Tri su godine od ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija na Cetinju.
I premda bi u drugačijim okolnostima to bila puka crtica u istorijskom kalendaru, 5. septembar 2021. ostaće jedan od onih događaja koji su duboko podijelili ionako debelo suprotstavljene strane u Crnoj Gori.
Taj datum pamtiće se ponajmanje po vjerskom obredu u Cetinjskom manastiru, a u nastavku podsjećamo na doba koje mu je prethodilo, na posljedice, ali i na poruke pojedinih političkih aktera koji očito iz 5. septembra nijesu izvukli zaključke. Ili možda – upravo i jesu.
Krivokapić najavljivao kako će doći na Cetinje bez obezbjeđenja
Da je Joanikijevo ustoličenje na Cetinju u pripremi, postalo je izvjesno krajem jula, a potvrđeno u uvodnim danima avgusta. Nedugo zatim, sve je ozvaničeno i iz – vrha Vlade.
“Taj događaj ne mogu spriječiti pojedinci kojima čitav život nešto smeta. Ja vam tvrdim doći ću na Cetinje bez obezbjeđenja. Neka svaki komita koji ima nešto protiv mene, lično mi kaže šta sam ja to uradio protiv Crne Gore, a to što se njemu ne sviđa moj izgled to je njegov problem”, poručivao je tih dana premijer Zdravko Krivokapić.
Tenzije su dizane iz vlasti, ali i iz suprotnog tabora. Opozicija je oštro reagovala, a oglasio se i tadašnji predsjednik države Milo Đukanović.
“Nadam se da neću biti u situaciji, a moraću da budem ukoliko se apel ne uvaži, da 5. septembra i sam budem prisutan na Cetinju gdje je većinska Crna Gora i gdje se brani čast i dostojanstvo naše države”, rekao je on.
Tadašnji predsjednik Skupštine Aleksa Bečić naglašavao je da “svi građani Crne Gore sa ljubavlju i poštovanjem dočekaju Joanikija”.
Povodom ustoličenja, Skupština Prijestonice Cetinje organizovala je vanrednu sjednicu, a sastajalo se i Vijeće za nacionalnu bezbjednost.
“Država garantuje da će sve proteći mirno”, govorio je tih dana Dritan Abazović, koji je u to vrijeme obavljao funkciju vicepremijera.
“Separatisti sa Kosova i ekstremisti iz BiH”
Tenzije su dizane i iz susjedstva.
"Na Cetinju će haos praviti albanski separatisti sa Kosova i ekstremisti iz BIH", najavljivali su srpski mediji.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić isticao je kako još nije donio odluku o tome da li će prisustvovati ustoličenju, iako ga je SPC pozvala da zvanično bude gost.
“Treba odustati od Cetinja i otići tamo gdje je manje rizika”, sa druge je strane poručivao bivši crnogorski premijer Duško Marković.
Dvije sedmice uoči najavljenog ustoličenja, na Cetinju je, ispred Lovćenske vile, održan veliki protestni skup, a kako se 5. septembar bližio, tako je atmosfera polako dostizala tačku usijanja.
Zapravo, još od petka veče, 3. septembra, u prijestonici je vladalo opsadno stanje – policija je već tada bila vidljiva na izlazima iz grada, gdje je legitimisala ljude.
Masovna okupljanja počela u subotu ujutro
Masovna okupljanja građana počela su u subotu u jutarnjim satima. Prvo u Njegoševoj, te na Dvorskom trgu, koji je bio zabarikadiran – ispod policijskih kordona bile su ograde, a ni na drugim prilazima Cetinjskom manastiru nije bilo drugačije.
Tokom dana, dogodila su se dva incidenta. Prvo je grupa demonstranata srušila ogradu na trgu. Nakon toga, kod stare vatrogasne stanice na izlazu iz grada došlo je do sukoba građana i policije. Tom prilikom ispaljen je i suzavac. No, građani su uspjeli da se ‘probiju’ do kružnog toka i dalje ka magistrali prema Podgorici.
Upravo tamo, u mjestu Kruševo ždrijelo, nedaleko od Belvedera, istovarene su gume, a veća grupa građana se grupisala – gdje će provesti ostatak dana, pa i sljedeću noć. Na sličan ili isti način, građani su se kasnije okupili i na prilazu Cetinju iz pravca Budve, ali i iz pravca Katunske nahije.
U Podgorici veselje, u manastiru sumnjiva lica
U isto vrijeme, u Podgorici su vladale mnogo drugačije slike. U glavnom gradu dočekivan je patrijarh SPC Porfirije – na ulicama su kolone učesnika pjevale pjesme o Kosovu, ispred samog hrama bili su gotovo svi Vladini funkcioneri, a bilo je i građana koji su pozirali kamerama sa – crnim četničkim zastavama.
Ništa manje zanimljivo tog dana nije bilo ni u Cetinjskom manastiru. Tamo su, u pratnji sveštenika, stizale grupice ljudi, govorilo se kako je među njima i komandir Kobri, no svakako će dan kasnije biti pojedini crnogorski policajci. Uz njih, bilo je tamo i nekoliko desetina ‘civila’.
U gluvo doba noći, dok su građani bili na barikadama, pri čemu je i dalje bilo potpuno neizvjesno na koji će način Joanikije i Porfirije stići na Cetinje, oglasile su se Demokrate.
