Operacija „preglasavanje SDP“, sprovedena u srijedu mašinerijom depesovaca i narodnjaka, obavljena je precizno i bez anestezije, da pacijenta baš zaboli.
Ukratko: svi amandmani na Statut Glavnog grada koje su podnijeli odbornici SDP-a, glasovima nove odborničke većine DPS+NS+DSS ekspresno su odbačeni i usvojena je verzija Statuta koju je inicajalno predložila odbornička grupa Demokratske partije socijalista.
Iako iz DPS-a nijesu javno navodili motive za naprasnu bliskost sa narodnjacima, bilo je jasno da gradonačelnik Mugoša demonstrira silu nad manjim koalicionim partnerom. I uzvraća udarac: kad već koalicioni partneri nijesu prihvatili Slavicu Maraš za sekretara Glavnog glada i kad su već socijaldemokrate baš namjerile da učine javnim svaki ugovor koji prvi operativac Glavnog grada sklopi sa privatnicima – gradonačelnik i njegovi partijski saborci su odlučili da pokažu kako mogu odlučivati i bez Konjevića i bez Suhiha i, uopšte, bez svih socijaldemokratskih glasova.
Djelovalo je zaista tragikomično pozivanje narodnjaka Guberinića na stranačke principe u času dok je davao podršku Demokratskoj partiji socijalista, stranci koju je, koliko juče u izbornoj kamanji, proglašavao „korumpiranom i nacionalno ostrašćenom“. I sam Guberinić se nekako čudno osjećao dok priča o moralu a sa njim gradonačelnik mlati u parlemntu kao političkom batinom. No, kako god djelovalo, posao je odrađen. Koalicioni lomovi: Kako se i očekivalo, tek što je prekinuta sjednica gradskog parlamenta, uslijedile su oštre riječi i brojne političke prijetnje.
Predsjednik gradskog parlamenta, socijaldemokrata Raško Konjević, je odmah Miomira Mugošu prozvao „odlazećim gradonačelnikom“ aludirajući da SDP u septembru iduće godine neće dati „zeleno svjetlo“ za izbor Mugoše za prvog čovjeka Podgorice. Na drugoj strani, znajući da je septembar daleko Mugoša je uzvratio najavom da bi podgorički DPS mogao, ako im partneri iz SDP-a ne budu malo ljubazniji, čak i da podrži inicijativu o smjeni Konjevića koju najavljuju odbornici Kadićeve Demokratske srpske stranke i Popovićeve Narodne stranke.
Medijima dobro došla senzacija: „Koalicija je na aparatima“; „DPS-SDP većina pred kolapsom“ – samo su neki od dnevnih naslova sa sjednice Skupštine Glavnog grada kojima se najavljuje raspad koalicije DPS-a i SDP-a.
Koalicioni opstanak: Sasvim logične medijske najave. Stvarajući savez sa odbornicima političkih antipoda - narodnjaka Ranka Kadića i Predraga Popovića - podgorički DPS jeste napravio radikalan politički zaokret u Podgorici.
Suviše radikalan da bi se mogao ocijeniti prirodnim. Unutar političke vještine ponekad se podrazumijeva i trgovina - ali ne sa principima i nikada na štetu ideja koje su osnova stranačkog djelovanja. Hvatajući se u glasačko kolo sa strankama koje ne priznaju crnogorsku naciju, glasajući protiv amandmana o imenovanju crnogorskog jezika, DPS je u podgoričkom parlamentu pogazio vlastiti izborni program i vlastita izborna obećanja.
Kad se stvari poslože, zaista djeluje kao otvorena najava cijepanja vladajuće koalicije: ovonedjeljno glasanje u gradskom parlamentu liči na nastavak i eskalaciju onog predizbornog suparništva DPS-a i SDP-a, kada su se koplja lomila oko gradonačelnika Mugoše i njegove uloge.
