Bilić kaže kako je to veliki hrvatski problem, a njegovu priču potvrđuje i jedan iskusni veterinarski inspektor (podaci poznati redakciji Jutarnjeg Lista). Hrana koja bi na Zapadu, slažu se, morala biti uništena uvozi se i prodaje u Hrvatskoj. Dio proizvođača i trgovaca prodaje meso zamrznuto prije više godina, ali nije navedena godina pakovanja pa se prodaje po cijeni kao da je zamrznuto juče.
Što je još skandaloznije, drugi dio proizvođača kupuje staro, jeftino zamrznuto meso, raspakuje ga i prodaje kao svježe po cijeni kao da je životinja juče zaklana.
Treće, staro zamrznuto meso često se odmrzava i koristi za proizvodnju kobasica, hrenovki, pašteta i ostalih mesnih prerađevina. Zbog toga potrošač nikada ne može biti siguran što jede, odnosno kada je životinja zapravo zaklana, a kada obrađena.
Niko od proizvođača nije dužan, prema hrvatskim zakonima, ali i zakonima Evropske Unije, navesti godinu klanja, pakovanja i zamrzavanja. Jedino što moraju navesti je preporučeni rok trajanja. Kod zamrznutog mesa rok iznosi oko 12 mjeseci, a kod svježega tri dana.
Ni jedan kupac ne može biti siguran, kada uđe u trgovinu ili mesaru, u to koliko je staro meso koje će kupiti.
Nikoga u državi za to nije briga. Ministarstva i inspektorati ponavljaju samo jedno: po zakonu proizvođač nije dužan navesti kad je zapakovano meso jer duboko smrznuto meso nema rok trajanja. I, drugo, nije opasno za zdravlje pod uslovom da je prilikom zamrzavanja meso bilo svježe i zdravstveno ispravno.
Prvi čovjek Hrvatske veterinarske inspekcije Gordan Jerbić tvrdi da je na policama hrvatskih trgovina meso staro najviše dvije godine, a i u tim se slučajevima radi isključivo o divljači.
- U svojoj dugogodišnjoj praksi nikada nisam doživio da se svinjske polovice duboko zamrzavaju. Drugo, navodno je riječ o mesu iz Brazila, što je takođe nemoguće jer Hrvatska posljednjih 15 godina ima zabranu uvoza mesa iz Brazila, kao i EU - kaže Jerbić.
Darko Grivičić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, već godinama tvrdi da su hrvatski građani žrtve i pokusni kunići svjetskih i domaćih trgovačkih lobija.
- Mi smo od ministra Čobankovića i ministra Popijača tražili da nam odgovore ko je taj ko odobrava uvoz hrane. Zanimalo nas je ko je odgovoran za kvalitet i zdravstvenu ispravnost mesa i druge hrane. Dobili smo zapanjujući odgovor: za kvalitet hrane odgovara proizvođač. To znači da neko u Gvatemali ili Argentini odgovara za kvalitet i ispravnost hrane koju jedu hrvatski građani!? Kod nas se samo uzme nekakav bris i odnese na kontrolu da bi se vidjelo je li meso pokvareno. Ali kakvog je kvaliteta to meso i je li cijena tog mesa odgovarajuća kvalitetu, to nikoga ne zanima. Zašto?
Zato što država pogoduje našim i stranim trgovačkim lobijima. Kada bi se uvele sve mjere kontrole hrane, onda bi se pokazalo da je to meso najgoreg mogućeg kvaliteta i tada bi naši seljaci mogli dići cijene svojega mesa.
Međutim, onda bi se srozao standard građana, a to našim političarima i tajkunima ne odgovara. A niko se ne pita što time država radi našim građanima, pogotovo djeci. Sve su češće alergije, karcinomi i druge bolesti. Bio bih sretan da me netko iz Vlade demantuje - tvrdi Grivičić.
Ali, problem ne vidi ministar poljoprivrede Petar Čobanković koji se juče obrušio na novinare ponavljajući da “zamrznuto meso nema rok trajanja”.
- Postavljate mi pitanje gdje ću ja ispasti budala, ali poenta je da naši objekti imaju odobrenja za izvoz u EU, naši objekti imaju odobrenja za izlaz u SAD i izvoze i na ta prodručja, a neki imaju čak odobrenja za izvoz u NATO - izjavio je ministar za HTV.
