Šesnaest dana od kako je BIRN lansirao u javnost skandaloznu mapu krajnje desničarskih organizacija i religioznih ekstremističkih grupa na Balkanu, u kojoj je, u izvještaju za Crnu Goru, targetirano devet građanskih aktivista i aktivistkinja, među njima i dvije novinarke Pobjede, uredništvo regionalne istraživačke mreže konačno je ažuriralo podatke i ponovo se oglušilo o profesionalne novinarske i etičke standarde.
Sa spiska ključnih figura feminističke grupe ,,Bogougodnice“ izbrisana su imena novinarke Kaćuše Krsmanović i građanske aktivistkinje Tijane Lopičić, ali su u sažetku kojim se opisuje djelovanje, pobrojane njihove ,,ekstremističke aktivnosti“ - uz novo beskrupulozno falsifikovanje činjenica i otvorenu manipulaciju opisa dešavanja.
,,Dopunjeno“ izdanje BIRN-ovog izvještaja za Crnu Goru je svjedočanstvo da u sastavljanju spiska desničarskih i ekstremnih religioznih grupa u Crnoj Gori nije bilo nikakve metodologije društvenih istraživanja, još manje istraživačkog novinarstva. Naprotiv: za označavanje religioznih fanatika ekipa BIRN-a imala je samo jedan princip – kritika kleronacionalizma ili djelovanje Crkve Srbije u Crnoj Gori bila je ključni osnov za besramno targetiranje ljudi!
ODSTRIJEL
To se vidi čak iz opisa grupe ,,Bogougodnice“.
"Bogougodnice su neregistrovana, neformalna grupa koja organizuje i podržava proteste protiv Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, a neke prisustvuju i protestima i skupovima procrnogorskih takozvanih „patriotskih“ organizacija", kaže se, između ostalog, u sažetku (,,summary“).
Zašto bi grupa žena koja ustaje protiv uticaja Srpske pravoslavne crkve na Vladu Crne Gore ili se bori za pravo na abortus bila proglašena za – religiozne ekstremistkinje?
Odgovor se vrlo jasno očituje iz ,,grjehova“ koje im pripisuju dopisnica BIRN-a iz Crne Gore Jelena Jovanović, urednica BalkanInsajta Dušica Tomović te novinar Samir Kajošević, sve troje sa dugogodišnjim stažom u redakciji ,,Vijesti“.
Prije svega, zamjera im se, između ostalog, što ,,su vrlo aktivne na društvenim mrežama, a povremeno se uključuju u žestoke rasprave s političkim, vjerskim i drugim protivnicima“?! Ali i što su protiv djelovanja Crkve Srbije u Crnoj Gori što atakuju - na crkvenu imovinu.
Da, baš tako: ,,njihovi protesti i javna okupljanja često su se održavali ispred ili unutar srpskih pravoslavnih crkava i manastira“, kaže se, između ostalog, u ,,optužbama“ BIRN-a. Pa se onda, kao krunski dokaz za ,,ekstremističko ponašanje“, navodi performans ,,Bogougodnica“ prilikom prikazivanja filma Borisa Malagurskog ispred Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Pri tom su autori ,,zaboravili“ da napomenu bitan detalj: performans, koji je prethodno prijavljen policiji, nije održan ,,ispred ili unutar srpskih pravoslavnih crkava i manastira“ već – na Bulevaru Džordža Vašingtona. Dakle: ,,ekstremistkinje“ se nijesu okupile ispred ili unutar ,,srpskih pravoslavnih crkava i manastira“ - već na ulici.
Koliko je izvještaj prepun manipulacija pokazuje još jedan citat: ,,Nekoliko dana prije dolaska mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija u septembru 2021. godine, Bogougodnice su ispred Manastira Srpske pravoslavne crkve na Cetinju izvele ‘performans’ pod nazivom ‘Ne jevanđelju mržnje’“.
,,Bogougodnice“ jesu izvele antiklerikalni performans, usmjeren protiv šovinističkih izjava Joanikija Mićovića i okupljanje je predvodila Maja Miličković. Ali je teško – bez zle namjere - bilo koga ko se našao na performansu optužiti za religiozni ekstremizam, naročito kada se pruža otpor govoru mržnje ili izjavama mitropolita Joanikija da je Crna Gora ,,mala Ukrajina“.
A otkud optužba za atakovanje na imovinu SPC? Cetnjski manastir – nije vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, kako to istraživači BIRN-a tvrde, već prijestonice Cetinje. Omaška? Ne, već namjera da se, u maniru klasičnih vjerskih milicija, označe, ocrne i targetiraju ljudi za koje ,,birnovci“ smatraju da ih treba ukloniti iz javnog života.
Imena Maje Miličković, Tanje Pavićević, Kaćuše Krsmanović i Tijane Lopičić svjesno su stavljena u namjeri da se aktivistkinje – ne samo lažno prikažu kao ekstremistkinje – već sa mnogo opasnijom namjerom: da se spriječi pravo na slobodu govora i kritike, naročito djelovanja Crkve Srbije.
BIRN, dakle, staje u odbranu Srpske pravoslavne crkve koju je Evropski parlament označio kao instituciju koja izaziva podjele u državama Zapadnog Balkana, a napada aktivistkinje koje se bore protiv klerikalizacije društva. Koja je to metodologija, možda je prepisana iz Načertanija Ilije Garašanina? Ili će, ipak, biti da je BIRN-ov spisak djelimično preuzet iz dosjea koje je ANB zavodio kao ,,nasilne ekstremiste“ a koji su, svi redom, prepoznati kao građanski aktivisti, antifašisti ili istraživački novinari.
