Podaci ukazuju da je u ovoj opštini poslije Drugog svjetskog rata, i to uglavnom punim kapacitetom, radilo oko sto mlinova koji su, koristeći vodenu snagu, zrna žitarica pretvarali u brašno. Mještani beranskih sela ističu da su od brojnih mlinova ostali samo oronuli objekati i sjećanje na minula vremena kada su vodenice radile punom parom.
"Nekad je u našim krajevima svaka stopa zemlje bila obrađena. Hljeb se pravio isključivo od žitarica koje su uzgajane ovdje na plodnim oranicama vrijednih domaćina. Zato je bilo dosta i mlinova na našim rijekama. Međutim, kako je vrijeme odmicalo svi ti mlinovi su prestali sa radom, jer su se njive polako pretvarale u livade, dok je narod masovno napuštao ove krajeve. Tako su se vodenice potočare praktično preselile u prošlost", navodi Miloš Raković, predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.
Među rijetkim koji su u poslednje vrijeme, shvatili da neiskorišteno vodeno bogatstvo predstavlja razvojnu šansu sjevera je Radomir Cimbaljević uzorni domaćin iz sela Dapsiće. On je prije desetak godina na svom imanju sagradio moderni objekat u kojem je, koristeći potencijale Dapsićke rijeke, instalirao postrojenje za mljevenje žita i proizvodnju električne energije.
"Nekad na Dapsićkoj rijeci postojalo 16 vodenica potočara i sve su one prestale da rade. Ja sam na mjestu jedne od starih vodenica podigao novi moderni mlin. S obzirom na to da nemam neku posebnu konkurenciju mlin dobro radi, jer ja sijem dosta žitarica, a i ljudi sa strane donesu da im sameljem žito. Međutim, činjenica je da nema ni približno zasijanih površina kao nekada", navodi Cimbaljević.
Mještani Šekulara istilu da je prava šteta što su nekadašnji mlinovi uništeni i što se sve manje pažnje poklanja domaćim vrijedostima.
"Nekad je u Šekularu svako bratstvo imalo jednu ili više vodenica. Ispred tih mlinova bivalo je mnoštvo ljudi koji su čekali da dođu na red kako bi samljeli žito. Bilo je to vrijeme kad se nije išlo u prodavnice za po kilo hljeba, nego kad su se ljudi prehranjivali sa svojih imanja. Danas od tih mlinova nema ništa, dok nekadašnje njive urastaju u korov i šiblje. To je zaista prava šteta. Svakako da se treba uklapati u savremene tokove, ali isto tako treba njegobati vjekovne vrijednosti", ističe mještanin Vlajko Labudović.
Spoj tradicionalnog i modernog
Radomir Cimbaljević smatra da vodotoci u beranskoj opštini daju izvanredne preduslove za realizaciju različitih projekat koji mogu biti od velike koristi za lokalno stanovništvo.
"Iskoristio sam rijeku za pokretanje mlina, ali i za proizvodnju struje za elektrifikaciju objekta i druge sitnije potrebe. Htio sam da sve bude prirodno. Tako sam pronašao dva vodenička kamena koja stara sigurno preko 150 godina. Radi se o specijalnim kamenjima koje su u posebnim majdanima glijetima obrađivali naši preci i kasnije ih koristili za mljevenje žita. To je spoj tradicionalnog i modernog gdje instalira liniju proizvodi brašno vrhunskog kvaliteta.Mislim da su ovakvi projketi dobra šansa i za razvoj turizma i proizvodnju zdrave hrane", ističe Cimbaljević.