Ništa se, međutim, dramatično desiti neće. Koalicija DPS-SDP će nastaviti da funkcioniše jer ona i nije sklopljena zahvaljujući odluci dr Mugoše ili Raška Konjevića, nego sporazumom samih vrhova partije. Tačnije: dogovorom ljudi na vrhu - Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića. Oba lidera kao i vrhovi njihovih stranaka znaju da bi raspad koalicije u Glavnom gradu bio početak kraja međupartijske saradnje na državnom nivou. To bi, istovremeno, moglo da dovede do vanrednih parlamentarnih izbora a taj se rizik ne isplati ni DPS-u ni SDP-u. Zato u danima koji slijede valja očekivati smirivanje strasti, nakon dodatnih konsultacija u stranačkim odajama.Suštinske štete po državu: Ipak, ovonedjeljni potez DPS-a Podgorice i gradonačelnika Mugoše ne treba gledati isključivo kroz prizmu koalicionih odnosa ili pak kao neki izdvojeni, ljutiti i ishitreni, čin partijskog moćnika kojem je povrijeđena sujeta. istini za volju, teško je shvatiti što je gradonačelnik dobio ovim potezom, osim neke lične zadovoljštine.
Demonstracija moći podgoričkog DPS-a može uzrokovati teže posljedice od prolaznog meteža unutar vladajuće koalicije. Potezi koje je povukao podgorički odbor DPS-a - prave ozbiljnu štetu državi i njenom ugledu.
Prije svega, pokazalo se da su lične netrpeljivosti toliko zaslijepile dr Mugošu i njegove partijske drugove iz DPS-a da se nijesu libili, u cilju preglasavanja SDP-a, da odstupe od crnogorskog Ustava. Glavni grad je ostao jedna od rijetkih crnogorskih opština u kojoj se - zvanično ne poštuje ustavna odredba o crnogorskom kao službenom jeziku u Crnoj Gori. Protivnik moga protivnika ne mora baš uvijek biti poželjan saveznik. Ispada kao da DPS, partija koji se šepuri kao zaštitnik crnogorskog identiteta, može da zažmuri na oba oka na identitetska pitanja, samo kada su u pitanju lični ili grupni interesi partijskih čelnika.
Još je teže prihvatiti protivljenje najjače crnogorske partije inicijativi socijaldemokrata da ugovori koje sklapaju gradonačelnik, rukovodioci lokalne uprave te direktori opštinskih preduzeća moraju biti javni. Javnost rada je osnovna brana korupciji i svako zalaganje da ugovori ostanu tajna prirodno rađa sumnja da, možda, ima nešto - pravno vrlo sporno - u do sada sklopljenim poslovima ako se gradonačelnik Mugoša tako žestoko opire uvidu javnosti.
Cijena pogrešnog postupka: Uostalom, koji su razlozi da Ugovor Vlade Crne Gore o poravnanju sa CEAC-om oko Kombinata aluminijuma Podgorica može biti bez problema i bez saglasnosti ruske strane biti objavljen na državnom sajtu, a ugovori između, recimo, Glavnog grada i kompanije „Carine“ ili „Čelebić“ moraju ostati obavijeni velom tajni i nedostupni odbornicima i javnosti?
Jedan od bitnih uslova koji je Evropska komisija postavila pred Crnu Goru jeste borba protiv korupcije, to je jedan od ključnih sedam zadataka iz Mišljenja EK. Zato će, bez ikakve dileme, pedantni Evropljani u tefter zapisati prošlonedjeljnu odluku podgoričkog parlamenta i podgoričkog gradonačelnika kao upozorenje ili signal da dio ovdašnje vlasti (čitaj: DPS) ne želi, bez dodatnih političkih pritisaka, da poštuje pravila i standarde demokratskih država na koje su se obavezali.
Tako se može desiti da cijena pokazivanja partijske moći postane znatno veća za DPS od kratkotrajne nervoze koju su, izgleda, izazivali amnadmani koalicionog SDP-a. Pitanje je, samo, da li će ceh da plate svi u DPS-u podjednako, samo oni koji su osmislili štetnu igru šurovanja sa programskim protivnicima ili će na kraju crnogorska država biti najveći gubitnik?
Draško ĐURANOVIĆ
