Novaković je vodio policijsku operativnu grupu “Poskok” koja je 2000. godine uhapsila pripadnike Zemunskog klana, bio je i jedan od operativaca u policijskoj akciji “Sablja” 2003.
“Slučaj ne pratim aktivno jer nemam sve podatke kao dok sam bio policijski zvaničnik. Ne znam što bih vam rekao osim da moramo čekati”, rekao je Novaković za Slobodnu Dalmaciju.
Dodao je da “ne treba ocu Mateja Periša nikakva detektivska agencija niti neki privatni advokati da ubrzaju ili saznaju istinu jer se na slučaju nestanka njegovog sina radi svim snagama i sredstvima i cilj je države Srbije da se potraga uspješno okonča”.
“Neću griješiti dušu, ja ne znam što su sve moji kolege utvrdili niti želim naknadno soliti pamet, ali ključ rješenja ove misterije su Periševi kontakti u Beogradu te njegovi prijatelji s kojima je došao i ovdje boravio”, smatra Novaković, prenose 24sata.hr.
Naglasio je da je najlakše reći “Matej je bio drogiran”, ali zar onda ne bi bili drogirani i oni koji su s njim bili to veče za istim stolom?
“A opet, njegovo trčanje nije ciljano, nego besciljno i moguće je da je bio drogiran, čak i vrlo izvjesno. Da neko na ovu beogradsku hladnoću iziđe u kratkoj majici, da trči naprijed pa se vraća, to meni nije uobičajeno ponašanje. Mi do danas ne znamo čime je ono uslovljeno. Je li se on išao s nekim naći jer je imao dogovor, je li išao nešto kupiti pa se onda namjeravao vratiti u noćni klub, to još nije rasvijetljeno. Možda se spuštao stepenicama prema rijeci Savi kako bi nekoga pričekao da dođe gliserom ili nekim drugim plovilom po njega ili da on nekoga dočeka ili nešto preuzme. Ne znam, stvarno. Volio bih da to znaju moje kolege i siguran sam da to utvrđuju. A zašto to ide toliko sporo, teško mi je reći”, rekao je Novaković.