Kazao je da je Vlada u jednom trenutku prepoznala da su pojedini projekti mHE u koliziji sa osnovnim ciljevima podsticaja izgradnje, što se odnosilo i na proteste lokalnog stanovništva.
Da jesu dovedeni u zabludu tvrde u tužbi, jer su, računajući na savjesnost države, potpisali sporazum o raskidu ugovora o izgradnji mHE Trepačka rijeka, ali se kasnije ispostavilo da tehničko rješenje nije bilo sporno, kako im je predočeno, već je država zbog protivljenja mještana htjela da raskine ugovor i izbjegne nadoknadu štete. Zbog toga od suda traže poništaj sporazuma o raskidu ugovora o koncesiji.
Vujović je na veći dio pitanja advokata tužilaca odgovarao da se ne može sjetiti, ali je negirao da su tadašnja ministarka Dragica Sekulić i predstavnici Ministarstva podsticali lokalno stanovništvo na proteste.
– Naprotiv, tamo gdje su mještani kao građani ove zemlje izrazili želju da razgovaraju sa nama, izlazili smo im u susret u mjeri mogućeg. Lično sam na tri lokacije razgovarao sa mještanima, nikada ih podstičući da protestuju. S njima sam razgovarao kako bih stekao bolju sliku razloga njihovog protesta i pokušao da im predočim sve benefite koje i država i oni mogu imati od realizacije ovakvih projekata, navodeći pozitivna iskustva sa drugih lokacija na sjeveru – kazao je Vujović.
Prigovarajući njegovom iskazu, advokati tužilaca su naveli da su mediji prenosili drugačiji sadržaj i poruke tadašnje ministarke, tvrdeći da su im time nanijeli ogromnu štetu.
Na pitanje suda da li je tadašnje Ministarstvo ekonomije od koncesionara tražilo da ispravi ili dopuni tehničko rješenje, Vujović je kazao da, koliko se sjeća, nije, dodajući da to nije tražio ni koncesionar. Prigovarajući i tom iskazu, tužioci su naveli da nijesu ni imali šta da predlažu, jer je Ministarstvo dva puta prihvatilo njihovo idejno rješenje.
Odgovarajući na pitanje Miranovića na osnovu čega su utvrdili da je tehničko rješenje loše te da li su ih o tome ikada obavijestili, Vujović je naveo da je taj stav donijet na osnovu dokumentacije i razgovora u Ministarstvu, na sjednicama Vlade i njenih komisija, dodajući da su ih o tome obavijestili tokom razgovora za zaključenje sporazumnog raskida ugovora, ali da se ne sjeća da li su ih o tome obavijestili i u pisanoj formi.
Sjeća se, kako je naveo, da se problem u tehničkom rješenju odnosio na izmještanje toka rijeke i prevođenje u drugu, ali ne i detalja.
Vujović je naveo da su koncesionaru tokom razgovora prezentovane sve okolnosti raskida ugovora, sa čim se saglasio, te da je jedino tražio da se sporazumom predvidi isplata naknade u slučaju da koncesija bude dodijeljena nekom drugom, što je Vlada prihvatila.
Naveo je da koncesionar nije nudio izmjenu tehničkog rješenja, već je prihvatio sporazum saglasivši se da rješenje nije dobro. Vujović nije mogao da tvrdi da su koncesionari kršili ugovor, ali se sjeća da pojedini rokovi nijesu bili ispoštovani.
Sutkinja Dijana Raičković je najavila da će na idućem ročištu zakazanom za 23. februar saslušati Miranovića i bivšeg direktora za energetiku i bivšeg savjetnika premijera za ovu oblast Marka Radulovića i Ljuba Kneževića, koji su učestvovali u pregovorima.
Koncesionari tvrde da je bivša Vlada bez prethodnog obavještenja u oktobru 2019. godine obavezala Ministarstvo ekonomije da otpočne pregovore o sporazumnom raskidu, te da im je rečeno da nije riječ o jednostranom raskidu, čime im je država, kako smatraju, eksplicitno priznala da nema razloga za raskid po automatizmu ili zbog njihove krivice.
Saopšteno im je da su naknadnom analizom utvrdili da prevođenje vode iz Trepačkog u vodotok Lima nije u skladu sa nacionalnim ciljevima zaštite životne sredine.
Zastupnici države ih optužuju da su stalno kršili ugovor, ali da su kao savjesna strana to tolerisali i uzdržavali se od jednostranog raskida. Tvrde da su bili upoznati sa svim okolnostima te da je odluka da svojevoljno raskinu ugovor i odreknu se potraživanja prema državi bila njihov poslovni rizik za šta država nije odgovorna.