“Ukoliko Uprava policije ne obezbijedi poštovanje osnovnih ljudskih prava i prava na slobodu vjeroispovijesti, te se ustoličenje Mitopolita crnogorsko-primorskog Joanikija zbog ometanja vjerskog obreda ne održi na Cetinju, kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora treba da podnese odgovornost”, saopštili su oni u ponoć.
Na drugoj blokadi – onoj iz pravca Budve – mehanizacija privatne kompanije tadašnjeg predsjednika opštine Budva Marka Carevića uništavala je automobile građana.
Grad se gušio u dimu, razlog reakcije - nepoznat
U prasak zore najprije je došlo do incidenata na Dvorskom trgu. Tamo je u šest ujutro policija bacila suzavac na okupljene građane – pri čemu do ovog dana nije obrazloženo zbog čega je to urađeno. Bio je to samo uvod – kasnije će se čitavo središte Cetinja gušiti u dimu, postalo je tog jutra neizdrživo i građanima koji nijesu učestvovali u demonstracijama, a koji su bili u stanovima i kućama.
Suzavci su bacani i ispred zgrade Prijestonice Cetinje, ispred Vlaške crkve, te se svih narednih dana sasvim opravdano postavljalo pitanje čemu tako neumjerena reakcija organa reda.
No, sve je postalo jasnije onima koji su pratili šta se dešava na Vladičinoj bašti. Tamo je sletio helikopter Vojske Crne Gore, a iz njega su, između ostalih, pod pancir ćebadima izašli Joanikije i Porfirije. Obred je trajao kratko, teško je da je tog jutra u Cetinjskom manastiru bilo ičega što bi moglo djelovati kao svečarsko ili ceremonijalno, a potom su se letilicom odmah vratili u Podgoricu.
‘VAR soba’, dezinformacije i opasni medijski spinovi
Pamtimo iz tog sumornog jutra čuvenu ‘VAR sobu’ u Vladi Crne Gore.
Iako je obećao kako će doći na Cetinje bez obezbjeđenja, Krivokapić je na kraju ipak iz udobnosti svoje kancelarije pratio haotične slike iz prijestonice, i to u društvu tadašnjih ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića i Olivere Injac, poslanika Moma Koprivice i Marka Milačića, ali i direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Vukšića.
Pamtimo i pokušaje niza medijskih spinova, među kojima je jedan bio gotovo jeziv. Tek ‘oslobođena’ Radio televizija Crne Gore oko devet sati je javila da na Cetinju građani pucaju u policiju.
Kako se ispostavilo, to je bila dezinformacija – baš kao i vijest o tome da je policija na Dvorskom trgu reagovala pošto je na nju bačen molotovljev koktel. Pokušavali su tu tezu da ‘dokažu’ i Abazović i pojedini podgorički mediji, ali bezuspješno. U šest ujutro na glavnom cetinjskom trgu nije bilo nikakvog molotovljevog koktela.
Doduše, prva je manipulacija stigla upravo iz Krivokapićevog kabineta. Jer, on je u nedjelju ujutro prvi saopštio da su demonstranti gađali policiju molotovljevim koktelom.
Dok je nagrađivao, Krivokapić nije shvatao da mu se Vlada raspada
Nakon 5. septembra, jedini ko je bio zadovoljan – uz sveštenstvo SPC – bješe upravo Zdravko Krivokapić. Dok su još izvlačeni zaključci iz sumornih cetinjskih dana, tadašnji je premijer donio odluku da sa 900.000 eura iz budžeta nagradi policajce koji su tog vikenda bili u prijestonici.
Nije Krivokapić tih dana razumio kako su dešavanja na Cetinju zapečatila sudbinu njegove Vlade, kojoj će uskoro biti izglasano nepovjerenje.
I dok je Joanikije i danas mitropolit SPC, pri čemu stoluje na Cetinju, pojam Belveder postao je u neku ruku simbol – uostalom, odete li i danas na utakmicu reprezentacije, čućete navijače koji uzvikuju naziv tog mjesta.
I Abazović doživio Krivokapićevu sudbinu
Godinu kasnije, SPC će od Vlade, tada predvođene Abazovićem, dobiti još jednu uslugu – gotovo u tajnosti, potpisan je Temeljni ugovor.
Uskoro će i Abazović doživjeti sudbinu nalik Krivokapićevoj. Nakon izbora prošle godine postaće suvišan onima koji bez njegove podrške 30. avgusta nijesu mogli formirati vlast.
Sada je za pitanja koja dijele zadužen Mandić
A Cetinje je i dalje suočeno sa kontroverznim idejama vlasti, koja je u još većoj mjeri skrenula udesno nego sve prethodne. Ovog puta, predsjednik Skupštine Andrija Mandić ‘revitalizuje’ ideju gradnje kapele na Lovćenu – što je još jedan momenat koji duboko dijeli građane Crne Gore, a što na naročit otpor nailazi upravo u prijestonici.
Tek je i tada i sada jedna matrica ostala ista – upravo oni, koji sa pozicija moći potežu pitanja koja dijele i podstiču napetost u društvu, neprekidno ponavljaju kako su “pomirili Crnu Goru”…
