori, naravno. Ne radi usporavanja, već ubrzavanja EU integracija i dostizanja zajedničkog cilja - Crna Gora u EU do kraja decenije. Nakon iskustva koje građani imaju sa vlastima od 2020, a posebno sa 44. vladom, realno je očekivati da dođe do pozitivnog restarta. To znači da natpolovičnu podršku dobiju partije koje su istinski građanske, proevropske i patriotske, da se zatvore priče o dvojnom državljanstvu, kapeli na Lovćenu, promjeni Ustava, etnofederalizaciji Crne Gore i njoj kao dijelu „srpskog sveta“.
Ako nekome nije jasno zašto je to ključni uslov, neka ponovo pogleda konferenciju premijera Spajića na kojoj se 3. januara naciji obratio povodom masovnog ubistva na Cetinju. Nakon svih bezumnosti koje je tada izgovorio, ko vjeruje da je taj čovjek - ili bilo ko iz vladajuće garniture - sposoban da ozbiljno vodi državu? Njihov brzi odlazak sa političke scene je preduslov napretka Crne Gore i stabilizacije društvenih, ekonomskih i političkih prilika.
Kako ocjenjujete opozicione snage na kraju 2024. godine?
Belan: Vanredni parlamentarni izbori u 2025. godini su nam nasušno potrebni, a tu činjenicu ne može sakriti ni odluka grupacije oko predsjednika Jakova Milatovića da formiranjem vlasti u Podgorici sa tandemom Mandić – Spajić, i tako ostane u svom „jatu“.
Opozicija se konsolidovala, djeluje odlučnije i spremnije da preuzme odgovornost i društvo vrati u normalnije tokove. Pozdravljam njihove aktivnosti kojima pokazuju da neće proći naum parlamentarne većine predvođene Mandićem o dezintegraciji države.
Ohrabruje i činjenica da podrška izvornim građanskim, proevropskim i državotvornim partijama u opoziciji raste, a dozvolite da istaknem i formiranje ES - nadstranačke platforme i najboljeg odgovora na pokušaje uništavanja politički organizovane građanske i progresivne svijesti. ES će biti važna karika u svim pozitivnim promjenama koje su nam prijeko potrebne.