Ljudska osjećanja se ne mogu spoznati iz opisa, ma kako taj opis bio dobar. Moraju se doživjeti da bi se spoznala. Ipak bih volio da mi neko opiše kako je osjećati se kao narod. Jer svakodnevno čujem da se neko osjeća kao Srbin, Crnogorac, Hrvat…
Mislio sam da je to onaj osjećaj ljubavi prema svom rodu i domu, koji zovu rodoljublje i domoljublje. Da se ne može jednostavno biti ono što jeste i ne osjećati ništa. Kao što se ne osjeća svoje tijelo ili dio tijela.
Ali ima i onih koji ne vole svoj rod i dom, žele ga promijeniti biti nešto drugo. I baš oni najčešće govore i potenciraju da se osjećaju kao neki narod bježeći od svog naroda i osjećaja rodoljublja.
Uvijek kada bih osjetio neki dio tijela znao sam da nešto nije u redu. Tako je i kada se osjeća porijeklo - nešto nije u redu.
Danas je moguće promijeniti ili odstraniti dio tijela s kojim nešto nije u redu i od kojeg se osjeća nelagoda. Izgleda da je civilizacija napredovala još više, pa se može izabrati narod iz kojeg se potiče. Tako je postalo legitimno i normalno odreći se svog porijekla, izabrati neki drugi narod kao svoj, ili biti bez porijekla i svog naroda.
Nekad je ideal slobode bio pravo da svako slobodno može biti ono što jeste. Danas je ideal sloboda da svako može biti ono što osjeća, ono što misli ili umisli da je.
Može se promijeniti pol a može se biti i bez pola. I glupi mogu umisliti da su pametni i osjećati se tako. Budući da pametniji popuštaju pred takvima, oni neminovno bivaju potisnuti.
Pa i svaki nesposobnjaković može umisliti da ima sposobnosti vođe i osjećati se tako. I može postati vođa.