I POBJEDA NA LISTI
Prema famoznom nalazu ove ,,istraživačke“ mreže, 16. maja 2022. godine ispred zgrade RTCG je Tijana Lopičić ,,prisustvovala protestu protiv abortusa“, noseći transparent sa sloganom „Pobacimo Svetosavlje, rodimo slobodu“. Istom protestu, piše u ,,sažetku“ prisustvovale su i Kaćuša Krsmanović i Maja Miličković, koje su zajedno sa Lopičić nosile transparente na čelu grupe. Teško da ima primjera da je u manje teksta sročeno više laži.
Okupljanje ispred zgrade RTCG bilo je nakon skandalozne izjave sveštenika Crkve Srbije Gojka Perovića koji se, gostujući u jednoj emisiji na Javnom servisu, zalagao za ukidanje prava na abortus. Protestno okupljanje, dakle, nije bilo ,,protiv abortusa“ već je to građanski iskaz ogorčenja zbog zalaganja sveštenika srpske crkve da se – ukine pravo na abortus. Ali i uredničkog postupka menadžmenta RTCG da se takvi ekstremni stavovi – poput Perovićeve ocjene ,,da dijete u utrobi majke nije majkino“ (?!) – tako predstavljaju na Javnom servisu.
Građanski protest protiv krajnje desničarskih, klerikalnih ideja u BIRN-ovoj obradi prikazan je kao ,,vjerski ekstremizam“?! Lažna slika: protest nijesu organizovale ,,Bogougodnice“ i na okupljanju je, među tri stotine prisutnih, bilo skoro pola muškaraca; a transparent koji je nosila Lopičić, koji poziva na slobodu izbora – ne može biti, nikakvom naknadnom ,,metodologijom“, okarakterisan kao iskaz vjerskog fundamentalizma.
Ali se zato, u ,,ažuriranom“ izvještaju BIRN-a prvi put pojavljuje ime jednog medija – Pobjede, kroz targetiranje novinarki našeg lista, Krsmanović i Pavićević.
Među pristalicama grupe, skenira BIRN, koje su često viđane na protestima koje organizuju Bogougodnice, noseći transparente ili govore, su Tanja Pavićević i Kaćuša Krsmanović, ,,obje novinarke prođukanovićevskog lista Pobjeda“. Naravno, ništa se u BIRN-ovom izvještaju nije desilo slučajno.
STRATEGIJA UDARA
Više sagovornika Pobjede, insajdera iz samog BIRN-a, kazali su da su potezi koje su povukli regionalna direktorica Marija Ristić i direktor BIRN-a BiH koji je koordinirao cijeli projekat, Denis Džidić, u konkretnom slučaju, gaženje svih internih smjernica mreže za ponašanje u slučajevima kada neko osporava objavljeni sadržaj, ali i profesionalne etike i novinarskih standarda.
Kako su nam objasnili, BIRN-ove smjernice, kao prvi korak u ovakvim situacijama, predviđaju povlačenje objavljenog sadržaja. Nakon toga, sprovodi se ponovna interna provjera činjenica (fact-cheking) i to na način što novinar – autor spornog sadržaja - urednicima isporučuje kompletnu dokumentaciju, audio/video materijale, snimljene razgovore - kompletno istraživanje na osnovu kojeg je kreirao sadržaj. Potom se objavljuje ispravka i izvinjenje, ako se ustanove greške.
Strateška odluka da se povuče impresum, ne postoji u BIRN-ovim smjernicama. U slučaju do postoji medijsko interesovanje, odgovorna osoba izlazi u javnost i saopštava obrazloženje.
Pobjeda sad već sedmicama bezuspješno pokušava da od Ristić i Džidića dobije odgovore na konkretna pitanja. Džidić je i juče eskivirao komunikaciju sa novinarom Pobjede, pa je pitanje - da li je jučerašnji apdejt mape rezultat eksterne revizije koju je najavio još 17. novembra - ostalo bez odgovora.
Kako su nam rekli insajderi iz BIRN-a koji nijesu učestvovali u projektu mapiranja krajnje desničarskih i ekstremističkih grupa na Balkanu, u tom izvještaju nema apsolutno ničega što podsjeća na prethodne BIRN-ove projekte koji su bili potkovani profesionalnim novinarstvom.
Oni ocjenjuju da je na sceni srozavanje BIRN-a na amaterski nivo, da se u vrijeme stare postavke menadžmenta te organizacije ovakvi propusti nikada ne bi mogli dogoditi, te da je za sve direktno odgovorna Ristić.
Ona je, od kada je preuzela mjesto regionalne direktorice nakon penzionisanja osnivačice BIRN-a Gordane Igrić, strateški radila na urušavanju autonomnosti lokalnih BIRN-ova u namjeri da se kroz centralizaciju upravljanja novcem donatora na njih vrši uticaj iz Beograda.
Ristić je prije te pozicije pokrivala mjesto urednice sajta BalkanInsight, na njeno mjesto je došla bivša novinarka Vijesti Dušica Tomović, a naši izvori iz samog BIRN-a kažu da je cijeli projekat postavljen pogrešno, te da je u njemu previše grešaka da bi se na to moglo gledati kao na slučajnost.
Stoga se nije čuditi, s obzirom na informacije kojima raspolaže Pobjeda, što BIRN-ov izvještaj nije plod istraživačkog novinarstva već je svjesno programirani lov na ljude koji se suprotstavljaju klerikaliziciji društva, a da su spiskovi sastavljani po informbirovsko-špijunskom modelu, uz ,,svetu misiju“ odbrane Crkve Srbije.
