Jakov Milatović je za svoju prvu bilateralnu posjetu odabrao Beograd. Sinoć je potvrđeno da nema odustajanja od te namjere: predsjednik Crne Gore ide na noge Aleksandru Vučiću u prvoj polovini jula.
Izbor Milatovića za prvog čovjeka države Crne Gore je - svi smo tome bili svjedoci - bio proizvod spleta posebnih okolnosti. Da Milojko Spajić nije, pardon, brljao oko svog srpskog državljanstva, danas bi on bio na tom odgovornom mjestu. Ali, čudnovate podudarnosti i sticaji okolnosti se vazda dese - pa su papiri koji su nedvosmisleno potvrdili da je g. Spajić koristio ,,alternativne činjenice” - da upotrijebimo taj čuveni izraz sa početka mandata Donalda Trampa, koji su se ,,slučajno“ niotkuda pojavili.
Tako je g. Milatović, uz zrnce sumnje da tu nije baš sve bilo slučajno, slučajno postao Predsjednik Države - jer je negativni odnos glasača prema DPS bio gotovo istovjetni skup onome koji je želio da Milo Đukanović ne bude više predsjednik.
Budući izabran, g. Milatović, osim nekoliko prozaičnih kurtoaznih rečenica u svom pristupnom govoru (ostaće zabilježeno u povijesti da crnogorski predsjednik nije želio da se ta ceremonija odigra na prijestonom istorijskom Cetinju) koje su obezbjedile formalni kvantum uobičajenih iskaza o ,,predsjedniku svih građana” i slična opšta mjesta, svime što je rekao i učinio od tog trenutka je - potvrdio da je pravi reprezent onih društvenih i političkih snaga kojima je 30. avgust početak nove ere.
32Potvrdilo se to i njegovim ceremonijalno-političkim nastupima, od populističkog govora na Murinu, preko iskaza oduševljenja tzv. “Otvorenim Balkanom”, a još i više u intervjuu bečkom “Standardu”, u kojem je, da niko ne vidi i da se niko ne sjeti, uporedio Crnogorce i Austrijance, koji su, pobogu, istoga porijekla, duha i jezika kao Njemci, odnosno Srbi, pa sve do same činjenice da je ostao potpredsjednik Pokreta Evropa sad! - bez obzira na predizborne, pa i inauguralne najave i obećanja ...
Njegove posjete Briselu (prvo EU, pa onda i NATO, nedavno) potvrdile su da su njegove evropske i evro-atlantske orijentacije ostale u okvirima prigodnih fraza i napamet naučenoh formulacija ... Kada slušamo Slučajnog Predsjednika, kao da ispred sebe imamo studenta koji sve sriče i niže - baš kao što piše u skripti! Koliko od toga zaista shvata i u što od toga što izriče zaista vjeruje - sasvim je drugo pitanje. Deset, kolega, izgovoriće većina profesora, bez oduševljenja, na takve nabubane nizove.
O pravim sadržajima i političkoj suštini tih razgovora u Briselu mogli smo da saznamo čitajući redove - i između redova - onoga što su bile javne komunikacije njegovih briselskih sagovornika. Upozorenje o potpunom zaustavljanju EU integracija, s jedne, i prijateljski savjet i podsjećanje da NATO ne učestvuje u formiranju vlada u zemljama-saveznicama, s druge strane, obilježili su, koliko se dalo shvatiti, posjete g. Milatovića Briselu.
Uzgred budi rečeno: ostalo je nejasno da li je Predsjednik Crne Gore zaista pozvao NATO zvaničnike da dođu u našu zemlju kako bi, zajedno sa njim, ,,odali poštu nevinim žrtvama NATO bombardovanja”. G. Milatović tu treba da bude oprezan: kada se povede ta priča, naši saveznici iz Alijanse neće propustiti da kažu što je njihovu intervenciju izazvalo, a mladi i neiskusni šef države, čak i da na momenat zaboravimo njegova politička i ideološka uvjerenja i ograničenja, bi onda čuo i o žrtvama srpskog terora i pogroma na Kosovu, koji je prethodio i pratio vojni angažman naših saveznika u tom periodu.
Mada bi bilo korisno čuti, ne samo g. Milatoviću i njegovim saveznicima, o porijeklu masovnih grobnica, o masovnim zločinima prema kosovskim Albancima zato što su Albanci, pa i o hladnjačama i šleperima punim ljudskih leševa - kosovskih civila i srpskih vojnika, rasutih po rijekama i jezerima u Srbiji ...
To g. Milatović i njegovi nikada do sada nisu pomenuli.
Predsjednik Srbije, suočen sa protestima u Beogradu i širom Srbije i zategnutom situacijom na sjeveru Kosova - koju sam izazova i zateže - našao je, ovih dana, za potrebno da i javno ismije i, ako ćemo pravo, i uvrijedi predsjedika naše države i gospodina koji više od godinu dana igra ulogu “tehničkog premijera”.
U tom je slučaju - koji, takođe, nije slučajan - sâm Slučajni Predsjednik bio kriv. Naime - predlagati nekakve susrete najviših kosovskih i srpskih zvaničnika u Crnoj Gori - a bez prethodno obezbijeđene saglasnoati i jedne i druge strane (međunarodne faktore da ne pominjemo) - zaista je amaterski. Uz to, daleko je od standarda i načina na koji su se tim osjetljivim stvarima bavili i predsjednik Đukanović, i predsjednik Vujanović.
Ali, da se našalimo: sada predsjednik Milatović ima nove i svježe savjetnike, pa mu se takve omaške neće dešavati.
Odnosno: prije drugih, desiće mu se greška zbog koje pišemo ovaj tekst: predsjednik Crne Gore će prije posjetiti Beograd nego što će posjetiti Cetinje!
Emotivno-psihološko-idelošku matricu takvog reda stvari smo već djelimično objasnili. Prva bilateralna posjeta Srbiji - je sažeti iskaz nove logike vanjske politike koja je sada dominantna u Crnoj Gori. “Srbija je više od susjeda, najbliža, najbratskija, ona je više od ekonomije!” - uzviknuće ili će reći naš Slučajni Predsjednik.
I, kada bude u Srbiji, sa kojom ,,ne treba da postoje granice” i sa kojom ,,dijelimo sve” (kako je to, uostalom, pisalo i u dokumentima Darmanovićevog MVP, prije nego što je, uz stotinu muka i problema, korigovano), naš će predsjednik potvrditi aktuelni falični status i anti-logiku nezavisne i suverene crnogorske države i njenih zvaničnika: ,,lojalni smo saveznici u NATO, čvrsto smo opredijeljeni za evropske integracije”...
Ali ćemo - poći u Beograd, jer nam je tamo najbliži pollitički mentor, koji je protiv NATO, kojega od EU zanimaju samo donacije, koji drži krizu sa Kosovom u stanju usijanja, koji podržava destrukciju u Bosni i Hercegovini i koji se - sâm, sa službama, medijima i sa Crkvom Srbije - vrlo miješa u unutrašnje stvari Crne Gore.
Srećan put u Beograd, Predsjedniče, i zdravo nam se vratio iz tog inostranstva!
